FOTO: Julienne Eden Bušić predstavila memoarsku knjigu svojeg supruga Zvonka Bušića i svoja tri djela

U povodu blagdana svete Stošije, nebeske zaštitnice grada Biograda na Moru, i Dana Grada Biograda na Moru, Gradska knjižnica Biograd na Moru priredila je prigodnu književnu večer na kojoj je gostovala američko-hrvatska književnica Julienne Eden Bušić (68), supruga tragično preminulog hrvatskog domoljuba, disidenta i političkog emigranta Zvonka Bušića. Tom prigodom Julienne Eden Bušić predstavila je memoarsku knjigu svojeg supruga „Zdravo oko sjećanja“ te svoja tri romana „Ljubavnici i luđaci“, „Tvoja krv i moja“ te posljednji „Živa glava“.

Kako je i istakla u uvodu ravnateljica knjižnice Jelka Sipina, ova književna večer doprinos je biogradske knjižnice u obilježavanju Dana Grada Biograda i prigoda da se prisjetimo onih koji su svojim radom i djelima pridonijeli slobodi koju danas živimo.

– Ta težnja za slobodom vjekovna je, a na nama je da očuvamo sjećanja i budemo zahvalni onima koji su se borili za nju. – rekla je Sipina.
Julienne Eden Bušić, rođena Schultz, provela je 13 godina, a njezin suprug Zvonko 32 godine u najstrožim američkim zatvorima nakon što su osuđeni zbog otmice američkog aviona s putnicima 1976. godine s ciljem bacanja propagandnih letaka s antijugoslavenskim sadržajem iznad američkih i europskih gradova. Na taj način htjeli su prisiliti najutjecajnije medije SAD-a da ih objave i tako upoznaju svjetsku javnost s položajem hrvatskog naroda unutar bivše države.

Julienne Eden Bušić magistrirala je njemački jezik i jezikoslovlje u SAD-u i Europi te je 1969. godine u Beču upoznala Zvonka Bušića koji je u glavno gradu Austrije studirao slavistiku i povijest. Vjenčali su se tri godine kasnije u Frankfurtu. Godine 1989. Julienne izlazi iz zatvora te nakon uspostave neovisnosti, dolazi u Hrvatsku. U svojoj karijeri bila je voditeljica Hrvatskog ureda u San Franciscu, savjetnica u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu te savjetnica u Uredu prvog hravtskog predsjednika Franje Tuđmana.

Memoarski roman „Ljubavnici i luđaci“ doživio je čak sedam izdanja i objavljen je i na engleskom jeziku u SAD-u. Izdan je i DVD na kojem je dokumentarni film u produkciji HRT-a i redateljice i scenaristice Ljiljane Bunjevac-Filipović. Potom slijedi roman u pismima naslova „Tvoja i krv i moja“ 2008. godine, a 2012. romansirana biografija „Živa glava“ o vukovarskoj ženi koja je propatila neviđene strahote od strane srpskih agresorskih vojnika. Dvije godine poslije Julienne Eden Bušić je dovršila i uredila djelo svojeg supruga „Zdravo oko sjećanja“.

Djelo „Ljubavnici i luđaci“ Julienne je započela pisati u zatvoru gdje joj se javila želja da učini nešto konstruktivno i korisno.

– Sve sam htjela staviti na papir jer je to jedna jako zanimljiva priča i mislim da nema nijedne priče kao što je naša. Stalo mi je do toga jer ako ne staviš na papir, onda kao da ne postoji. Čak sada jedna američka producentica radi na tome da snimi igrani film. Vidjet ćemo, to je dug proces. Ona je bila u Hrvatskoj, u Zvonkovom selu i razgovarala s mnogim ljudima. Već je napisala scenarij. – kazala je Julienne Eden Bušić.

Knjigu je na hrvatski jezik preveo prevoditelj Marko Maras nakon čega je u Hrvatskoj objavljena 1995. godine.

Od supruga Zvonka Julienne je imala saznanja o progonima i ubojstvima Hrvata disidenata u dijaspori od strane jugoslavenskog režima odnosno tajne službe. Potaknuta time na Dan Republike 29. studenog 1970. godine s prijateljicom je bacila letke s nebodera u središtu Zagreba.

