Špica turističke sezone samo što nije otpočela, a ugostitelji poslodavci nikako da nađu radnike – kako to? Čini se da u državi nitko ništa ne radi, a svi se žale da posla nema. No kao i obično u životu, to je samo jedna strana medalje.
A kada je rad u sezoni u pitanju, medalja nema samo naličje, već i treću, četvrtu i sve ostale strane beskonačne priče koja nas tjera da se zapitamo: Tko tu koga? Radnici pripovijedaju šokantna iskustva u neljudskim uvjetima, poslodavci se kunu na cijelu užu i širu obitelj da su vlastitim rukama popravljali što su im zaposlenici zeznuli, ‘pokrivali’ smjene, a dobili zauzvrat jedno veliko ništa, piše Slobodna Dalmacija
Kako to?
Da ne ulazimo dalje u nepoznate priče, evo i jedan konkretan primjer. Na Facebook stranici ‘Konobarski život’ objavljene su fotografije klasičnog smještaja jednoga radnika-sezonca, a iste su izazvale i žestoku raspravu. Navodno se radi o jednoj pizzeriji u Komiži, no istu sudbinu, ako je vjerovati reakcijama, dijele mnogi radnici diljem Dalmacije.
Mračno potkrovlje s jednim prozorčićem, zidovi s kojih se boja guli u slojevima i ostavlja uzorak gljivica skupljenih od vlage, krevetac i prljava kuhinjska krpa koja ‘vješto’ glumi zavjesu ostavljaju više dojam kakve samice nego sobe u koju bi se jedan radnik trebao doći odmoriti od rada.
“Ovi bar imaju krov nad glavom, ja sam spavala usred ljeta u malom šatoru na dvije spužve sa morskim paucima i ostalim gamadima koje po noći izlaze, kupala se u tuš kabinama za turiste uz more, na ruke ribala robu itd.”, požalila se jedna ‘sezonka’.
“Da sam bar imao prozor kao ovaj kolega, lakše bi mi bilo,mi smo spavali u konobi koja nije imala prozora – totalni mrak uvjek!! U kutu sobe bunar ili sterna kako su je zvali, pa se čuje katkad noću kako kaplje voda. I još mnogo toga se preživjelo, gladni uglavnom, paprikaš se jeo od onih ostataka kad se meso obrađuje itd. Sad sam sa svojima u Njemačkoj, peta godina i sve je ok. Prodajem kuću i nikad se ne želimo vratiti u Hrvatsku”, dodao je drugi komentator.
Ostali nisu imali što podijeliti, osim naravno ljutnje što sličan tip smještaja uopće ‘prolazi’ u državi koja većinu prihoda crpi iz turizma, a apartmani se mjesecima prije dolaska turista glancaju.
“I sad bi jedna konobarica, konobar ili bilo tko u gastronomiji iz ovakvog javnog toaleta trebali doći svaki dan na posao, raditi 10-12 sati, čisti, namirisani, ispeglani, motivirani i nasmijani… Svaka čast tko može… Još kad uzmemo u obzir da poneki poslodavci od takvog logora odbijaju za najam od “plaće” onda se tu nema više šta pričat”.
“I onda se pitaju zašto nećemo dolaziti raditi… Pa se žale da nema radnika. MOŽDA STE ZABORAVILI DA SMO I MI LJUDI, A NE ŽIVOTINJE. Fuj! Stoka je**na odvratna”, zaoštrile su se reakcije.
“Mene ovo podsjeća na zatvor i hranu mu samo gurnu kroz mali otvor na vratima… užas pljuc”.
Javili su se naknadno i neki poslodavci prepričavši svoja iskustva, a ona se bitno razlikuju od onih ljutitih radnika.
“Ah ja sam svojim radnicima čistila, prala veš, speglala, frižider pun hrane, friško skuhano svaki dan, došla mijenjat pola sata za vrijeme pauza I NAKON 27 GOD. POSLOVANJA SAM BILA PRISILJENA ZATVORITI ZBOG NEDOSTATKA RADNIKA. I SVE UREDNO PLAĆENO”, piše jedna ogorčena komentatorica.
I tako u nedogled. Komentara je mnogo, rasprava je žučna, kako i priliči ovakvoj temi, a nitko nije načisto ‘tko tu pretjeruje?’. Bilo je i onih koji su strasti pokušali smiriti kojom šalom, pa se jedan korisnik Facebooka dosjetio postaviti i najvažnije od svih pitanja:
“A jel’ ima WiFi?”