Završni program kulturno-književne manifestacije 60. Šimićevih susreta obilježen je u petak u rodnom mjestu Antuna Branka Šimića.
U osnovnim školama i Srednjoj školi u općini Grude organiziran je susret književnika s učenicima pri čemu su im predstavljena književna stvaranja.
Počast preminulim pjesnicima odana je polaganjem cvijeća i svijeća ispred spomen poprsja braći Šimić ispred škole u Drinovcima. U Peć Mlinima ispred Ravlića pećine upriličena je Svečana akademija u čast Antunu Branku i Stanislavu Šimići.
Na samom početku kulturne manifestacije profesori Glazbene škole Grude Gabriela i Stipe Iličić izveli su himnu “Lijepa naša”.
Prisutnima se pozdravnim govorom obratila ministrica obrazovanja, znanosti, kulture i sporta ŽZH Daniela Perić naglasivši kako se danas na ovom susretu želimo prisjetiti života Antuna Branka Šimića, njegova stvaranja te ga proslaviti na način koji bi on sam odobrio, kroz poeziju, umjetnost i kulturu. “Tako stvaramo još ljepše i bogatije kulturno naslijeđe za buduće generacije”, poručila je ministrica.
Prigodno slovo o Antunu Branku Šimiću priredio je dopredsjednik Matice hrvatske Damir Zorić.
Kao i prethodnih godina dodijeljene su nagrade mladim pjesnicima i likovnim umjetnicima. Dobitnik ovogodišnje nagrade ”Antun Branko Šimić” je književnik i predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran za djelo “Obrana Jeruzalema”. Uime Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne nagradu je uručio predsjednik DHK HB Ivan Baković.
Pjesnici su srdačno recitirali stihove povezane sa svojim književnim stvaranjem i sa Šimićevim književnim stvaranjem, dok je u glazbenom dijelu programa nastupila istarska kantautorica Elis Lovrić.
Na samom kraju sve nazočne je srdačno pozdravio te na koncu zatvorio 60. Šimićeve susrete predsjednik Organizacijskog odbora i načelnik općine Grude Ljubo Grizelj. Naglasio je kako su Susreti najdugovječnija kulturno- književna manifestacija te kako je od znatne važnosti da mladi nastave promicati njihove vrijednosti. U ime Organizacijskog odbora zahvalio se svima koji su doprinijeli organizaciji Šimićevih susreta.
Na završetku programa prisutni su mogli razgledati izložbu likovnih radova učenika osnovnih škola.
16 komentara
Braća Šimić zaslužuju da na ovom susretima bude puno više ljudi jer su nam toliko toga ostavili…eto prilike za novu ministricu kako animirati da puno više ljude bude tu, odnosno da naprave takav program da ljudi požele doći…
Doc ce ljudi, cim nebude ovih gadova od političara., to se ljudima gadi.. do tada uvjek ce bit pustoš di su god oni..
Ravlića pećina je u Plocima!
Kakav je ovo magarac pa odtrgnu mikrofon Benovicki.Kultura?.
MOZDA JE ON KENJAC KAO I TI……
NESTO MALO ILI NIMALO POZNATIH LJUDI, STA NISTE ZVALI I MAMINJA KAD JE ZORIC TAMO DA VAM UVELICA PROSLAVU.
Je vas puno.Narod vas izbjegava jer ste svrha sami sebi.
za condor
TVOJE MISLJENJE JE LAZ.
NAROD ZNA STA RADI,A OVAKVE SUSRETE
PREPUSTA STRUCI I LJUDIMA KOJI SE BAVE OVIM POSLOM.
Daj više zaveži tu smrdljivu šunjku.
SMETA TI ISTINA,
OPERI ZUBE NEKAD PA NECES IMATI ZADAH SMRDLJIVA SADRZAJA,MI TO RADIMO STALNO I NASA SUNJKA JE U REDU, JADNICE, BJEDO, KASNIS U KAFIC
STA CEKAS …..
