Ante Kvesić: ‘Ako srce izdrži, idem ponovno po mjesto ravnatelja’

”Iskreno rečeno, dosadilo mi je, naročito zbog mog zdravstvenog stanja. No, lomio sam se, razgovarao s najbližim suradnicima i odlučio sam, ukoliko izdrži ovo srce, kandidirati se još jedanput”, otkriva za Bljesak.info ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, dr. Ante Kvesić, informaciju o ponovnoj kandidaturi na mjesto ravnatelja ove ustanove.

Nakon 26 godina na čelu mostarske bolnice mjesto ravnatelja, kako govori, ne smatra ‘premijom’ nego žrtvom, te u šali ističe kako je samo papa Wojtyla imao duži staž od njega.

U razgovoru za portal Bljesak.info, dr. Kvesić govori o budućim projektima, kadrovskim promjenama, isplatama plaća po novom ugovoru te optužbama na račun bolnice.

– Mnogo toga se u ovih 26 godina, koliko sam u bolnici, vezalo i veže za mene. Dogodile su se brojne promjena koje su bile inicirane od mene i mnogo toga smo realizirali. Dosta stvari smo stavili na svoje mjesto te smatram da bi još uvijek mogao pomoći da bolnica zaokruži neke stvari koje smo davno pokrenuli. To je bio nekakav odlučujući faktor da odlučim ostati u igri, ukoliko me, naravno, izaberu.

Ovo je peti mandat zaredom? Imate li protukandidate?

Peti mandat po redu, ima i jedan ratni mandat, pa Upravno vijeće, samo je papa Wojtyla imao duži staž od mene. Uhodao sam tu utakmicu, ona je van mnogo standarda. 26 godina mi improviziramo. Jedina smo država koja nema zdravstvo u proračunu.

Imamo pet osnivača od kojih, u 15 godina, nije riješeno koliko je tko vlasnik bolnice. U takvoj smo situaciji da se ljudi skoro i ne usude preuzet odgovornost ravnatelja, jer je to uistinu složeno. Za druge prijave ne znam.

Pretpostavljamo da je prvenstveno u planu dovršetak zgrade Klinike za dječje bolesti?

Završili smo pedijatriju, ovih dana ide natječaj za izvođača radova. Kredit smo osigurali i sve procedure oko tog kredita su završene, sad samo treba potrošit novac. Klinika više nije upitna, ona je samo stvar tehnologije.

Više puta ste isticali i priču oko programa transplantacije. Što je s tim?

Ono najvažnije što se može dogoditi u našoj bolnici jeste transplantacijski program koji bi ovu bolnicu svrstao u red velikih bolnica, po opusu onoga što se radi. Ta priča je uistinu jedan od najvećih projekata iz razloga što je kompleksan, složen, i ne možete reći sad ćemo kupiti transplantaciju, pa ćemo je početi radit.

Za uvesti taj program, mi već dvije, tri godine radimo na nekoliko segmenata. Treba educirati 100 do 200 ljudi, 30 do 40 timova po raznim specijalnostima da bi se uopće počela raditi transplantacija, a da to bude nešto što vrijedi.

Mi smo u tom pravcu već oformili timove, te mislimo da ove godine možemo početi s transplantacijama koštane srži, čak imamo i nekakvih ambicioznijih planova, ali vidjet ćemo kako će se stvari razvijati.

‘Ja igrače ne mijenjam’

Hoće li biti nekih kadrovskih promjena kad su u pitanju vaši najbliži suradnici?

Zadovoljan sam svojim timom u menadžmentu. Istina, svi oni su dosta dugo sa mnom, možda su i oni umorni, ali ja ne mijenjam igrače. Svi moji pomoćnici, još iz rata, su otišli u punu starosnu mirovinu. U 26 godina sam promijenio samo par šefova, smijenio nisam nikad nikoga, s ljudima morate raditi da bi mogli rukovoditi ovolikim sustavom.

Tu je preko dvije tisuće ljudi i to mora biti velika žrtva. Morate sve čuti, vidjeti i prepoznati što treba napraviti. Svoje mjesto ne smatram premijom, smatram to žrtvom koju nastavljam plaćati. Presloženo je i prezahtjevno da bi moglo biti dobro.

U 2019. godini dogodila se promjena kad je u pitanju sam proces zapošljavanja u bolnicu. O čemu se radi?

Jeste, dogodila se zakonska promjena, s kojom se iskreno ne slažem, i to mogu naglas reći. Primjerice, naša bolnica ima 1100 sestara, od kojih su većinom žene, koje kod nas, srećom, tjedno ostaju trudne.

Ja sad svaki put moram napisati natječaj, primiti sestre i kako ispada po novom zakonu, planirati koja će kada ostati trudna da bi mogao praviti prijavu.

U tom segmentu, netko tko je donosio taj zakon je bio, blago rečeno, neoprezan i napravio je, ne samo ovoj bolnici, nego svima u ovom sustavu, veliki problem.

Na snazi je novi kolektivni ugovor. Isplaćuje li bolnica plaće po novom ugovoru? Kako to funkcionira?

