Franjevci obnavljaju ratno sklonište u Širokom Brijegu

ŠIROKI BRIJEG – Ratno sklonište u vrtu franjevačkog samostana na Širokom Brijegu počelo se graditi na brzinu u srpnju 1944. Budući da je Hercegovačka franjevačka provincija držala glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju, državni zakoni su ih prisilili da to naprave. No, samo nekoliko mjeseci poslije, tu je ubijeno i zapaljeno 12 fratara iz samostana. K tomu, jugokomunistička vlast je zatrpala oba ulaza da se zločin skrije od javnosti.

Zaštita skloništa

I tako je ostalo do 1971. kada su izvađeni posmrtni ostatci pobijenih te pokopani u samostansku crkvu. Ubrzo je opet pao jugokomunistički mrak koji je trajao do 90-ih godina prošloga stoljeća. Nakon njega mislilo se, pokušalo, obnoviti ratno sklonište, ali sve je ostalo na tome.

U međuvremenu, 2007., pokretanjem Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, hercegovački franjevci su naumili dokazati pred licem Crkve da ovi pobijeni s pravom mogu biti ubrojeni među kršćanske mučenike.

“Međutim, dok se to dogodi na nama je ne samo skupljati dokumentaciju i svjedočenje o svemu tome, nego i čuvati žrtvoslovna mjesta i sve drugo glede pobijenih”, kažu u Vicepostulaturi.

Imajući spomenuto na umu 18. svibnja 2015. započeti su radovi na zaštiti ratnog skloništa.

Grade se kamene staze

“Prva nam je briga bila očistiti od smeća i mulja ulaze i unutrašnjost ratnog skloništa. Nakon toga pristupili smo zaštiti ulaza gradeći prikladna kamena stubišta i zaustavljajući u unutrašnjosti najkritičnija odronjavanja kamenja. Trenutno gradimo dvije kamene staze koje će služiti ne samo za neometano kretanje po ovom žrtvoslovnom mjestu, već i kao zaštita za samo ratno sklonište. Učvrstit će njegov svod i odbiti vodu koja je kapala u unutrašnjost i urušavala joj statiku. U isto vrijeme crtamo i smišljamo vrata na oba ulaza kao zaštitu od životinja i aljkavih ljudi. Kada to napravimo, pristupit ćemo zahvatima zaštite u samoj unutrašnjosti ratnog skloništa i uvođenjem prikladne rasvjete. Vani će nakon svega još trebati nanijeti zemlju koju je voda odnijela, zasaditi travu, popraviti podzide, podići zaštitu od okolnih voda, urediti rasvjetu… uglavnom napraviti mnoštvo onih naizgled malih stvari”, objašnjavaju u Vicepostulaturi zahvaljujući svima koji su do sada pomogli u ovom pothvatu, a posebno onima koji su za određene radove darovali kamen od svojih starih kuća kad su čuli čemu će služiti.

DL