U Grudama će se održati prvi Blagdan slobode, u srijedu, 2. kolovoza, s početkom u 20 sati, u Parku hrvatskih velikana, na dan kada je, prije tristo godina, u mletačko-turskom ratu, bila oslobođena od Turaka cijela Imotska krajina.
Dotada su nerazdruživim dijelom Imotske krajine bile ne samo današnje općine Grude i Posušje, nego i šire područje u Hercegovini, koje se protezalo od Roškoga polja do Klobuka.
U svečanome ozračju i zajedničarskome duhu bit će održan prigodan kulturni program, otkrivena povijesna pobjednička zastava iz godine 1717. godine.
Predavanje O slobodi i otetoj slobodi održat će književnik Mile Pešorda, inicijator susreta. Povjesničar dr. fra Josip Sopta, bivši provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, a sada župnik župe Marijinog Uznesenja u Rožatu u Dubrovačkoj biskupiji, govorit će o historijatu zastave.
Kako je priopćeno, zamisao je inicijatora i pokretača da ovaj susret preraste u trajnu kulturnu manifestaciju posvećenu stvaralačkoj dimenziji slobode naroda i čovjeka, njegovanju nacionalnoga identiteta i kulturnomu dijalogu.
Organizator je prvoga Blagdana slobode Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Županije Zapadnohercegovačke, a pokrovitelj je Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata Zapadnohercegovačke županije.
Blagdan slobode održava se u znamenu Riječi iz Evanđelja: Istina će vas osloboditi. U tome će svjetlu razvidnijom postati katastrofalna činjenica izdaje i korupcije iz godine 1717., kada je znatan dio junački oslobođenoga hrvatskoga narodnoga područja u Hercegovini vraćen pod tursku vlast i stavljen pod etiketu „Donja Bekija“ i „Gornja Bekija“, a Imotsko polje kao jedna zemljopisna i gospodarska cjelina bilo prepolovljeno.
Naime, iako je Požarevačkim mirom cijela Imotska krajina, netom oslobođena, pripala Mlečanima, mletački je mjernik Cavrović, podmićen s 200.000 turskih dukata „prodao“ dio oslobođenoga naroda i ozemlja – Turcima.
Povijesna je zastava pod kojom su se Imoćani borili protiv Turaka postala simbolom ne samo narodne slobode, nego i tragedije: izgorjela je naime godine 1947. zajedno s etnografskom zbirkom Franjevačke gimnazije na Širokome Brijegu, u kojoj je bila pohranjena. Sretna je okolnost što je u Franjevačkoj knjižnici i arhivu u Mostaru pronađena fotografija i podroban opis zastave. Zahvaljujući tomu, na Blagdanu slobode prvi put uopće bit će predstavljena javnosti, ali tek kao replika izvornika.
33 komentara
Šta Grude imaju slavit spomen na nekakvu bitku od prije 300 godina.
Nji je oni Palac osnova tek prije 70-ak godina i jedino to mogu slavit.
Glupo je da ja slavim rođendan od moje prababe?????
O boga ti svašta će. Ne mogu i ne znaju ništa dobro napraviti za sadašnjost i budućnost i onda jadnom narodu mažu oči sa prošlošću. Potrošili su zadnji domovinski rat i drugi svjetski rat, pa se vratili 300 godina unazad. Ajde te tamo i da bogda se nikada ne vratili da ovaj narod progleda svojim očima.
Ironija…
Slavi se oslobodjenje od Turaka, a Turci vladaju ovom dolinom tuge i suza.
To more slavit imotski a bekija je oslobodjena od turaka tek 1878. Gluposti radite. Morete slobodno slavit i ujedinjenje Italije ili pripajanje istre hrvatskoj. Toliko to ima veze s nama. Bolje bi bilo da malo zacistite te turske kule pa da turiste dovedete.
Oslobodili se turaka , dočepali ih se mlečani.Sjaši kurta da uzjaši murta.Imaju i šta slavit.
Koliko je katolika preslo iz dalmacije u Hercegovinu izmedju 1770 i 1824. Samo usporedite popise stanovnistva.ispada da je lakse bilo po turcima nego mlecanima.
