Duga i teška bolest itekako je bila poznata Damiru Ćoriću. Operiran je pet puta zbog hidrocefalusa (vodoglavca), no bez rezultata. Djelovala se besmisleno svaka daljnja terapija, a Damir više uopće nije mogao hodati.
Kada se činilo da više nema pomoći, dogodio se preokret u njegovu životu.
Damir Ćorić rođen je u Mostaru 23. srpnja 1960. godine. Bez pozitivnog rezultata operiran je pet puta zbog hidrocefalusa. Hidrocefalus (lat. hydrocephalus: vodena glava, vodoglavac) proširenje je prostora unutar lubanje zbog čega se glava kod djece može znatno povećati, a posljedica je i atrofiranje mozga, prenosi Večernji list pisanje portala međugorje-info.com.
Činilo se da za njega nema lijeka, no njegovo svjedočanstvo govori drukčije:
“Duga i teška povijest moje bolesti započela je 21. ožujka 1980. godine. Tada su me prvi put pregledali u Mostaru nakon simptoma koje je karakterizirala istaknuta malaksalost u nogama nastala prije tri godine, ali koja se sve više pogoršavala. Iz Mostara su me premjestili u Zagreb gdje su mi ustanovili dijagnozu hidrocefalusa. Operiran sam pet puta zbog ponovljenih poteškoća, a poslije posljednje operacije, umjesto da me pošalju na institut za rehabilitaciju, kako su ranije činili, poslali su me kući, smatrajući beskorisnim bilo kakvu terapiju. Kada su me 6. ožujka 1981. otpustili, uopće nisam mogao hodati. Izgubio sam i sposobnost govora, hranili su me samo tekućinom. Dok je moje opće zdravstveno stanje bilo nepromijenjeno, u srpnju 1981. moja me obitelj odvezla autom u Međugorje do Podbrda. Od tada je moja obitelj počela moliti. Tri tjedna poslije ponovno su me odnijeli u Međugorje u crkvu gdje je Vicka molila nada mnom. U tom trenutku osjetio sam kao da neka snaga prodire u mene. Na povratku doma pokušao sam kretnjama objasniti svojoj majci ono što sam doživio za vrijeme molitve. Već sutradan počeo sam sjediti, a zatim sam učinio i prve korake. Na Božić sam počeo govoriti, a za Uskrs potpuno sam se oporavio”, (Antonacci, Antonio i suradnici, Izvanredna ozdravljenja u Međugorju, Kršni Zavičaj, Humac 1990.)
Nakon Damirova posjeta Međugorju uslijedilo je postupno poboljšanje koje se nastavilo do potpunog ozdravljenja. U listopadu 1983. dobio je posao u tvornici kompresora u Mostaru. Nakon liječničkog pregleda 17. siječnja 1984. sastavljen je dokument kojim je Damir proglašen zdravim i sposobnim za posao.
Na inzistiranje liječnika koji proučavaju slučaj, Damiru je 1988. urađen CT mozga, pregledao ga je neurolog i neurokirurg. I CT i dva specijalistička pregleda potvrdila su pacijentovo normalno stanje. CT je pokazao nestanak moždanih oštećenja koja su ranije zamijećena, potvrđujući trajanje ozdravljenja i na organskom području. Damirovo svjedočanstvo poticaj je za sve one koje napada sumnja i koji se pitaju ima li za njih lijeka. I kada se čini da nema pomoći, čovjekov životni put može se potpuno promijeniti. Jedno takvo svjedočanstvo itekako je poruka – lijeka ima, ustraj i vjeruj.
8 komentara
Ima li ovome kraja?
Cekaj… mi citamo vijest staru 35godina?
I u njegovo ozdravljenje u Medjugorju iskreno ne vjerujem
U Bibliji su “vjesti” stare preko dvije tisuće godina. Jesi li ih pročitao? Vjeruješ li im? Na kraju krajeva ko si ti ili ja naspram Svemogućeg, pa da je bitno naše vjerujemo ili ne. Ako kažeš Bože ja ne vjerujem u tvoju moć pred kim si postao “veći”? Svi mi imamo pomalo sumnje i premalo vjere, ali ovdje jedino novinar može lagati. Bog ne laže i u njegova djela nema sumnje. Zato “Hvala ti Bože” na tvojoj milosti.
De bizi kakva gospa
Ljudi ne griješite dušu.
Ovog čovjeka nije spasila Gospa već nejgova vjera i vjera njegove obitelji. Gospa nema ovlasti da ozdravlja i spašava, veća da nam udjeljuje pažnju i molitvu i zagovor kod svevišnjeg, a time i svojevrsnu zaštitu od zla.
Iskrene molitve želje upućene Gospi, upućene su i Svevišnjem Trojedinom Bogu (Ocu, Sinu i Duhu Svetomu).
Djevica Marija je majka našeg Isusa, i ona je bliska bogu. Tko je dostojniji od nje da za blilo kojeg vjernika, skrušenog i pokornog, izhodi milost od Boga.
Sjećate se Isusovih riječi, kad je ozdravljao ljude.
Citiram: “Tvoja te vjera spasila.” Nikad nisam pročitao da je rekao: – Idi, ja sam te sada ozdravio. Kod Isusa nije postojalo JA – već samo Svevišnji i njegova volja. A svi oni koji su bliski sa Svevišnjim (Gospa i svi sveci Božji),
ako smo mi dušom i tijelom bliski Bogu, mole za naš spas. A ako oni mole za nas, vjerujte, čuda se događaju.
Vjera i molitva je bit svega. Život se slaže kao slika od puzli.
Jedna po jedna i uporno. Uz Božju pomoć sve je lakše.
Ovaj momak nije ozdravio u trenutku posjeta Međugorju, već kroz određeno vrijeme. Za Boga vrijeme ne postoji, ali je zato njegaova ljubav bezgranična. Obraćajte mu se iskreno, uporno i često kroz molitve, kroz razgovor, kroz misli. Predajte mu svoje patnje.
Pomoć neće izostati.
Nebih ovo ništa nikome smetalo samo da se može dokazati da je Hdz ili Hsp i Lijan stvorili medugorje
Grga odličan komentar!Hvala Bogu na ovoj milosti što nam je dariva kroz Gospine poruke..
taj svake godine ozdravi