Ukoliko je suditi po početku godine građani Bosne i Hercegovine niti u 2018. ne mogu očekivati bilo kakav značajniji ekonomski oporavak, nego upravo suprotno.
Izostanak strukturnih reformi, velika mogućnost “prelijevanja vanjskog duga“, nemjerljivo manje inozemnih investicija od zemlja u regiji održavaju se na žilu kucavicu bh. ekonomije a to je realni sektor.
Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju kako je prosječna neto plaća u zemlju u siječnju bila 870 maraka, da bi samo mjesec kasnije pala na 849 maraka.
Dakle, pad prosječne plaće u samo 30 dana iznosi značajnih 21 marku što samo po sebi dovoljno govori, a kada tome dodamo da nam je nezaposleno 472.957 osoba ili 37,5 posto, slika “failed state” je kompletna, piše Dnevni list.
Ukoliko gledamo samo Republiku Srpsku, tako je prosječna plaća još i manja pa prema podacima entitetskog Zavoda za statistiku u ožujku je bila 840 maraka.
Dodajmo kako je prema podacima Agencije za statistiku BiH u siječnju broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 790.943.
Ukoliko znamo kako se potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u BiH kreće između 1.900 i dvije tisuće maraka jasno je da se i sa dvije prosječne plaće u ovoj državi ne može niti preživljavati.
Posljednji objavljeni službeni podaci o siromaštvu u BiH datiraju iz 2015., a i oni su bili katastrofalni.
U 2015. godini stopa relativnog siromaštva stanovništva bila je 16,9 posto.
Ona je u ovom periodu bila manja u RS-u, a veća u Brčko Distriktu dok je u FBiH stagnirala.
Prosječna mjesečna potrošnja po domaćinstvu bila je u prosjeku za 149,85 maraka manja u odnosu na 2011, stoji u izvješću. To znači da je 170 tisuća domaćinstava ili preko 500 tisuća stanovnika u BiH su bili ispod praga relativnog siromaštva.
Mjesečni prag relativnog siromaštva za jednočlano domaćinstvo u BiH spomenute godine bio je 389,26 maraka, za dvočlano domaćinstvo bez djece bio je 583,89 maraka mjesečno, a za četveročlano domaćinstvo sa dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina bio je 817,45 maraka mjesečno.
Neki drugi podaci pokazuju kako u kategoriju siromašnih građana spada čak oko 20 posto bh. građana, a na rubu siromaštva živi njih oko 50 posto.
Nadalje, oko 20 posto se smatraju bogatima, a tek 10 posto srednjeg sloja.
Ono što je najgore ukoliko govorimo o standardu i prosječnim plaćama jeste kako su one najmanje u sektorima koji zapošljavaju daleko najveći broj naših građana.
Primjerice, prosječna neto plaća u veljači u sektoru prerađivačka industrija bila je 622 marke, trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala 619 maraka, djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane 539 maraka, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 591 marka itd.
Dakle, dok cijene osnovnih životnih namirnica skaču, država udara novi harač u vidu trošarina kojima gradimo “nevidljive autoceste”, plaće i dalje padaju ili stagniraju pa nam sve veći i veći broj najboljih ljudi odlazi.