Zovu ga balkanskim kraljem toalet papira, a u malenom hercegovačkom mjestu Grude sagradio je poslovnu imperiju. Prije više od 30 godina počeo je s trgovinom i napravio jedan od najprepoznatljivijih brendova u Bosni i Hercegovini – „Violetu“.
O nastanku brenda, prednostima i manama rada u maloj sredini, zahtjevima tržišta u podcastu „Nikad u minusu“ portala capital.ba razgovarali smo s Petrom Ćorlukom osnivačem „Violete“.
Kako ste se odlučili pokrenuti privatni posao?
Ćorluka: Ja sam studirao u Sarajevu i vratio se u Grude, zaposlio se u jednoj firmi koja je bila jako uspješna. Međutim, za vrijeme Ante Markovića, tada je bilo moderno osnovati firmu. Uvijek je prva trgovina, kupi po pet, prodaj po šest. Prvi novac koji zaradite u trgovini je logično i ekonomski opravdano transformirati u proizvodnju jer proizvodnja je ta koja stvara novu vrijednost. Kada jedanput uspješno krenete u proizvodnju, tu nema kraja, jer jedna proizvodnja veže drugu, jedno znanje dopunjuje se drugim znanjem.
Kako je nastao brend Violeta?
Ćorluka: Violeta je ljubičica, ljubičasta boja i to asocira na nešto što je lijepo i nježno. Moja kćer je Ljubica i mama je bila Ljubica, pokojna. Tako da to sve ima simboliku. Sada je prepoznatljiva u regiji i Europi.
Kažete da je toalet papir najjednostavniji za proizvodnju, ali ipak je i vaš najprepoznatljiviji proizvod?
Ćorluka: Toalet papir je jedan jednostavan proizvod, bar na prvi pogled, nemaš strah da ćeš pogriješiti. Na svim drugim proizvodima ako napraviš grešku onda se ona vidi. Tu smo se naučili, a onda smo išli na pelene, vlažne maramice, higijenske uloške, omekšivače, deterdžente. To je sve složenije i složenije. Ali smo mi uspostavili sistem kontrole, sistem nabavke sirovina. Uzimamo najbolje sirovine od najboljih svjetskih proizvođača i imamo naš laboratorij koji se drži svih europskih principa.
Velike multinacionalne kompanije poput „Pampersa“ su Vam konkurencija, kako se nosite s njima?
Ćorluka: Te multinacionalne kompanije imaju svoja pravila, od njih se može puno naučiti, one nisu velika konkurencija, ako si konkurentan i kvalitetom i cijenom, odnosno troškovima. One imaju svoje visoke troškove, tako da tu je samo hrabrost potrebna. Obično proizvodnju rade u Poljskoj, Njemačkoj, u velikim zemljama s velikom potrošnjom.
Gdje je idealno razvijati ovakav posao?
Ćorluka: Poljska je za proizvodnju, tu je i energija i radna snaga, i veliko tržište. Okružena je velikim tržištima. Zato je naš uspjeh u malom hercegovačkom mjestu bez tradicije, bez blizine tržišta, ono što je posebno.
Kako se odlučiti, praviti jeftine ili skupe proizvode?
Ćorluka: Kažu, nisam toliko bogat da kupujem jeftino. Mislim da optimum kvaliteta i cijene treba biti. Ali, ako je nešto previše jeftino i nekvalitetno onda to ne vrijedi.
Kako postići potrebnu kvalitetu?
Ćorluka: Moramo pratiti trendove, ići u korak. Meni su najveći uzor Japanci. Sada dogovaramo novi stroj za pelene iz Japana, jer je ovaj star nekih 10 godina, kupili smo i novi stroj za higijenske uloške, isto iz Japana. Nijemci, Talijani, Austrijanci su malo došli do prezasićenosti, došlo je do prevelikog komfora. U Japanu toga nema, njima su susjedi Kinezi, oni se bore da budu bolji od Kineza i da budu konkurentni s cijenama.
Ne volite da Vas zovu najbogatijim, zašto?
Ćorluka: Bogatstvo je posljedica ljudskih osobina. Morate biti malo drugačiji od drugih, biti kreativni, inovativni, imati viziju. A slaganje novca ili nekretnina, za mene nije ni vrijednost ni bogatstvo.
Jeste li ikada bili u minusu?
Ćorluka: Nikada, pravnik sam po struci. Ekonomisti uvijek imaju neke formule, ja kažem da je to jednostavno, uvijek rashod mora biti manji od prihoda. I sve smo riješili. Možemo raditi, dozvoljeno je raditi na nuli, da budu i prihod i rashod isti u nekim trenutcima, dok se nešto uhoda, dok se presloži, ali ako radite u minusu, onda neko drugi treba raditi za vas. Onda pravite i nelojalnu konkurenciju.