”Stanje u tvornici je iznimno složeno i krajnje zabrinjavajuće”, objavila je Uprava Aluminija.
”Ono što je razlika u odnosu na jučerašnji dopis jest činjenica da ugovor s Elektroprivredom HZHB za opskrbu električnom energijom imamo do ponedjeljka, 15. listopada, a mi dotad nastavljamo s upornim traženjem konkretne reakcije iz Vlade FBiH, odnosno od svih koje smo s ovim upoznali. Napominjemo kako Vlada nikada nije realizirala obveze iz Aneksa br. 8 na Sporazum između Vlade FBiH i Aluminija, a čijom se realizacijom Aluminij ne bi ni našao u ovoj situaciji. Stanje moram nazvati krajnje alarmantnim, jer ako bi konkretna reakcija izostala, scenarij iz jučerašnjih dopisa postaje neminovnim. Uslijed nastalih poremećaja na globalnomu tržištu, poglavito zbog enormnih cijena električne energije i glinice, Aluminij je nelikvidan i više ne može ispunjavati tekuće financijske obveze”, komentirali su članovi v.d. Uprave Dražen Pandža i Boris Vican koji su s cjelokupnom situacijom upoznali i članove Nadzornoga odbora Društva, kao i članove Predsjedništva i Skupštine Nezavisnoga sindikata zaposlenika.
900 ljudi u strahu
”Teret nagomilanih dugovanja, nelikvidnost, nemogućnost dobivanja bankarskih jamstava za sklapanje dugoročnih ugovora za nabavu električne energije, u konačnici i potpuni poremećaj s cijenama struje i glinice, doveli su nas do točke s koje sami ne možemo dalje”, poručili su prvi ljudi Aluminija te naveli kako su ”uradili sve što smo mogli kako do ovoga ne bi došlo”..
Apel pomoći uputio je Nezavisni sindikat zaposlenika Aluminij d.d. Mostar.
”900 radnika Aluminija zajedno sa svojim obiteljima po tko zna koji put u posljednjih nekoliko godina dovedeni su u situaciju da strepe za svoja radna mjesta i opstojnost na ovim prostorima zbog ne dovoljne brige vlasnika društva i lošeg upravljanja bivših uprava”, navodi s eu priopćenju u kojem stoji kako su radnici, koji su uz dosta odricanja, mukotrpnog i teškog rada od samog podizanja tvornice 1997.god ni krivi ni dužni dovedeni u ovu situaciju u kojoj se nalaze.
Tražili se sastanci – uzalud
”Tražimo hitno od najvećeg pojedinačnog vlasnika koji drži ključ naše sudbine u svojim rukama vlade F BiH i kompletne hrvatske politike koja djeluje u BiH da neodgodivo donesu strateške odluke za spašavanje Aluminija i da krajnje ozbiljno shvate stanje u kojem se nalazimo”, navodi se u apelu.
Ističu kako su izostali odgovori na zahtjeve za hitne sastanke koje su upućivali Vladi F BiH, premijeru Fadilu Novaliću, dopremijerki Jelki Miličević te resornom ministru Nerminu Džindiću.
”Očito se navedeni nisu htjeli igrati s vrućim krumpirom pogotovo u predizborno vrijeme koje je bilo pred njima te su samim tim produžili našu agoniju”, navodi se u apelu.
Udruga malih dioničara priopćila je pak kako ”od kraja lipnja 2018. godine, Aluminij ne posluje sukladno Statutu, i Zakonu o gospodarskim društvima, te ostalim pozitivnim zakonskim aktima Društva i F BiH”.
Optužbe na račun čelnih ljudi
”Društvom ne upravlja Direktor, niti Uprava, već predsjednik N.O., Dalibor Miloš, vuče sve konce i donosi odluke, a potpise na takve odluke stavlja njegov kum. Planovi Dalibora Miloša su da iz sjene vlada Aluminijem i ostvaruje svoje osobne, kao i interese određenih skupina okupljenih oko njega”, navode dioničari koji tvrde da je bivši direktor Mario Gadžić ”nasilno svrgnut i smijenjen bez ikakva razloga” te da je ”za direktora instaliran Dražen Pandža – inače kum Dalibora Miloša”.