Ja sam osobno slavija oalobodenje od SFRJ ,ovi dana proslavit cu oslobodenje od Turaka ,a nadamse proslavi da cu dozivit pad HDZ i naravno proslavit
To neka slavi Imotski, Grude tada nisu ni postojale niti je tada ovaj prostor oslobođen jer da je oslobođen Grude i mi bi bili u Hrvatskoj !
Dakle ako ćete slaviti oslobođenje od Turaka onda je to dolazak Austrougarske!
Ovo je čisto mazanje očiju i junačanje na prazno !
gosp. morlok,
interesantan mi je voj iskaz
budi malo opširniji
hvala!
Ma to je bilo cudo od bitke !!! Koje su se samo borbe vodile oko kino dvorane i starog hotela, mozete samo mastati ! Pola turaka se vratilo s Medovica kada su culi gangu na Visnjici !!!
Ma to stvarrno treba proslaviti !!!
Ali, bilo bi jako lijepo kada bi netko iz Opcine,zajedno s nekim iz katastra na proslavi obznanio : KOLIKO SE JOS ZEMLJE U GRUDAMA knjizi na te iste turke ? Koliko zemlje grudjani nikada nece imati 1/1 jer je i danas u vlasnistvu turskih aga ???
Kazite to narodu !!!!
Ovo je jadno , pa čak i da je istina da je mletački mjernik potplaćen i korumpiran kako se to mogu nazvati Mlečani kao osloboditelji a prodali nas, šta to znači da se u tome nismo ništa pitali, pa šta onda da slavimo ?!
Ovaj narod je bio pod Turskim jarmom još 160 godina iza toga do dolaska Austrougarske !
Zbilja jadno objašnjenje!
Kakvo oslobodjenje I opcinsko zupanijske gluposti,jos smo pod turcima,oni nam kroje buducnost kao sto su I proslost a neki to slave…ljepo ce nam biti…novac cuda I izdajnike radi od nekih ljudi,mislim od nekih ne ali
Ajmo sutra slaviti pobjedu strumpfova nad gargamelom,ajmooooo
Povjest se ponovila i u ovom ratu su nas braca s druge strane grane prodali,samo se nagadja za sta?za takozvanu krajinu il nesto drugo.nek mi objasne oni sto govore kako je pavelic dao istru i dalmaciju talijanima,kako smo mi opet zavrsili sa turcima i kakva je u tom uloga tita i njegovog generala tudjmana.uzalud je sto je ovo jedan najcisci i mozda najhrvatskiji kraj
Svi vrlo dobro znaju da se BiH oslobodila turske vlasti tek 1878. godine. Hrvatski narod s ovih prostora tada se nadao da će BiH biti pripojena matici Hrvatskoj. Nažalost, to se nije obistinilo jer u ondašnjem političkom interesu Austrije nije bilo ujedinjenje hrvatskih pokrajina. U proteklih 80-ak godina bilo je više pokušaja da se hrvatski etnički i povijesni prostor objedini u jednu državu:
– Banovina Hrvatska (1939.), propala zbog izbijanja 2. svjetskog rata
– NDH (1941.), propala skupa s 3. Reichom
– Herceg Bosna (1994.), prodana tj propala zbog veleizdaje
Dosadašnje povijesno iskustvo svjedoči da je svaki pokušaj ujedinjenja s maticom Hrvatskom završio velikom katastrofom za naš narod.
Najavljeno obilježavanje fiktivne i krivotvorene obljetnice navodnog oslobođenja od Turaka predstavlja suštinsko pomanjkanje orijentacije u vremenu i prostoru. Ovo neodoljivo podsjeća na 15-godišnje forsiranje “drevne tradicije” pjevanja dalamatinskih klapskih pjesama u srcu zemlje Gange. Obično liječenje kompleksa!
Prije se oslobodi danasnjih turaka,pa slavi… Neka budaletina da prijedlog i svi budu za,to je tako…
jedino smo bili slobodni od 1991. (do izdaje-prodaje) 1994.
