Prošao West Herzegowina Fest, prošao Mediteran Film Festival, prošao…, što ono još u Širokom Brijegu? Da, gledano s te bajne građanske, bezbožničke, strane. A gledano s one vjerske i nacionalne rekli bismo da je prošla Velika Gospa, blagdan koji nijedan širokobriježanin, ako ikako može, nastoji ne propustiti. I ne samo on. Mnogi se sjećamo kako smo pješice hodočastili našoj Gospi na Brig. On je jednostavno naš i nastojimo ga čuvati.
fra Miljenko Stojić | HRsvijet.net
Bilo je još događanja ovih dana. Uzmimo za primjer predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Posjetio je Herceg Bosnu i franjevački samostan na Širokom Brijegu. Trenutni predsjednik hrvatske države Ivo Josipović posjetio je Mostar i »region«, dok je na Širokom Brijegu posjetio mjesni hotel. Nakon toga priča se preselila u medije. Tko je što rekao i kamo je tko trebao ići. O Josipoviću rekoše da je potpisao neku deklaraciju u »regionu« o pronalaženju nestalih osoba. Teško je iz tih izvješća razabrati kako su nestali. Očito dotični o tome nije govorio. Mi, s druge strane, znamo kako je zapravo bilo. Neki nas, najprije s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu kakvu Josipović voli, nemilosrdno napadoše, a poslije bez nje. Hvala Bogu, izgubiše. Rekosmo neki, baš tako. Obično ih imenujemo velikosrbima i slično, ali bili su tu i Jugoslaveni, i Britanci, i masoni, i… Nemojte mene pitati, pitajte bilo koga na ulici i to će vam reći. Osmjeli se i trenutni hrvatski ministar branitelja Predrag Matić Fred pa ispali da naši susjedi ne će dobiti suglasnost za ulazak u EU dok ne budemo sigurni u njihove iskrene namjere. Čovjek bi mu zapljeskao da nije pratio što je do sada govorio. Ali približili se predsjednički izbori, Karamarko neumoljivo iznosi ono što većina Hrvata misli pa se mora, barem na kratko, i ovakvim putem ne bi li se Josipović nekako dokopao i drugog mandata.
Očekujem stoga da obojica konačno posjete Herceg Bosnu. Karamarko je to već učinio. Upravo na njezinu obljetnicu, da ne bi bilo zabune. I nije lupetao. Između ostaloga jasno je i glasno rekao da BiH ne će u EU i NATO dok Hrvati ne budu ravnopravni te da će se sigurno petljati u bosansko-hercegovačka događanja jer je BiH druga domovina hrvatskog naroda. Za mnoge nečuvena priča, iako je potpuno u skladu s onim što kaže nesretni Inzko koji ga ipak zbog ovakva govora ne će pohvaliti. Taj reče da očekuje da političari daju razumljivo objašnjenje građanima. Pritom ih, podrazumijeva se, pouči što bi oni to trebali govoriti. I tako Karamarko ipak izvisi.
Čini se da Karamarko ne će izvisiti kod većine hrvatskih građana, unatoč tome što ga razvikani mediji pod palicom tuđih ruku uporno proglašavaju nevoljenim među pukom. Iz dana u dan iznosi istinu hrvatskom puku. Ona se između ostaloga ogleda i u tome da su nam pod plaštem »socijalizma s ljudskim licem« lagali 45 godina i neumoljivo nas proganjali. Došao je Domovinski rat i uspjeli smo se iščupati ispod njihove čizme. Međutim, kad su nas uspjeli prevariti, zbog raznoraznih razloga, tamo početkom ovoga tisućljeća, sve je naglo krenulo nizbrdo. Zaduženi smo do grla, životni standard nam neprestano opada, posla nema, izmiješali nam blagdane i nastoje skinuti obilježja, jednostavno pretvaraju nas u bezličnu masu koju možeš mijesiti po svojoj volji. Dopustimo li to proglašavaju nas svjesnima, kritičnima, s daškom svježine koju donosimo. Naravno, takvi se izruguju Karamarku i njegovima dok pomoću objavljenih slika razabiru da je prošao putem ubijenih širokobrijeških franjevaca. Uhitili su ih, zatvorili u samostansku zbornicu i onda izvodili jednoga po jednoga riječima: »Sada ti, druže«. Izišavši on bi upao među skupinu vojnika koja ga je psovala, tukla i vukla, a onda ga upucala nabojem u zatiljak i zapalila u ratnom skloništu. U širokobriješkoj samostanskoj crkvi sada počivaju tijela 24 ubijena franjevca na raznim mjestima, ne samo u samostanskom vrtu. Izaslanstvo HDZ-a uz to što je čulo priču o svemu što se dogodilo, rado se pomolilo kad je kucnulo podne na nekada ranjenoj širokobriješkoj crkvi, crkvi koju su komunisti nastojali srušiti s 296 topovskih granata. Uvjeren sam da se Ivo Josipović ne bi pomolio, unatoč tome što kraj sebe ima Josipa Leku koji je odrastao u franjevačkom sjemeništu ili franjevačkoj stolariji na Širokom Brijegu, svejedno. Jer nije to u žarištu građanstva, humanizma, ljudskih prava…
