To je bio dan kada je cijela Hercegovina plakala. Prije 37 godina, 6. travnja 1985. godine, dogodila se najveća tragedija u novijoj hercegovačkoj povijesti.
Čak 36 života ugašeno je pri slijetanju autobusa s ceste u Jablaničko jezero u Papraskom, u blizini restorana Bagrem, pokraj magistralne ceste Sarajevo – Mostar.
Nesretnih 35 radnika mostarskog Javnog poduzeća Parkovi, starosti od 20 do 50 godina, iza kojih je ostalo više od 80 maloljetne djece, utopilo se, a tom prilikom smrtno je stradao i jedan električar koji je u kritično vrijeme radio na stupu pored jezera.
Dva dana poslije je za njih 26 organiziran zajednički ispraćaj ispred bivše robne kuće HIT u središtu grada na Neretvi, kojemu je nazočilo više od 30.000 građana, a potom su svi pokopani u svojim mjesnim grobljima, i to najviše na području Mostarskog blata.
Tih dana je cijelom Hercegovinom vladala velika tuga, a vijest o tragediji koja je zatekla stotine članova njihovih obitelji koji se i sada redom sjećaju tog užasnog trenutka prenijeli su svi svjetski mediji, dok danas o tome nema ni jedne riječi ili fotografije na internetu, niti bilo gdje drugdje.
Više od 30.000 ljudi ispratilo je stradale radnike ispred bivše robne kuće HIT u Mostaru
Čak ni JP Parkovi nakon više od tri desetljeća nisu uspjeli sačuvati uspomenu na njih jer im je, kako su objasnili, prije nekoliko godina izgorjela dokumentacija među kojoj je bio i taj nemili slučaj. Na mjestu nesreće nema ni spomen-obilježja. Kao da se nije ni dogodilo, ali, nažalost, jest.
Stradali terenski radnici kobnog su se dana, oko 15:30 sati, iz Zenice i Sarajeva vraćali kućama na skraćeni odmor za vikend. Svi su htjeli što prije doći do svojih najmilijih jer bio je blagdan Velika subota, a i na računima ih je čekala plaća. Vani su bili snijeg i hladnoća, a pratila ih je i kiša.
Samo ih je sedmero preživjelo. Riječ je o Mati Mitru (1949.) iz Osoja kraj Posušja, Vladi Kvesiću (1963.) iz Biograca kod Širokog Brijega, Hasanu Haliloviću (1952.) iz Ostrošca kod Jablanice, Boži Ćoriću (1937.) također iz Biograca, Blagoju Petkoviću iz Nevesinja, Bošku Stojanoviću iz Mostara i Rajku Bokšiću iz širokobrijeških Jara koji je tada imao svega 22 godine.
Epilog ove tragedije je bila osuda vozača kamiona Srećka Miličevića koji je pri vožnji od 52 km na sat izgubio nadzor nad tegljačem na skliskoj cesti te udario u autobus pun radnika, koji se kretao brzinom od 60 km na sat, pa je zbog ove nesreće i još jedne prethodne u Sarajevu, gdje je poginula jedna osoba, dobio više od šest godina zatvora.
Imena poginulih
Mirko Lugonja (49) iz Jara
Remzija Kebo (32) iz Dračevica
Grgo Ćorić (45)
Mate Zelenika (33)
Drago Damjanović (33) iz Biograca
Ivan Jelić (45) iz Mokrog
Ivan Karačić (31) iz Crnča
Mirko Čović (49) iz Ljutog Doca
Ivan Ljubić (40) iz Ljutog Doca
Osman Marić (32) iz Međina kod Mostara
Ramiz Marić iz Dobriča
Halil Marić (27) iz Kokorine
Šaban Mrdžić (29) iz Kokorine
Ahmet Mujić (46) iz Potoka
Bajro Nazrajić (40) iz Ravni
Ramo Gadara (50) iz Radina
Salko Gadara (36) iz Radina
Džemo Mehremić (20) iz Radina
Mladen Arapović (51) iz Slipčića
Sule Isić (56) iz Gornje Gnojnice
Lazar Stojanović (29) iz Šipačna
Blaž Zovko (32) iz Pologa
Ivan Soldo (18) iz Kosora
Hasan Habibija (25) iz Krušnice
Džafer Omerović (42) iz Krušnice
vozač autobusa Mile Leko (47) iz Bune
Mahmut Pupo (24) iz Paroša
Mehmed Šipković (31) iz Presjeke
Jusuf Marić (31)
Ivan Knezović (29) iz Goranaca
Veso Dakić (45) iz Nevesinja
Petar Tolić (31) iz Osoja kod Posušja
Vinko Tomić iz Čitluka