Ovi su neki bili u svoje vrime dobro ogrizli u Komunističkoj partiji. Ali kad sve je naopako onda neka i tu neki odotud organiziraju praznik slobode.
koji debili u pm…vratite se jos u proslost…koad je bitna buducnost,debili jeb…
kad ce proslava dana kad su izumrli dinosauri?
JAO MILE STIŽE. JAO
Nesposobni stvorovi, vodite nas u budućnost manite se prošlosti. Ne znate ništa napraviti za budućnost pa zato bez veze čeprkate po dalekoj prošlosti.
Bravo za COM ovaj dio je najjaci:
“Ovo neodoljivo podsjeća na 15-godišnje forsiranje “drevne tradicije” pjevanja dalamatinskih klapskih pjesama u srcu zemlje Gange. Obično liječenje kompleksa!”
Ima dosta tekstova o migracijama stanovništva imeđu hercegovine i dalmacije. Sve se svodi na slijedeće: ljudi su radna snaga potreban za izdržavanje granice. Mleci su poduzimali organizirane akcije privlačenja stanovnistva i paljenja svojih sela u okupiranim dijelovima (Turska). Kasnije su Turci nudili neke povlastice i željeli ih vratiti (jer tko će obrađivati zemlju i plaćati poreze). Široka je to tema. Također ima na scribdu primjerci novina Bekija od 1972 do 1986 (tadanje lokalne novine Gruda). U pojednim brojevima imaju popisi stanovnistva po selima pa se može pratiti stalno povećanje broja stanovnika i “iznenadna” pojava prezimena kojih nije bilo na prethodnim popisima.
Pomjeranje granica je izazvalo i velika pomjeranja stanovništva. Povlačenjem turske vojskeiz Dalmacije, s njom je otišao i najveći broj muslimana, ali i nešto ne-muslimana. S druge strane, Mlečani na osvojeni prostor dovode mnoštvo naroda iz krajeva koji su ostali podTurcima. Jedno od glavnih obiljeţja ovih migracija je da su bile grupnog karaktera.Preseljavanja na mletačku teritoriju su uglavnom po dogovoru. Mlečani preko svojihdoušnika bi došli do voĎa kršćana(serdara) u Turskoj i onda ih nagovarali da prijeĎu pod mletačku vlast. Obično bi obećavali godišnju plaću(podrazumijeva se da bi kršćani moralisluţiti u vojsci), hranu, kao i
zemlju. Ovaj proces nije uvijek bio jednostavan. Primjera radi, pravoslavno stanovništvo Bjelajskog polja(okolica Bos. Petrovca) se dugo nećkalo oko prelaska na mletačku teritoriju. Mlečani tada šalju svoje Morlake(http://hr.wikipedia.org/wiki/Morlaci)u Bosnu. Oni pale sela i njive Bjelajaca kako bi ih prisilili na dolazak u Dalmaciju. Ostavši bez mogućnosti da se prehrane, oni senaseljavaju sjeverno od grada Knina. Ramljaci dolaze zajedno sa fratrima samostana u Rami.
Fratri su se povezali s mletačkim vlastima i traţili da izvedu narod u Sinjsku krajinu. I ponjih su došli Morlaci, ali zbog tog što je Rama daleko od Dalmacije pa narod nije mogaosam doći kroz tursku teritoriju. I u ovom slučaju, Morlaci pale sve iza sebe da ne bi ostaloTurcima. I samostan je zapaljen da ga ne bi Turci skrnavili.
Doseljenici ostaju u skupinama u kojim su došli i na mletačkoj teritoriji. Mleci i zemljudijele skupno. Svaka banderija(grupa došljaka predvoĎena serdarom)dobija svoju zemlju.
Ta “podjela” zemlje je ključan faktor u ovoj priči. Naime, Mlečani u starom dijelu Dalmacijekoji nikad nije bio pod Turcima dopuštaju da se zadrţe mnogi tradicionalni običaji i privilegije. Tako imamo sitno plemstvo, gradove s autonom ijom, itd. Na područjima koje suzauzeli od Turaka, Mlečani vide priliku da zavedu drukčiji red. Kao prvo, tamo je nakonTuraka ostalo jako malo stanovništva. MeĎu njima su i neki muslimani koji postaju katolici.Većina zemlje je napuštena, pa drţava vidi priliku da uspostavi feudalni sistem. Drţava tako”daje” zemlju serdarima i njihovim ljudima, ali ona je u biti data u najam. Drţava je potpunivlasni sve zemlje u novostečenim područjima, za razliku od stare Dalmacije. Ova činjenica ima kao poslijedicu da su se mnogi od došljaka vratili u Tursku nakon što se situacija stabilizirala.
