Nakon ove pandemije koronavirusa, sasvim je izgledno da će ljudi mijenjati navade, mijenjat će poslove i radne navike. Planovi mnogih s početka ove godine, prije pandemije, sada su već prošlost, ljudi se okreću novim poslovima za koje možda nikada nisu imali afinitet, piše Slobodna Dalmacija.
Takvo razmišljanje, ali i konkretan primjer nekog novog početka posebno je lijepo vidjeti kod mladih i odlučnih ljudi koji znaju što će sa svojom budućnošću. Upravo ova priča iz Medvidovića Drage kod Imotskog ide u tom smjeru.
Anđela Medvidović (25) s četrnaest je godina, nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja, otišla u Zagreb. Cilj mlade djevojke bio je jasan: završit će srednju školu, dobro se pripremiti za fakultet i završiti ga, te početi s ostvarenjem svoga sna. A taj san bio je vezan uz ljubav prema životinjama, posebno konjima. Odlučila je završiti veterinarski fakultet i posvetiti se upravo životinjama, jer je još kao dijete u rodnom selu bila silno vezana uz sve domaće životinje.
Nastavak ipak donosi jednu drugu priču.
– Da, upravo me je ta ljubav odvela u Zagreb. I dok sam kao srednjoškolka u početku razmišljala o veterini, kako se približavao završetak srednje škole, shvatila sam da će me studiranje na veterinarskom fakultetu ipak odnijeti negdje drugdje, da će mi plaća biti mala, pa sam se predomislila. Znači, završila sam srednju veterinarsku i potom upisala i završila višu školu za inženjera laboratorijske dijagnostike. Paralelno sam pohađala školu za trenera terapeutskog jahanja jer je ljubav prema konjima uvijek bila na prvom mjestu. I eto, nakon dobivanja tih diploma odlučila sam Zagreb ponovno zamijeniti Medvidovića Dragom, ovom prekrasnom imotskom ljepotom, vratiti se svojim korijenima.
Uz pripremanje završnih ispita, naporno sam cijelu prošlu godinu radila na nekoliko mjesta, štedjela novac i evo vidite na što sam ga utrošila – rekla nam je simpatična Anđela kad smo je posjetili u rodnoj Medvidovića Dragi, na samom sjevernom rubu Imotskog polja.
POČETAK VELIKOG PROJEKTA
A kad pogledasmo tamo niz zelenu livadu, vidjesmo dva predivna mlada konja, uredan i ograđen prostor za jahanje, novu štalu u izgradnji, uredne staze i ostale sadržaje.
– Evo, to su moji ljubimci. Kupila sam ih od ušteđevine i uz pomoć roditelja. Ovo je Maza, predivna kobila koja će se uskoro oždrijebiti, a ovo je Zenta, bijela ljepotica lipicanerske linije. Treći konj uskoro će stići – upoznaje nas Anđela sa svojim konjima.
Okej, Anđela, lijepi konji, ali što dalje? – bili smo znatiželjni.
– To je početak mojeg velikog projekta, mojeg budućeg posla i poziva – sva ozarena lica nastavlja priču Anđela. – Vidite tamo onu staru kočiju koju pripremam? Namjeravam uvesti nešto novo u turističku ponudu Imotske krajine, uz ovih tristotinjak kuća za odmor za turiste koji hrle u Imotsku krajinu. A želim i mojim mladim Imoćanima koji ulaze u bračnu luku ponuditi vjenčanje iz snova. Dosta je škripe automobilskih kočnica, jurnjave i “paljenja” guma u svatovima. Od sada će mladenci sjediti u svečanoj kočiji, a kočiju će vući moji ljubimci. I ne samo mladence. Ponudit ću gostima posebne kočijaške ture Imotskim poljem, pobrđem…, neka iz posve druge perspektive uživaju u ljepotama Imotske krajine.
Planiram i aranžman s našim vinarima, dovesti im goste na degustaciju vina, odvesti goste kočijom na neki ručak u prirodi, u neko naše lijepo staro selo. A kad to osjete, dovest ću ih ovdje, na moj ranč. Na jahanje, bilo da se uče, bilo da imaju potrebu za rekreativnim terapeutskim programom. Danas je ta ponuda itekako u điru diljem Europe.
Tu nije kraj moje priče. U perspektivi, otvorit ću veliki ranč. Zatražit ću da mi ustupe u koncesiju napuštene prostore naše bivše Vinarije, tu u blizini moga sela, gdje namjeravam oformiti ranč sa svim domaćim životinjama karakterističnim za moju Imotsku krajinu, od pilića i kokoši do krava i, konačno, konja. Gledam danas djecu u mojem Imotskom, pola ih ne zna kako izgledaju krava, koza, ovca. U mojem zoološkom parku imat će sve. Dakako, konji su, naglašavam, na prvom mjestu.
E sada, sve ovo što sam vam nabrojila možda će i vama, ali i mnogima u Imotskom izgledati čudno. Meni nije. Na početku sam života, znam točno što mi je raditi, uporna sam u nekim stvarima i tvrdoglava u ostvarenju svoga cilja. Idem do kraja! – rekla nam je odlučna mlada djevojka iz Medvidovića Drage.
Moramo priznati da smo bili zbunjeni kad smo ostavljali Anđelin mali ranč, njezina dva predivna konja, djecu iz sela koja su se okupila oko nas. Bili su tu i veliki ljubitelj konja, legendarni Čedomir Lizatović, koji nam je i došapnuo o Anđelinim planovima, njezini roditelji, koji joj daju bezrezervnu podršku, ali i njezine prijateljice. Upravo kad smo odlazili iz Medvidovića Drage, jedna od njih nam je došapnula:
– Da je neka druga naša prijateljica ispričala ovakvu priču i planove, sigurno bismo imale veliku dozu sumnje, no kad vam je to rekla Anđela, budite sigurni da će sve biti onako kako je i zamislila. Ta vam je uporna za ne vjerovati. Pozitivno tvrdoglava.
Što kazati za kraj? Ništa, osim sretno, Anđela, u nečem uistinu novom u Imotskom.
7 komentara
Krkanluk pubertetskog paljenja guma, konjima svojim pregazi !
Za svaku pohvalu blago onom cija ces zena biti 👏👏👏👏👏👏👏👍👍👍👍👍👍
Bravo,bravo napokon nesto ljepo i atraktivno.Odgovorno tvrdim da Imotski moze imati sjajnu buducnost po pitanju turizma ,prirodne ljepote,domaca hrana ,vino,gostoprimstvo domacina blizina Mostara,Splita,Blidinja,Medugorja,Kravice,Rame,Krke…da nije korone vec sada bi 90 posto kuca bilo puno.
Nebi ti dao gust paljenja guma za sleper tojizih magaradi
Kad ga ja pocnen bokati i vrtiti pa mu gume dotram do zica
Benve moj dobro mi stoj
Šta na to kaže Ganster iz Runovića ! On spaja brakove !
Hvala Bogu napokon pozitivne vjsti
I kobila more spržiti gumu!