Cesta Tomislavgrad – Posušje na drugom mjestu po broju zakrpa

Jedno stručno istraživanje iz oblasti cesta Jugozapadne Europe je utvrdilo da se državna cesta DC2, Vukovar – Ilok, nalazi na prvome mjestu po broju zakrpa na dužni metar.

Na drugom mjestu je cesta M6.1, Tomislavgrad – Posušje. Interesantno, naša cesta je u znatno lošijem stanju, a nije na prvome mjestu. Isto istraživanje je dokazalo, na temelju nijansi sive boje zakrpa, da je razlog u tome što se u Hrvatskoj udarne rupe krpe čim se pojave, pa su na njihovoj cesti zakrpe brojnije i manje površine.

Unutar cestovne mreže Bosne i Hercegovine, dionica magistralne ceste M6.1, Tomislavgrad – Posušje, preuzima najveći dio kamionskog prometa iz pravca Hercegovine i luke Ploče prema Sjeverozapadnoj Bosni (Livnu, Bihaću, Banja Luci). Zbog obimnoga prometa teretnih kamiona, asfaltni kolnik, koji nije predviđen za ovolika opterećenja, je satrven s mnoštvom kolotraga, neravnina, poprečnih izbočina i ulegnuća koja su na mjestima veća od 10 cm. Dijelovi asfaltnoga sloja se raspadaju. Zbog uskih kolnih traka kamioni se jedva mimoiđu, prinuđeni su voziti bankinama pa se i na njima stvaraju udarne rupe. Zasigurno je ovo jedna od najlošije održavanih magistralnih cesta u Federaciji BiH.

Cesta Tomislavgrad – Posušja, dužine 34 km, je bila jedina dionica magistralnih cesta, koja povezuje općinska središta, s makadamskim kolnikom. U narodu se pričalo da „nenarodna vlast“ (komunistički režim) kažnjava narod ovog kraja odugovlačeći s modernizacijom ceste. Poslije Drugoga svjetskog rata Đuro Pucar Stari je obnašao najviše političke dužnosti i donosio ključne odluke za razvoj infrastrukture. Đuro je ranjen 1943. u Duvnu. Njegovi drugovi navode, kako je poslije ranjavanja odlučio, dok je on živ, ništa se kvalitetno infrastrukturno na ovome prostoru neće graditi. Sve do njegove smrti 1979. godine Duvno je zaobilaženo sa svih strana. Njegovom smrću napokon su se stekli uvjeti za asfaltiranje ceste Tomislavgrad – Posušje, ali na žalost cesta je je već bila projektirana s izuzetno uskim kolnikom. Taj bivši predsjednik Vlade SR BiH i sekretar CK KPBiH imao je čuvenu krilaticu za cestogradnju „uže a duže“.

Od otezanja s asfaltiranjem veći problem predstavljaju loši tehnički elementi ceste i propusti nastali prilikom izvođenja radova a sve radi uštede. Suprotno pravilima struke, trasa je na mnogim mjestima prisilno lomljena i nepravilno izvedena, asfaltni kolnik je širok samo šest metara, ugrađeni tampon lošeg kvaliteta. Propusti u projektiranju i izvođenju uzrok su su tisućama prometnih nezgoda.

Bio Đuro, Ljubo ili Pero, s obzirom na ulaganja u ovu cestu u zadnjih četrdeset godina, odnos prema ovom kraju i narodu se nije promijenio.

Svake godine urade se skromni radovi tekućega održavanja, presvuku se kraće dionice dužine par stotina metara, a ostalo su krpljačine najoštećenijih dijelova kolnika. Na pojedinim mjestima asfaltni kolnik izgleda neobično, zakrpa do zakrpe ili čak zakrpa na zakrpi.

Nedavno je, kod naselja Kovači, izvršeno saniranje asfaltnog kolnika na način da je od ukupne širine kolnika zakrpa široka 5,5 metara a na preostalih pola metra je ostao izlomljen asfalt. Nije jasno tko i zašto određuje ovakav način sanacije kolnika koji u narodu postaje predmetom sprdnje i ismijavanja. Zar nije jednostavnije, kvalitetnije i u konačnici jeftinije presvlačiti kolnik u punoj širini. Nije svako zlo za zlo, naime turistički djelatnici tvrde da je zbog neobičnog izgleda zakrpa ovo zanimljiva atrakcija i iskoristiv potencijal za razvoj turizma.

Svjedoci smo svakodnevnih informacija iz JP Ceste Federacije BiH o velikim cestovnim investicijama vrijednim, stotinama milijuna maraka. U izgradnji je trenutno 27 projekata. Na istom putnom pravcu se istovremeno gradi brza cesta i vrši modernizacija postojeće. Grade se beskorisni objekti kao što su obilaznice obilaznica. Izgradi se treća traka za spora vozila a ograničenje brzine na cesti ostaje 50 km/sat. Negdje su pak brži samari od konja pa se izgrade skupi cestovni objekti koji se godinama ne mogu koristiti, a uložena sredstva ostaju zarobljena.

Novaca za ceste očito ima, ali se postavlja pitanje prioriteta i načina trošenja. Nije opravdano ulagati ogromne novce u megalomanske projekte dok nam je stanje postojećih cesta očajno.

S obzirom na prometnu važnost i stanje ceste Tomislavgrad – Posušje, modernizacija kojom bi se proširio kolnik za jedan metar, rekonstruirala osovina i izgradila treća traka za spora vozila ne bi trebala biti upitna. Od zakrpe na zakrpu, osim turističke atrakcije, slaba nam korist.

Tomislavcity