Turci su se uplašili nakon što je krajem XVII stoljeća većina kršćanskog stanovništva pobjegla u Dalmaciji. To je ostavilo velike prostore bez stanovništva i bez obrade zemlje, ali i dovelo u pitanje opstojnost granice. Ako su pogranična područja pusta, onda je hajducimaiz Dalmacije puno lakše zalaziti duboko u Bosnu na svojim pohodima. Turske vlastinareĎuju da se učini što više da se prebjegli narod privuče natrag. Početkom
XVIII stoljećase nudi oprost svima koji su ratovali na mletačkoj strani, nudi se zemlja pod povoljnijim
uvjetima, kao i neke druge povlastice. S obzirom da su uvjeti pod kojim se dobijala zemlja Dalmu aciji često bili lošiji od ovih koje je Turska sad nudila, počinje povratak stanovništva uBiH. Tako imamo primjer Duvanjskog polja. 1634. godine biskup Bartul Kačić pohodiDuvno i u dvije tamošnje ţupe dijeli krizmu nekoj 1000 ljudi. Biskup Marijan Lišnjić navodi da je oko 1685. godine na Duvnu bilo ostalo oko 300 katolika. Kad uzmemo u obzir da se krizmaju samo odrasli(po tadašnjem shvaćanju te riječi), 1634. je moglo biti i 2000 katolikana Duvnu. Do kraja stoljeća se broj smanjuje skoro 10 puta. No, već 1741. godine biskupDragićević na Duvnu nalazi 3500 katolika. Očito je povratak u minulih 50 godina bio velik.Vaţno je napomenuti da nisu svi povratnici bili povratnici u doslovnom smislu, tj. nisu sevraćali u svoja prijašnja sela. Tako imamo velik i razgranat rod Rimaca na Livanjskom polju. Oni su došli u XVIII stoljeću iz Sinjske krajine, a tamo su se prezivali Vučemilović.Vučemilovići su pak krajem XVII stoljeća u okolicu Sinja došli iz Rame. Ovo je dijelomuvjetovano geografijom. Najčešće su selili ljudi koji su ţivjeli blizu granici, a i selili sunajčešće blizu druge strane granice.
Glavne, grupne migracije se dogaĎaju oko 1687. i oko 1717. Manjih će biti slijedećih 200godina. Stanovništvo iz BiH je pojedinačno stalno prelazilo u Dalmaciju, ali je i stanovništvoDalmacije pojedinačno prelazilo u Bosnu. Kao poslijedicu ovog imamo da je stanovništvo s jedne i druge strane Dinare identično. Katolici Imotskog i katolici Posušja imaju dosta istih prezimena. Isti slučaj je s pravoslavnim stanovništvom Grahova i okolice Knina. Tu je slučaj još flagrantniji i paradoksalniji. Naime, skoro čitavo pravoslavno stanovništvo Knina
je došlo s Grahova. Čitavo pravoslavno stanovništvo Grahova je došlo iz Knina. Zvuči paradoksalno, ali tako se dogodilo. 1687. je čitavo Grahovo opustjelo i stanovništvo otišlo uDalmaciju. U slijedećih 50 godina se Grahovo ponovo naseljava dijelom tog istog
U toku peloponeskog rata(1714-1718)Imotski je dospio pod mletačku vlast.Tada je pobjeglo oko 800 stanovnika iz Lovreća,studenaca,Lokvičića,Ričica i Poljica i naselilo se oko Zadvarja.Iste godine,po završetku rata,iz hercegovačkih sela Broćna,Goranaca i Mostarskog blata prešlo je u Imotsku krajinu 240 obitelji i trajno se naselilo oko Imotskog polja…Kako je u tursko vrijeme Imotski bio kadiluk i pripadao mu kraj do Ljubuškoga,to je njegov preostali dio turska upravna vlast nazvala Bekija(„ostatak“).I ovaj naziv to područje nosi i danas.