Dalibor Milas vjerojatno o svemu ovome ne će ništa reći ovih dana, jer se zabavio drugim, važnijim poslovima. Odlučio je ni manje ni više nego napustiti svoj franjevački i svećenički poziv. Pa je uputio puku svoju riječ o tome, onako preko Facebooka i medija, u stilu brzorastućih zvjezdica. U njoj malo više humanizma, a malo manje kršćanstva. Ne znam, možda ga je upravo to odvelo na ovaj korak, to guranje na građanski štih. Bilo kako bilo njemu je se sada snaći, što i sam priznaje. Vidjet ćemo kako. Otišao je u Graz da bi tamo nanovo počeo. Nakon što prođe određeno razdoblje hoće li se vratiti s još više humanizma, a još manje kršćanstva, kao predstavnik Styrie za krajeve u »regionu«, kao odrastao čovjek koji je ozbiljno zagrizao u život, kao…, ne znam, bit će valjda nešto od toga. Dotle ga određeni i dalje uvlače u svoje mreže pa se pitaju je li politički nepodoban i zbog toga treba otići. Brane to time da je kritički promišljao stvari oko nas i objektivnom analizom svih mana vladajuće hrvatske politike u BiH, unio dašak svježine, a uz to privukao i veliki broj mladih ljudi, dotada često i nezainteresiranih za Crkvu. A onda navode i da je progovorio i o lošoj strani nametanja građanskog identiteta i da je se pitao što je s onima koji već imaju svoj građanski identitet? Očito nije ih shvatio ili to nije htio pa na tome temeljim nadu da će ipak svoj brod upraviti pravim putem i nositi u srcu da se treba pomoliti ne samo kad otkuca podne nego i u drugim prilikama. Nema humanizma bez Boga, ni Boga bez humanizma i uvijek moraju biti u ravnovjesju. Tako mudre knjige kažu.
Neke loše knjige očito su čitali oni iz ISIL-a. Redom tamane koga stignu. Čak i one koji su pristigli pomoći im iz BiH i s Kosova. Navodno, nisu dovoljno pravovjerni u prakticiranju islama. Toliko su radikalni da je protiv njih ustao i saudijski kralj Abdulah. Prorekao je da će za mjesec dana stići i do Europe ako ih se ne zaustavi. Je li u pravu? Sjećamo li se uvoženja mudžahedina u BiH tijekom Domovinskog rata? Svi su za to znali, ali svi su glumili da ništa ne vide. Očito je moćna ručica stajala iza svega. Pa su onda ti učenici usavršili znanje i rasijali se po svijetu, s tim da ih je nešto ostalo i u BiH. Sada ih ponovno imamo na okupu, ali kao one koji ne kreću na BiH nego na čitav svijet. Stoga mi se čini da bi nažalost kralj Abdulah mogao biti u pravu. Međutim, ponovno se mnogi prave da ništa o svemu ne znaju. I guguču o međureligijskom dijalogu. Samo, tko i s kim? Europa je izgubila svoju bit, ona nema što reći opijenima vjerom u njihovu sliku Alaha, pa ma koliko je ta opijenost u sebi kriva. Europi ostaje samo rat, drugo ništa nema za ponuditi. No, hoće li to smiriti ovu krizu? Mržnja na mržnju stvara samo još veću mržnju. Europa ima mogućnost pobijediti samo ako se ponovo vrati Bogu. Tada će moći i ratovati, ako treba, ali na ispravan način. Dokazali smo to u Domovinskom ratu. Pobijedili smo tada i mudžahedine i sve koji su stajali iza njih. Taj put je, dakle, sada pred čitavom Europom, ili još bolje pred čitavim Zapadom. Nuklearno oružje ništa ne će riješiti, samo može donijeti neviđenu patnju mnogima. Možda oni to upravo i žele, možda, ovi pokretači iz sjene.
Razmotrivši sve ne budimo slični talijanskom svećeniku u pokrajini Emilia-Romagna. Muslimani su ga prozvali don Kalif, toliko je zanijekao svoju vjeru i približio im se. Radije budimo to što jesmo, pročistimo svoj humanizam i svoju vjeru. Tada je, naime, jednostavno živjeti te će nas početi cijeniti i naši protivnici. Podrazumijeva se, uzvratit ćemo im istom mjerom.
fra Miljenko Stojić | HRsvijet.net