Nakladnička kuća Despot infinitus organizirala je u Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu predstavljanje knjige MATIJINO STOLJEĆE RATA autora Ivana Šimića.
Knjigu su predstavili Ivo Lučić, povjesničar i publicist; Damir Pešorda, novinar i publicist; Zvonimir Despot, u ime nakladnika i Ivan Šimić, autor.
Voditeljica programa bila je Sara Duvnjak, a u glazbenom dijelu programa nastupao je vokalno-klavirski duo: Josipa Gvozdanić, sopran i Božidar Vlašić, klavir.
Matijino stoljeće rata je pripovjedački i stilski nadmoćno napisana epska, tako hrvatska priča o dvadesetom stoljeću koju nećete čitati, već gutati! Preplitanjem fikcije i stvarnih događaja, ne mareći za književno-teorijske zakonitosti i krute žanrovske kalupe, o kojima prema vlastitom priznanju ionako zna malo ili ništa, očigledno dobro upućeni autor donosi svjedočanstva o ljudima i događajima u zaista širokom vremenskom i prostornom obuhvatu, čime tragičnu sudbinu naslovne junakinje uvjerljivo smješta u povijesni kontekst koji je tu sudbinu zapravo presudno i odredio. Utoliko je ova knjiga istovremeno i Chronique du xxe siècle, kako je u podnaslovu i natuknuto, ali i dirljiva priča o ženi koja je preživjela čak tri rata, izgubivši u svakom od njih nekoga od svojih najrođenijih.
Prvo nas poglavlje – preko Imotskog, Splita i Trsta – vodi na uzbudljivo putovanje od Hercegovine do New Yorka, na kojem pratimo neuspjeli pokušaj Matijina oca Mate da odseli u Ameriku (taj je neuspjeh svojevrsni zaglavni kamen niza kasnijih obiteljskih nesreća), drugo govori o Matinoj tragičnoj sudbini u Prvome svjetskom ratu, od borbi i zarobljavanja u Galiciji do zatočeništva u dubokoj Rusiji, a treće i četvrto o sudbinama njegovih potomaka kroz dvije nove kataklizme, od Hercegovine u Drugome svjetskom ratu do Sarajeva u posljednjem ratu iz devedesetih.
Naša Matija, natkrovljujući lik romana, rođena je 1912. godine. Toj je ženi u prvome od njena tri rata ubijen otac, u drugome joj je ubijen muž, a u trećemu sin i unuk. Matija je umrla 1995. godine, nakon svih tih tragedija kroz četiri generacije.
12 komentara
BILI SMO TAMO,DOBRO JE,DOSLO JE DOSTA ZEMLJAKA,MUSKI I ZENSKI.
Čestitke na ponos Gruda
Čestitke!!!
Zašto je većina putovala iz Hercegovine u Zagreb što niste održali predstavljanje negdi u zavičaju.
Općinari su sigurno o svome trošku otišli gore?
Ne znam u kojem zavičaju živiš.
U prepunoj kino dvorani u Grudama promocija romana već održana.
Za ovog iznad.
I,u Grudama promocija romana održana kažeš.Nazočni bili isti ovi kockoglavi i ponovo putovali u Zagreb.Manje više isti đabalebaroši.Kojeg su vraga opet slušali istu priču.Ma znam dvaput je dvaput a ionako đžaba i još neki naplate dnevnice.
VIDILI SMO I LJUBU,NISMO GA VIDILI IMA 7 GODINA,TADA SMO GA VIDILI NA BLAGDAN SVETOG STIPANA PRVOMUCENIKA.ISPRICALI SMO SE O SVEMU.
Oklen tebe u promociji i kulturi, tvoj domet i uspjeh je koncert pevaljke u kakvom opskurnom narodnjačkom klubu.
Za ovog iznad.
Bolje bit u mračnom klubu nego imati mračan um.
Vidim ti si sav u kulturi čim pišeš riječ”OKLEN”.
Očekujem prijevod,možeš ti to kulturni seljančiću.
I “oklen” je dio nečije kulture.
Naučiti ćeš ti puno iz komentara po portalima. Vidim da ti je komentiranje najveći znanstveni domet. I to je dio obrazovanja.
Nemam više vremena podučavati te.
Samo nastavi možda nešto i bude od tebe.