Kako je poznato,do pada Imotskoga u mletačke ruke u njegovu su se okolinu nastanjivali došljaci katoličke vjeroispovjesti iz susjedne BiH.Nakon toga,zbog ispravke granice oko Trebinja,preseljuje mletačka vlast 180 pravoslavnih obitelji(1722) odatle i smješta ih oko Imotskog polja.To su današnja sela:Crnogorci,Glavina i Nebriževac.Pouzdano se zna da su stanovnici sela Crnogoraca doselili iz Zubaca,blizu crnogorske granice.Nebriževčani potiču iz Popova polja.Sigurno je da su doseljenici bili ijekavci,međutim,odavno su primili ikavicu.
Imotski je tada bio dio Hercegovine. To je bio jedinstven prostor. Zato treba zajedno biti i Imotski i Hercegovina.
pozdrav iz Imote
Mnogi su se pripadnici starijih rodova vratili na ognjište nakon
oslobođenja Imotske krajine od Osmanlija, a nakon utvrđenja mletačko-osmanlijske
granice Požarevačkim mirom 1718. istočni je dio tadašnje Imotske krajine (koja
se nekoć prostirala i današnjom Hercegovinom – do Klobuka na jugu i Roškoga
Polja na sjeveru) ostao pod Osmanlijama te je mjesno stanovništvo potaknuto
na seljenje na mletački teritorij. Stanovništvo je Imotske krajine koncem XVII.
stoljeća uvelike izmijenjeno zbog doseobe katolika iz Hercegovine (poglavito iz
Brotnja, Mostarskoga blata i Goranaca te u manjoj mjeri iz Rame, a znatno manje
i iz istočne Hercegovine, ponajprije Zažablja8), a oko 1720. u Imotsku su krajinu
u velikome broju pristigli i pravoslavni doseljenici ponajviše iz Popova, Carine
(današnje Ivanice u Trebinjskoj šumi) i Crne Gore (riječ je zapravo o zapadnome
dijelu današnje istočne Hercegovine).
Pozdrav Imoti. Mi smo jedno
Iako su prvotna izvješća govorila o 10 000 katolika i 1000 pravoslavaca u Imotskoj krajini9, u mletačkome je zemljišniku iz 1725. popisano 458 pravoslavaca koji su isprva naselili sam Imotski, Glavinu,
Nebriževac, Crnogorce, Proložac, Radež, Duge Njive i Zmijavce, a u manjoj mjeri
još Svib, Aržano i Cistu Veliku. Nadalje, valja napomenuti kako je dio Imoćana
tijekom francuske uprave (1806. – 1813.) zbog izbjegavanja vojne obveze prebjegao
u Bosnu (poglavito u okolicu Bugojna), a u Bosnu i Hercegovinu dio se Imoćana
preselio i nakon austrougarske okupacije 1878
najlješe hvala gosp. Morlok,
sačuvatti ću tvoje priloge
ja vučem korijen od dva prezimena iz brotnja a to su,,,stojić i buljan
čujem da prvih ima oko prološca a drugih u runovićima
ako ima što konkretno,molim vas, napišite
još jedanput hvala i posdrav!
Ako već mislite odati počast i sjetiti se događaja iz 1717. godine, onda je župa Gorica-Sovići jedino mjesto gdje se sjećanje na oslobađanje od Turaka može obilježiti na pravi način.iti.
Župa Gorica je u tim vremenima bila vezana uz Imotski teritorijalno, ali i preko fra.Stjepana Vrljića koji je akter događanja 1717. godine.
Fra Stipan Vrljić, dični sin Sovića, rodio se 1677. u Svetoj Gori, Svetigori.
Posebnu pošast treba odati njemu, fra Stjepanu Vrljiću.
Grude tada nisu ni postojale. Njih je osnovao Matiša 60-tih godina prošlog stoljeća.
Ništa ne čudi, kad se vidi da je Mile Pešorda organizator.