U nedjelju, 21.7. naša frama se zaputila na hodočašće u Asiz. Na trajektu, tijekom noći ostavljali smo iza sebe sve ružne misli, stres, sve brige, kako bismo što bolje mogli doživjeti život sv. Franje.
-Stigli smo u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima. Prva točka našeg hodočašća bio je posjet špilji Grotte di Frasassi. Poslije toga smo imali vremena za smještanje u hotel i odmor. Nakon večere smo izmolili krunicu ispred Porcijunkule.
-Utorak smo započeli svetom misom u Porcijunkuli, nakon koje smo razgledavali samostan Porcijunkule, Franjin kip u čijim rukama stoje golubovi, te vrt u kojem rastu ruže bez trnja. Poslije toga smo posjetili Baziliku sv. Franje u kojoj se nalazi njegov grob. Uz baziliku je pripojen i samostan o kojem nam je govorio Zlatko Vlahek. Nakon slobodnog vremena obišli smo crkvu Chiesa Nuova, koja je očinska kuća sv. Franje, te crkvu sv. Klare u kojoj se nalazi originalni križ sv. Damjana i Klarin grob. U crkvi sv. Damjana smo slavili svetu misu i razgledali Klarin samostan uz tumačenje fra Antonia Primorca. Poslije večere smo nastavili druženje ispred Porcijunkule.
-Prvo odredište u srijedu je bio Carceri, gdje smo vidjeli špilje u koje se Franjo povlačio u osamu i molitvu, vražju rupu i stablo s kojeg je Franjo propovijedao pticama. U prirodi okupanom cvrkutom ptica smo proslavili svetu misu, nakon koje je svaki framaš trebao pronaći mjesto za sebe, te u samoći razmišljati i moliti. Nakon toga smo otišli u Perugiu u tvornicu čokolade,gdje smo vidjeli početak i nastanak prvih čokolada.
-Posljednja točka hodočašća, u četvrtak, bila je La Verna, najposebnije mjesto. Poslije svete mise fra Josip je posebno molio nad svakim od nas, a onda smo imali priliku zastati točno na mjestu gdje je Franjo dobio rane i pomoliti se u tišini. Imali smo i vremena za samoću u prirodi, molitvu.
U kasnijim poslijepodnevnim satima krenuli smo prema Drinovcima i stigli u petak ujutro.
Slomljeni al’ blagoslovljeni najviše se zahvaljujemo dragom Bogu na ovom milosnom vremenu s bratstvom, ali i duhovnom asistentu fra Josipu,bez kojeg ovo ništa ne bismo mogli doživjeti. Nadamo se da nećemo kao ni sv. Franjo posustajati u vjeri, ali da ćemo se i u najtežim trenutcima radovati što možemo trpjeti poput Krista.”Coraggio” što znači hrabro bio je Franjin pozdrav, a vjerujemo da ćemo ga se sjećati kad budemo činili male i velike stvari za naše bratstvo. Svaki djelić ovog predivnog iskustva ostat će nam zauvijek duboko urezan u srcu, u to smo sigurni, poručili su iz Frame Drinovci.
2 komentara
Bravo za vaseg duhovnog asistenta fra.Josipa,bravo za framu Drinovci.Da je Bog dao da je i kod nas tako.
Nema tu ništa sumnjivo, sigurno su tamo kruničali…