Dioničari tvrde kako je ovom smjenom zaustavljen ”kredit za obrtni kapital austrijske investicijske kuće od 10 milijuna rura, dokapitalizacija Al-trade u visini 1 milijun KM i ulazak strateškog partnera u poslove oko snabdijevanja Aluminija električnom energijom po uvjetima povoljnijim od tržišta (HUPX), jamstvo Vlade F BiH od 15 milijuna, kredit od Razvojne banke na iznos 4 milijuna KM…”.
Riječ je, kako tvrde ”o cca 40 milijuna KM obrtnog kapitala koji bi osigurao daljnje poslovanje Aluminija i provedbu daljnje restrukture”.
Dobavljačko ropstvo
”Osnovni problem u poslovanju Aluminja je nedostatak novčanih sredstava (obrtna sredstva) za investicijska ulaganja u aktiviranje ugašenih ćelija i obrtni sredstava za poslovanje. Nedostatak novca uzrokovali su gubitci u poslovanju, a koji su uglavnom posljedica, dobavljačkog ropstva(a koji je vezan za prodaju gotovih proizvoda). To ropstvo provode ključni dobavljači na čelu s Glencorom Sto nas na godišnjoj razini košta preko 20 milijuna KM. U međuvremenu zadnja tri mjeseca Aluminij je potonuo u nenormalne povijesne gubitke, te je jedini scenarij koji se predviđa u narednih mjesec dva dana, prestanak isporuke električne energije, blokade od strane vjerovnika, tj gašenje poduzeća”, navode dioničari.
Nezavisni sindikat zaposlenika naglašava kako su Mostar i čitava Hercegovina dovedeni pred totalni kolaps.
”Svjesni smo da će neki odmah jedva dočekati i ovo stanje Društva kao i moguće prosvjede djelatnika preusmjeriti u neke političke igre u ovo poslije izborno vrijeme kada znamo kakvo je. Ono što im imamo za poručiti jeste da nas samo zanima daljnji rad našeg Aluminija i očuvanje naših radnih mjesta da ne želimo kartu u jednom pravcu”, navodi sindikat zaposlenika.
Svi su dobili apel
Uprava pak navodi kako, uzimajući u obzir djelatnike Aluminijevih kooperanata u BiH i u RH, čak 40 tisuća ljudi ovisi o postojanju tvornice.
”Svjesni smo nemjerljivosti Aluminijeva utjecaja na ukupna gospodarska kretanja u BiH, na vanjskotrgovinsku razmjenu, pa i na ukupnu gospodarsko-socijalnu stabilnost zemlje i uradili smo sve što smo mogli kako do ovoga ne bi došlo, ali teret nagomilanih dugovanja, nelikvidnost, nemogućnost dobivanja bankarskih jamstava za sklapanje dugoročnih ugovora za nabavu električne energije, u konačnici i potpuni poremećaj s cijenama struje i glinice, doveli su nas do točke s koje sami ne možemo dalje”, poručili su prvi ljudi Aluminija.
Uprava je objavila da su sa stanjem u Aluminiju upoznate sve razine vlasti u državi, od Vijeća ministara, preko entitetske i županijske, do gradske vlasti, kao i čelnici Vanjskotrgovinske komore BiH i Gospodarske komore FBiH, te cjelokupna državna vlast u Republici Hrvatskoj i međunarodni čimbenici u BiH, i to visoki predstavnik međunarodne zajednice i voditelj Izaslanstva Misije Europske unije.
9 komentara
E vide. Ovo je problem, a ne to je li Čović predsjednik ili ne.
A two je doveo aluminij u ovakvo stanje. Politika naravno.
E mom narked Merkelica vas čeka.
Kažnjava drug Dragan odmah
E… poslije Dragana nema više života
Prvo revizija od strane institucije od koje tražite pare ,pa ćemo razmotriti.To je to gospodo moja.