Kad ćete se sjetit naših starih što su cijeli život uzgajali duhan i to im država otkupi za siću i tako u krug cijeli život, zar i oni ne zaslužuju sjećanje ne samo ovi zgubidani(pjesnici) koji obično nisu ništa u životu privridili, niti su osnivali obitelj, nego živili i umirali ko najveća bijeda.
“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda”!
Uzalud nam pjesnik govorio jer je vidio više i dalje… Mi, ne da idemo maleni, nego, na žalost gmižemo ispod zvijezda.
Kako će našim elitama biti bitan jedan pjesnik, kakva kultura. Njima je mjerilo silikon, auti, kuće, obične prizemne gluposti. Zato su razumljivi ovakvi komentari i odsustvo ljudi na ovakvim događanjima. E kad bi mi znali vrijednost jedne duše kao Šimić!
KRSTNI KUM VLATKE P.: U punome jeku narodnopreporodnoga Hrvatskoga proljeća hrvatskoj su se kulturi i zapadnoj Hercegovini dogodili prvi Šimićevi susreti, prvi dan u Grudama, a drugi, u nedjelju poslije pučke svete mise, na otvorenome i pred više tisuća okupljenih župljana i naroda iz širega šimićevskoga zavičaja, s brojim pjesnicima, gostima i uzvanicima, znakovito predvođenih uglednim hrvatskim književnicima akademicima Slavkom Mihalićem i Ivom Frangešom, sveučilišnim profesorom i predsjednikom Društva književnika Hrvatske i Saveza književnika Jugoslavije te hrvatski političarem Brankom Mikulićem, predsjednikom CKSKBiH. Bilo je to u subotu i nedjelju, 30. i 31.svibnja 1970., kao što je to zapisano u suvremenim kronikama toga doba, u zagrebačkome “Vjesniku”, sarajevskome “Oslobođenju”, “Odjeku” i “Našem svijetu”, “Imotskoj Krajini”, a cijeli je taj kulturni događaj prvih ŠIMIĆEVIH SUSRETA bio opširno i dirljivo prikazan u članku hercegovačkoga franjevca Fra Jakova Bubala u prvome, Božićnom, broju KRŠNOGA ZAVIČAJA 1970., glasila drinovačke župe, koje je pokrenuo u uredio drinovački župnik Fra Žarko Ilić.Držim u rukama preslik toga KRŠNOGA ZAVIČAJA i čitam Fra Bubalov članak, naslovljen !”Doživljaj koji se dugo pamti” (str.18.-22.). Na stranici 22., neposredno iza članka, predstavljene su dvije pjesme: Antun Branko Šimić MOLITVA NA PUTU i Mile Pešorda TUŽBALICA, a na sljedećoj je “Napomena uredništva” uz pjesmu “Tužbalica”, nagrađenu na ŠS i pjesma nastavnika hrvatskoga jezika i nećaka dvojice pjesnika Vlade Pandžića VEČER NA PETNJIKU. Vlast i vladajući “moćnici”,koji doista vole hrvatsku pjesničku riječ i poštuju narod iz kojega su potekli književnici i kao što je naš pjesnički velikan Antun Branko Šimić (u ono vrijeme malo poznat u javnosti) , ne će zatirati istinu, krivotvoriiti rođendane i živote živih i preminulih, nego će njegovati povijesno pamćenje i pravednost, štujući dostojanstvo čovjeka kao Božjega bića slobode i savjesti. Tamo gdje vlada laž, vrši se podmuklo nasilje nad ljudima i životom, potiče izgon ljudi i naroda iz svoga doma i domovine, ubija riječ istine i Duh slobode. Šimići bi se, kao velikani duha i pravednici, iz groba ustali kada bi znali što moćni lažotvorci u njihovu zavičaju rade, a njihovim se imenom kade.
To je bilo kad je čoek bio u Sarajevu urednik u Svjetlosti Sarajevo koncem 70-ih i početkom 80-ih i dopisnik Oslobođenja. Ta zna se da su na takva mjesta u ta preduzeća primali istinske Hrvate koji eto slučaja nisu završili u tamnici nakon velikog hrvatovanja početkom 1970-ih godina prošlog vijeka. A di stipendije itd…. E moj ti!
