Da Mate Bulić danas pjeva popularnu pjesmu “Moja Hercegovina”, vjerojatno bi uz stih “Kamen, krš i maslina, vino, ganga, Neretva. Sve to ima zemlja ta, moja Hercegovina”, ubacio i smilje. No, u vrijeme kada je nastala ta pjesma, mnogi su komentirali: “Ma otkud mu maslina?”.
No, podaci pokazuju kako je danas više od 200 hektara hercegovačkoga krša odavno preorano i pretvoreno u maslinike, s tendencijom povećanja, a uzgoj maslina postao je grana gospodarstva koja je osigurala egzistenciju brojnim obiteljima i od koje se može pristojno živjeti. Jer pogodan zemljopisni položaj, mediteranska klima i krško tlo područje Hercegovine čine vrlo pogodnim mjesto za uzgoj maslina, piše Večernji list BiH.
Još u vrijeme Rimljana
Povijest maslinarstva u Hercegovini još je nedovoljno obrađena i istražena tema. Naime, postoje indicije da su se uzgajale još u doba Rimljana, o čemu svjedoče ostaci torkulara (mlina za preradu), u vili rustici Mogorjelo pokraj Čapljine, iako neki stručnjaci smatraju kako se taj uređaj možda ipak prije upotrebljavao za preradu grožđa nego maslina. Premda povijest pokazuje kako su se masline u Hercegovini uzgajale još u doba Rimljana, Slavko Ramljak, maslinar i vlasnik jedne od najpoznatijih uljara u Hercegovini, kaže kako je ovaj trend dobio zamah prije nešto više od desetak godina.
“Kod nas je za sve ‘kriv’ Jure Miličević zvani Šperac, ljubuški zet. On je stigao s otoka i prvi zasadio maslinik. S nevjericom su to gledali susjedi, a danas ih većina ima maslinike. I ja sam jedan od njih”, kaže Ramljak.
Pred uljaru stižu kamioni. Jedni dovoze tek nekoliko kanti maslina, drugi opet istovaraju tone ovog plemenitog voća, a neki nose bidone kako bi s “izvora” odnijeli kući zeleno-žućkastu tekućinu.
“Ovo je bila iznimna godina za naše maslinare. Rodile su kao nikada do sada, a tek kvaliteta? Vidite ovo ulje? Ovo je sve ekstra djevičansko. Inače, ja uvijek kažem kako treba pristupiti ranoj berbi u koju se ide polovinom listopada. Tada se dobiva ulje vrhunske kvalitete s najviše mirisa, arome i okusa. Ipak, svemu tome prethodi vrlo sustavan i predan rad kako bi maslina dala dovoljnu količinu plodova odgovarajuće kvalitete. Imao sam dosta težak mjesec dana. Ogromna količina maslina prošla je kroz ovaj mlin. Tu je Dušni dan, a stara poslovica kaže ‘Mrtvi dan, ljestve van’”, kaže Ramljak. Kako on tvrdi, prije nekoliko godina zamislio je otvoriti uljaru za svoje potrebe i prijatelje te, uz roštilj i meso, diviti se tekućini koja izlazi iz prve male uljare. Danas rade i male linije kapaciteta 400 kg, ali i one od 600 kg, a svaka tri sata one od maslina naprave više od 100 litara ekstra djevičanskog maslinova ulja.
Sve se ulje proda
“Da bi se proizvela jedna litra ekstra djevičanskog maslinova ulja, potrebno je desetak kilograma ploda masline, ovisno o vrsti i kvaliteti. Problema s prodajom ulja nema s obzirom na to da je potražnja takva da je ne bi mogla pokriti ni dva puta veća proizvodnja. Upravo u tome hercegovački maslinari vide razlog za nastavak uzgoja maslina. Cijena maslinova ulja kreće se od 20 do 30 KM po litri. Meni je draže kada mi vlasnik maslina, umjesto novca za cijeđenje, ponudi ulje”, objašnjava Ramljkak. Pa da i završimo s pjesmom, ovoga puta onom koju pjeva klapa Šibenik “Maslina je neobrana”. Za razliku od dalmatinskih maslina, ove u Hercegovini su itekako obrane, i to na vrijeme i do posljednjeg ploda. A i lako ih je obrati kada se, za razliku od onih starih dalmatinskih, ove uglavnom beru sa zemlje.