– Meni kao Amerikanki to nije ništa bilo nešto previše. Mi u Americi bacamo letke kada se nešto dogodi. To je sloboda govora, naravno. Ja se nisam bojala. Zvonko nije mislio da će me uloviti jer smo sve isplanirali u Clevelandu. Nije me nitko vidio kako bacam letke ali me netko vidio da sam bila na terasi. – prepričava Bušić događaj kazavši kako je prijateljica, također Amerikanka, rekla policiji o kome se radi što joj je Julienne, ranije u dogovoru, kazala da može. Julienne je bila mjesec dana u zatvoru u Zagrebu nakon čega su je komunističke vlasti na tri godine protjerale iz zemlje.

Sedamdesetih godina, budući da su likvidacije hrvatskih domoljuba u dijaspori postajala sve učestalije, Zvonku Bušiću je dojavljeno kako se i on nalazi na popisu tajnih službi tadašnje države. Zvonko je htio, rekla je Julienne, da ako će već biti likvidiran, napravi nešto značajno i korisno za Hrvatsku i njenu borbu za samostalnost.

Od hrvatskih političkih emigranta i aktivista najviše je se dojmio Bruno Bušić za kojeg je kazala da je oduvijek bio Zvonkov uzor, veliki intelektualac i istodobno „zafrkant“, te pisac i ekonomist. Unatoč govornoj mani, jedinstven čovjek i „najveći glasnogovornik hrvatske slobode.“

Zvonka i Julienne najviše je ljutilo neobjavljivanje svjetskih i američkih medija o ubojstvima Hrvata od strane jugoslavenskog režima. Kako je rekla, Jugoslavija je bila američki prijatelj i Amerika nije željela da se Jugoslavija raspadne.

– Nisu htjeli dati prostora tome u medijima. Onda smo shvatili da treba prisiliti medije da pišu o tome. Ako platiš reklamu, to onda nitko ne čita i nema odjeka uopće. Ako uzmeš američki avion i prisiliš američke medije da pišu istinu, što bi trebalo biti tako u demokratskim medijima, onda će to sigurno imati odjeka. – dodala je Bušić.

Pri otmici aviona skupina hrvatskih disidenata Zvonko i Julienne Bušić, Frane Pešut, Slobodan Vlašić i Petar Matanić nije imala oružje jer nisu htjeli da netko strada. Međutim, prilikom deaktivacije bombe koju je Zvonko ostavio u jednom od sandučića u njujorškoj podzemnoj željeznici, smrtno je stradao američki policajac.

Tekst letka, kojeg je napisao Zvonko Bušić, objavljeni su naposljetku u svim važnijim američkim novinama: New York Times, Los Angeles Times, International Herald Tribune, Chicago Tribune i Washington Post.

Pri izricanju presude sudac je izjavio u zapisnik kako Bušić “nije terorist i kriminalac“ i da su njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile motivirane plemenitim idealima tj. hrvatskom neovisnošću.
– Kako smo sve to izdržali? Teško mi je pričati o tome. Oboje smo tvrdoglavi, borci smo, kada vjerujemo u nešto, onda idemo do kraja. Ono što mi smeta danas kod mladih je to što smo mi kao mladi bili spremni prosvjedovati, žrtvovati se za neke ideale, a danas, ne kažem da su mladi krivi, ali kao da nisu spremni žrtvovati se ili sat-dva prosvjedovati. – istakla je Bušić.

Julienne Eden Bušić osnovala je Zakladu Zvonko Bušić Taik čiji je cilj stipendiranje studenata, očuvanje hrvatske baštine, izdavanje knjiga o hrvatskoj povijesti, kulturi i jeziku i glazbene terapijske radionice za braniteljske obitelji i druge, posebno za djecu. Izvršni odbor zaklade čine Julienne Eden Bušić, Nikica Valentić, Dražen Budiša, Zdravka Bušić, fra Jozo Grbeš, Stojan Vranković, Mario Bušić, Marija Šprljan, Karlo Jarčan i Josip Đerek.

Velik interes za kupnjom knjiga po promtivnoj cijeni od 30 kuina, s posvetom Julienne Eden Bušić, zavladao je nakon književne večeri. Prihod od prodaje bit će darovan spomenutoj zakladi.

b-portal.hr