Na današnji dan, prije točno 23 godine, u Grudama su se dogodila dva povijesno važna događaja- prvo bombardiranje Gruda i utemeljenje HVO-a (Hrvatsko vijeće obrane).
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je 08. travnja 1992. godine u Grudama u Hotelu, na čelu s mr. Matom Bobanom, utemeljila Hrvatsko vijeće obrane (HVO) kao oružanu snagu te najveće izvršno i upravno tijelo HZ HB-a koje će se suprotstaviti velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i braniti opstojnost, jednakopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH.
Isti dan počelo je i prvo bombardiranje Gruda. Napadi su vršeni na civilne i gospodarske objekte, a najgore je prošla zgrada u središtu Gruda koja je kasnije nazvana Betonka zbog svoje snage i izdržljivosti. U njoj je bila ostala samo jedna obitelj, i to znameniti grudski slikar i nekadašnji nastavnik, Stjepan Mikulić Bili, supruga mu Slava i djeca Zora, Ivana i Zoran. I na sreću svi su preživjeli.
Prilikom raketiranja oštećena je i ratna bolnica te nekoliko obiteljskih kuća u središtu Gruda. Grude su granatirane još tri puta, 21. i 22. travnja, te 8. svibnja. U tim granatiranjima život su izgubile dvije osobe – Gruđanka Nevenka Ćorluka i 10-godišnji Mostarac Sanel Šegetalo koji je s obitelji i mnoštvom drugih izbjeglica putovao za Hrvatsku.
16 komentara
Počivali u miru, Nevenka Ćorluka i Sanel Šegetalo
da narod zna sva steta koja je nastala nikad nije naplacena a kolika je bila to se moze provjeriti u općini svaki prozor su duzni bili nadoknaditi narodu žake su putovale u nekim drugim pravcima ostalo je povijest
Ne piši gluposti, Srbija nikad nije platila ratnu odštetu, a nitko drugi nije imao obvezu ništa platiti. Ne izmišljaj bezveze i ne širi babske priče.
Iako, baš bih volio čuti tko je poslao te pare? Da nije možda Slobo Milošević?
Pare su došle za obnovu i razvoj ratom pogođenih sredina. Mate Boban dilio iz dubrovačke banke današnji načelnik gruda bio direktor iste banke zato ne seri kad ništa neznaš
Ajde ne seri lazove. Sta mislis ko je obnovio zgradu, da nije sama sebe obnovila?
Ajd bogati grude i inače cila zapadna Hercegovina rata nisu vidili osim ti par bombica i neka vala Bogu da je tako
srušenu zgradu obnovilo ministartvo zdravstva u su radnji s još nekim za vrijeme vladavine Grizelja
šta ti tu nije jasno ??? i kakve to veze ima s isčime
750 kuća je uništeno ili ti ga oštećeno ratom u ZHŽ tako da nije bilo par bobica možete u općini provjerit podatke
A obnovljena samo zgrada
Ja znam dok su neki ratovali drugi su se bogatili, i dana se više cijene ti što su se bogatili nego branitelji….
O čem vi raspravljate nakon toliko godina.
Došao srbin pa sagradio kafić na nogostupu u Grudama, pa zatim je i obilaznicu stopirao,
napravio kuću na trasi obilaznice, naravno s građevinskom dozvolom koju mu je izdala općina,
pa je napravio vodovod koji ni dan danas ne funkcionira, a zadužio je i našu unučad, itd itd.
A vi pričate o devastiranim kućama i razbijenim prozorima prije 23 godine.
Ti pokvareni srbi toliko su zadužili Županiju o kojoj pričate da je ista pred bankrotom.
Još malo ti pokvareni “srbi” će nam uzeti zadnji novčić a i dostojanstvo.
Ovi dnašnji “SRBI” su problem, a oni prije 23 godine su povijest.
Da Srbija plati svih tih 750 kuća, više je novca otuđilo i zla počinilo par naših političara u ove 23 godine.
Zaobilaznicu koci nekoliko domacih seljacina koji su na osnovi 50kvadrata zemljista dobili 12 puta vise para od stvarne vrijednosti + su zaposlili pola obitelji i opet im nije dosta. Znam i imena, ali necu. Njima na obraz.
Crkva je najveca kriminalna organizacija
Lopovi su oni koji imaju mocne firme sve do jedan . pa sad maltretiraju i izrabljuju radnike
Za molim
750 oštećenih kuća, da nisi malo prećera.
miki postoje zapisnici u općini grude kuce su ostecene neznam tocno recimo od pešije do prispe naravno u nekog je jedan prozor i tri cigle a stete je bilo i do 50-tak tisuca maraka
Ma daj više samo o parama i zidinama. – Ja ćurin prid Splitskom bankom, ukočila se od straha, doslovno nemogu nogu pomaknit, eksplozije, vatra i dim. Kolona auta biži iz Gruda. Gori, plamti iznad kina u Krešića stanu. Trče onaj visoki iz općine sa aparatom za gašenje, trči pokojni Dine Vranješ i jurum za njim u vatru. Ni kriknit im nemogu da se vrate, nema glasa, noge se odsikle.. Nema jih ne izlaze, ja klekla plačem, molim, trču i Lokatići sa vodom, kantama i crivima i ugasiše. Ugasiše. Svi živi, malo oprljani ali živi, plakala sam kao dite od radosti. Sanjala sam to sto puta. Neću, nemogu zaboravit taj strah, ne mogu da živim sto godina. Ma, kad se sve miri u parama – koliko košta strah, koliko košta život, koliko košta hrabrost i požrtvovanost? Jeli im i njima sličnima bar netko rekao hvala? Za pokojnog Dinu ja svaki dan izmolim – svaka im čast!