Cijene stanova su, u najmanju ruku, za “običnog građanina” s normalnim primanjima nemoguća misija. Tek oni s nešto boljim standardom, čije su plaće dvostruko veće od prosječne i imaju mogućnosti kreditiranja, mogu razmišljati o eventualnoj kupnji stana. Ali i oni su suočeni s brojnim poteškoćama pri kupnji jer su cijene, prema mišljenju zainteresiranih, kratko rečeno, “bezobrazno visoke”.
Cijene po gradovima
Prema procjenama agencija za prodaju nekretnina iz cijele BiH, u Sarajevu je četvorni metar satana možda najskuplji, ali po prosječnim cijenama prednjače Mostar, Banja Luka, a osobito Trebinje. Najčešće cijene stanova u Mostaru su između 2100 i 2300 KM. Prosječna cijena stana u Banjoj Luci po četvornom metru iznosi oko 2500 KM, a što su stanovi bliže središtu, cijena se približava iznosu od 3300 KM. Dok se cijene stanova u središtu Sarajeva kreću oko 3500 KM. Tako je stan u Sarajevu, Banjoj Luci ili Mostaru skuplji od onoga u Istanbulu koji je jedna od najjeftinijih metropola kad su u pitanju cijene stambenog prostora i gdje, prema pisanju Blica, četvorni metar stoji oko 1000 KM. Veći bh. gradovi su skuplji i od Budimpešte u kojoj je prosječna cijena četvornoga metra oko 1500 KM.
Ponuda i potražnja
Agenti za nekretnine i ekonomski analitičari imaju objašnjenja i razloge za ove fenomene, ali svi su suglasni u jednom – razlog skupih stanova je ogromna potražnja. Ekonomski analitičar Marko Đogo kazao je za Blic kako nije siguran jesu li kvadrati stanova u Banjoj Luci precijenjeni jer, čim ima toliko kupaca, znači da nekima to odgovara. “Čak ni za doktora znanosti, koji radi za plaću od 1500 KM, cijena kvadrata od 3500 KM nije realna. Ali nekom jest, dok se toliko gradi i prodaje”, zaključio je Đogo. Ako dobro situirani doktori znanosti ne mogu sebi priuštiti stan u središtu, postavlja se pitanje kakve izglede ima velika većina onih s prosječnom plaćom i čak manjom. Unatoč svemu, potražnja i dalje drastično raste. U agencijama za promet nekretnina ističu da kupci koji imaju gotovinu uglavnom kupuje skuplje stanove u središtu, dok oni koji dižu kredit, a uglavnom su to mladi bračni parovi, kupuju manje stanove na periferiji. Polovinu onih koji kupuju stanove gotovinom čini dijaspora koja želi luksuzne stanove u središtu. Kupnja stana za mnoge u BiH, pogotovo mlade, gotovo je nemoguća misija. Najveći problem u osiguranju “krova nad glavom” je nedostatak novca, a ako nemaju imućne roditelje koji će financijski pomoći kupnju ili ostaviti nekretninu u nasljeđe, mladi se okreću podizanju kredita u nekim od brojnih komercijalnih banaka. Kreditno zaduženje nije nimalo lako i prate ga brojne prepreke, ali i veliki troškovi. Ako uzmemo za primjer Mostar i prosječnu cijenu novogradnje od 2200 KM, za stan od 55 m2 potrebno je izdvojiti 121.000 KM. Za kredit u tom iznosu svakako nije dovoljno imati prosječnu plaću od 830 KM.
VL