Nametnuti lažni rođendan povijestnih hrvatskoiproljećarskih p r v i h Šimićevih susreta, održanih 30.-31.V.1970. a ne g.1964., ne može obstati u svjetlu istine. Zato što argumentima i povijestnim činjenicama razkrinkavam podlu laž i nepravdu, navaljuju na mene politički Gavani i plaćeni udbičići i svjedoci za laž i nasilje nad istinom.Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva FRA Žarkov drinovački KRŠNI ZAVIČAJ ( Drinovci, Božić 1970.), u kojemu zapisano jest, na str.22/23.: »Napomena uredništva: Na prvim ŠIMIĆEVIM SUSRETIMA u Drinovcima žiri u sastavu: akademik dr.Ivo Frangeš (predsjednik Društva književnika Hrvatske i predsjednik Saveza književnika Jugoslavije, dr.Radovan Vučković i Vitomir Lukić dodijelili su nagrade za najbolje neobjavljene pjesme pročitane na Susretima. Prvu nagradu dobio je Nikola Martić, a drugu Mile Pešorda za ovu pjesmu:
Mile Pešorda
TUŽBALICA
(Majka u domu opustilom)
Svi moji dragi iđu u daleki Svit
Lipe tužne oči upiruć tuđem nebu
Na napušćenoj grudi ja uzgajam cvit
Da ga zasade na mom grebu
Al šta će meni cvit i taj bili Svit
Kada sama živim kad ću sama mrit »
(KRŠNI ZAVIČAJ,prvi broj.Izdao: Katolički župni ured Drinovci, Hercegovina. Uredilo Uredničko vijeće. Odgovara fra Žarko Ilić – Tisak: »Tipografija«- Đakovo, 1970. )
Iste je godine zagrebački Vjesnik, u velikoj reportaži, “Neznanac u rodnom kraju”, s netom održanih prvih Šimićevih susreta, uztvrdio: „Radi se o kulturno-književnoj manifestaciji što je krajem svibnja p r v i put organizirana u rodnom kraju dvojice književnika – Grudama i Drinovcima.“ ( „Vjesnik“, 16.lipnja 1970.)
Bio sam idejnim pokretačem prvih Šimićevih susreta, aktivnim članom inicijativnoga odbora, sazivačem i sudionikom svih pripremnih sastanaka ujesen i zimu 1969.-1970.održanih u Sarajevu, kao i onoga u Mostaru 13.II.1970.kada smo usvojili odlukiu o pokretanju godišnje kulturno-književne manifestacije i dali joj ime ŠIMIĆEVI SUSRETI. Osobno sam, uz podporu i suradnju pjesnika Nikole Martića, u Sarajevu sastavio prvi nacrt koncepcije i programa buduće manifestacije.
Drugoga, završnoga dana prvih Šimićevih susreta, u Drinovciima na otvorenome, neposredno poslije pučke svete mise, pred četiri do pet tisuća okupljenih, zbio se veličanstven kulturni događaj, izlazak hrvatske kulture iz političkoga geta i početak sustavnoga predstavljanja pjesničkoga djela Antuna Branka Šimića ne samo šikrokoj kulturnoj javnosti. već i njegovoj rodnoj Hercegovini, jer do tada je bio, kako je to u istoimenoj reportaži u “Vjesniku” zapisano, “neznanac u rodnome kraju”.
Udbopartija je zaplotnjački ocijenilka prve Šimićeve susrete 1970. da su “kleronacionalistički”, nas inicijatore “kleronacionalistima”, zatim je nalegla na cijeli narod i na same Šimićeve susrete, iizdajući o njima lažni rodni list. Nisu prvi bili kada su bili, nego od tada postoje oni PRVIJI, koji da su bili g.1964,. kada nisu bili niti je do g.1970.bilo spomena o nekojim Šimićevim susretima. Inače udboKOSačari su bili naumili ukinuti Šimićeve susrete, ali smo se tomu javno suprotstavili mi hrvatski književnici našom SARAJEVSKOM DEKLARACIJOM O HRVATSKOM JEZIKU od 28.I.1971., branili smo i obranili pravo na život i rast
te prve hrvatske kulturne manifestacije u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.