U nedjelju, 6. ožujka, u župu sv. Ivana Krstitelja stigla su radosna lica iz Mostara i s Humca. Svojim pohodom sve prisutne razveselilo je devetero postulanata i devetero novaka sa svojim meštrima.
Misno slavlje predvodio je domeštar hercegovačkih novaka, fra Ivan Landeka, u koncelebraciji s župnikom fra Tomislavom Jelićem i meštrom novaka, fra Slavkom Soldom, a posluživali su novaci i postulanti. Svojim divnim glasovima misno su slavlje uveličali novaci i postulanti pod vodstvom meštra hercegovačkih postulanata, fra Stankom Mabićem.
Evanđelje je te nedjelje donijelo prispodobu o dvojici sinova, mlađem sinu koji je zatražio od oca svoj dio zemlje, unovčio ga i potratio živeći razvratno, pao je tako nisko, da bi napokon došao k sebi, shvativši kako je zgriješio i pred Bogom i pred ocem te krenuo zatražiti oproštenje, a stariji je bio cijelo vrijeme s ocem, sve poslove je obavljao tako točno i nikad prijestupa ni u kojoj zapovijedi nije učinio, ali je ipak koračao kroz život s prstima na ušima i na očima, nije osjećao bliskosti s ocem, nije uviđao da on zapravo ima sve što mu je potrebno, jer nije imao zahvalnosti, nije u njemu bilo ljubavi koja bi mu donijela radost življenja, radost kada bi brata svoga ugledao na vratima, brata koji je bio mrtav i oživio, koji je bio izgubljen i našao se. Grijeh uistinu paralizira čovjeka te on postaje gluh, slijep i nijem za potrebe drugih, ostaje bez svijesti za dobro općenito. No, veliko je praštanje u Gospodina i nemojmo se umarati tražiti ga.
Tako su nam i divni mladići posvjedočili to veliko Božje Milosrđe, i nitko od prisutnih nije mogao ostati ravnodušnim. Milosrdni Otac isti, ali ipak različiti načini Njegova dolaska u njihove živote, Njegova poziva da puste mreže i sve poslove i da Ga slijede srca pripravna. Čuli su oni Njegov poziv, neki ga potiskivali, neki bili sumnjičavi, neki lutali, ali u svoje vrijeme, u pravo vrijeme se odazvali i pošli Ga slijediti.
Bilo je to svjedočanstvo ne samo o pozivu, nego i o vjeri; prepustiti se Gospodinu, i zakoračiti u nepoznato, osloniti se na Njegovu ljubav, posebno u trenucima nevolje i križa, kada je vjera pozvana još više rasti. Stoga smo i mi pozvani još više moliti za njih i za nova duhovna zvanja, jer znamo da kušnje nikad ne jenjavaju.
Sjeme je uistinu posijano na njivu naše župe i sad ga je potrebno natapati ustrajnim molitvama kako bi ono u svoje vrijeme urodilo plodom. Poziva je mnogo, svaki različit i tako jedinstven, samo, potrebno je spremno se odazvati, prihvatiti ga svim srcem i proslaviti Gospodina.
Lucija Pejić/grude-online.info
FOTO: Click studio Grude
4 komentara
Pa to je bilo u prošlu nedjelju. Odakle vijest tek sada.
Bez obzira, bilo je lijepo. Momci cu krasni mladi i dobri ljudi,
svaki sa svojom pričom, koje su zanimljive, svaka na sebi svojstven način.
Nek im Bog da snagu. Ma šta svi mislili, nije lako na tom putu.
Bravo!
Isuse pošalju nama u Grude ovakvog svećenika kao što je Tomislav Jelić i da se ovaj slučaj grudski više riješi i sveta krizma.
Hvala, ne treba nam . Mi imamo naše pratre.