Koga briga sto propada Aluminij, HDZ ovu birackome tijelu je bitno da je uprava i nadzorni odbor legitiman, legalan i da su ga izabrali hrvati katolici.. To je bitno, kakve veze ima to sto propada, pa tu ce Dragan sajam odrzavati i nek njegovi glasaci budu ushiceni i pricaju da je mostarski sajam br 1 u svijetu, ma jebes bidale nek propadne sve….
Da nije sad i ovo Komšić uništio jadna li mu majka ne bila.
Za proizvodnju 1 kg aluminija potrebno je 2 kg glinice i oko 15 kW struje. Tako dobiven čisti aluminij dalje se obrađuje, dodaju mu se neke primjese kako bi manje patio od utjecaja vremena, oksidacije. Čitav taj proces košta. Na plaće radnika u Aluminiju izdvaja se manje od 10% prometa koji mjesečno ostvari kombinat. Formula je jednostavna: prodajna cijena 1 kg aluminija = 2,03 $ (3,44 BAM), ulaz: 1kW struje sa maržama + prijenos = 0,137 BAM, za 1 kg aluminija potrebno 15 x 0,137 = 2,055 BAM, glinica 1 kg = 0,5 $ (0,85 BAM), 2 kg glinice = 1$ (1,7 BAM), radna snaga po kg aluminija = 0,35 BAM, ostali troškovi (taljenje, legiranje itd) oko 0,3 BAM za kg.
Suma: 1kgAL= struja+glinica+rad+ostali troškovi; Dakle za prodaju 1 kg aluminija dobijemo 3,44 KM + premija (oko 0,35KM)= 3,8KM; za proizvodnju potrebno 15 kW struje, 2 kg glinice, rad + ostali troškovi ili 2,055KM(struja) + 1,7 KM(glinica) + 0,35KM (rad) + 0,3KM(ostali troškovi)= 4,4 KM (2,6$)
Dakle proizvodimo za 2.600 $ po toni a prodajemo za 2.340 $ (cijena + premija)po toni, ili gubitak po toni 260$ (440 KM) trenutno. Na godišnjoj razini npr. 440 KM x 100.000 (tona) = 44 miliona KM gubitka.
Gubitak po toni se mijenjao (u ovisnosti od ulaznih parametara u jednadžbi) tokom godina, ali je prisutan već 10 godina u mostarskom kombinatu.
Za plaće se izdvaja oko 35 miliona godišnje, jeftinije je tvornicu ugasiti i samo radnicima isplaćivati plaće. Svi Aluminijevi kooperanti vrlo brzo će naći dobavljače iz Kine. TLM Šibenik (valjaonica) propao je prije nekoliko godina i prestao sa proizvodnjom, otkupio ga je IMPOL (slovenija za oko 10 miliona eura), iako je dug društva bio 420 miliona KM (1,6 milijardi kuna), IMPOL te obaveze nije preuzeo jer je kupio društvo u stečaju na javnoj licitaciji. TLM Šibenik je sada privatno vlasništvo IMPOL grupacije, te država Hrvatska nema u njemu interes kao prije.
Aluminij Mostar je nemoguće spasiti, dug (gubitak) će samo rasti, i na kraju će svi (kooperanti) izgubiti više nego sada. 10 godina firma svaku godinu zatvara sa gubitkom, to nema ekonomske logike. Ako ikada tržište opet bude isplativo, a to se ne može očekivati u slijedećih 10 godina (niti znati), za pokretanje proizvodnje trebati će oko 20 miliona €.
Lijepo rečeno, ugreubo izračunato, a možda malo i optimistički izračunato. U troškove nisu uvršteni sponzorski ugovori, kojekakva financiranja stranki, interesni ugovori i sl.
Teško je reći UGASITI, ali aluminij može biti rentabilan samo ako bi imao besplatnu struju kao u JUGI i pod paskom POLITIČKE EKONOMIJE. Kao igrač na tržištu sigurno gubi, a i mi sa njim. Podići ći će cijenu struje stanovništvu da bi mogli sanirati aluminij, ali dokle.