Isplaćuje. Kod potpisivanja kolektivnog ugovora smo se dogovorili  isplaćivati po jednu trećinu svi pa kud puklo, i evo ispada da je puklo samo po nama. Zavod zdravstvenog osiguranja je u posljednja dva mjeseca počeo davati jednu trećinu, a Vlada HNŽ je donijela odluku od Nove godine, no nisu nam prebacili još niti jednu ratu.

Od 1. kolovoza 2018. primjenjujemo i isplaćujemo plaće po kolektivnom ugovoru i napravili smo obveza oko 4 milijuna KM i čekamo tko će nas se sjetiti.

Istina, Zapadnohercegovačka županija nam je par puta davala unaprijed, Zavod nam je par puta posudio, tako da smo premostili jedan dio. Nadam se da će to opstati, jer su plaće bile mizerno male i to je bio razloga da smo malo podmetnuli leđa.

‘Čiji smo mi?’

Već treću godinu mostarska bolnica dobila je i financijsku injekciju od Vlade Republike Hrvatske te je i ovog puta bilo dosta negativnih kritika u smjeru treba li Hrvatska, čije zdravstvo također ima dosta rupa, odvajati toliki novac za mostarsku bolnicu. Kako vi to komentirate?

Kad je premijer Andrej Plenković u jednom razgovoru sa mnom istaknuo da očekuje negativne reakcije na ovu odluku, ja sam rekao ‘pa dobro čiji smo mi?’. Kad je trebalo u ratu pomagati, onda nitko nije pitao zašto idemo odavde gore, a na koncu imaju i ustavnu obvezu brinuti prema nama.

Također, ako ova bolnica skrbi prema pacijentima s ovog područja, znači da pacijenti neće imati potrebu ići gore. Kao i u svemu, ljudi od svega prave politiku.

U sustavu zdravstva Republike Hrvatske nedostaje mnogo novaca, no država je organiziranija, onda gase požare ne vrijeme. Oni imaju svojih problema, a ovo što su oni nama dali to je premalo, to je kako se kod nas kaže ono ‘ispod nokta’. No, nama dobro dođe, nama gasi požare.

Bilo je dosta optužbi na račun mostarske bolnice, od neispravnosti opreme, do nezadovoljstva pacijenata činjenicom da neke od osnovnih stvari moraju kupovati sami prilikom dolaska u bolnicu. Što je po vama trenutno najveći problem u SKB Mostar?

Naša oprema je ispravna, imamo za svaku stratešku opremu servisere koji se za nju brinu. Priča o neispravnosti je krenula kad smo imali pritiske od strane Verifikacijskog Laboratorija – Verlab d.o.o da nam nanesu namete na koje mi nismo pristali.

Nama je problem kad nam na magnetu ode jedna cijev koja košta pola milijuna KM pa nam treba tri mjeseca da sami od sebe ukrademo pa da je kupimo.

Kad govorimo o nezadovoljstvu, bilo bi zanimljivo napraviti jednu ozbiljnu studiju u bolnici. Ja često slušam kritike i nisam siguran,  kad bi se napravila jedna ozbiljna analiza, da bi bilo toliko nezadovoljstva. Možda bi baš bilo i obratno.

Svakodnevno se suočavamo s odlaskom medicinskog kadra. Kako se mostarska bolnica nosi s tim?

Kod nas je obrnuto. Mi u nekoliko grana dovodimo najbolje stručnjake iz Hrvatske koji rade kod nas. Nemamo problem s liječnicima, dapače, imamo ih viška.

Nedavno smo imali natječaj za specijalizaciju u bolnici i na svaku smo u prosjeku imali 4 kandidata. Istina, u srednjem kadru nam odlazi osoblje, no još uvijek nemamo problem.

‘Poštena i moralna odluka’

Prije mjesec dana Tužiteljstvo HNŽ je donijelo odluku kako neće podizati istragu kad je u pitanju slučaj iz 2016. godine o smrti četiri bebe u SKB Mostar. Kako to komentirate?

Smatram da je to poštena i moralna odluka. Nažalost, ja sam to i tada rekao, to se dogodilo. U dokumentaciji koju smo mi priložili, bakterija Klebsiella pneumoniae koja je bila prisutna, dakle mi je nismo negirali, je bila recimo šesnaesta stvar. Ta djeca su imala komorbiditete na svim razinama. Uistinu smo poduzeli sve ono što zakon predviđa i to radimo svaki dan, ne zbog Tužiteljstva nego zato što je to naš posao. Ono što nije bilo u našoj moći sad ćemo pokušati i to riješiti.

Zgrada pedijatrije je stara 70 godina, neuvjetna je i u njoj se uvijek događaju problemi, zato pravimo novu. I te infekcije nisu problem samo Mostara, problem su cijelog svijeta, i to najviše razvijenog. Podsjećam, u ratu nikad nismo imali interhospitalnih infekcija.

Na početku razgovora istaknuli ste kako Vas zdravlje ne služi najbolje, imate u sebi šest stentova i dva bypassa?

Imam toliko dijagnoza da bih pet ljudi mogao smjestiti u mirovinu. Imam nekoliko bypassa, stentova, dvije, tri operacije kralješnice. Ima toga dosta za pobrojati, samo ja nemam kad. Trenutno sam dobro, funkcioniram i radim.