Igrališta su prazna, djeca u osnovnim školama pretila. Za to vrijeme pune su sportske kladionice.
Ankete pokazuju da većina građana BiH troše novac na ovoj vid “zabave”, piše N1.
Sportske kladionice širom svijeta, pa tako i u BiH, imaju nevjerovatan marketing. Psihologinja Jasna Bajraktarević upozorava na ovu pojavu koja je zahvatila cijelo društvo.
“Situacija u BiH podsjeća na holivudske filmove. Znate ono, svi stoje na ulicama ispred kladionica, cigareta, alkohol, i čekaju da im se nešto epohalno dogodi u jednom minutu. Dakle ta priča postoji u zemljama u tranziciji, tamo gdje nemate mogućnost da strpljenjem stignete do bilo kakvog uspijeha”, smatra Bajraktarević.
Od školskih ustanova po do relacije roditelji – djeca nešto ne štima. Sve je manje vremena da se mladima posveti vrijeme i pažnja, a pobjedu polako, ali sigurno, odnosi agresivni kapitalizam. U toj borbi za elementarnim potrebama za život, ispaštaju mladi. A nekad nije bilo tako.
“Sretan sam što sam imao takvo djetinjstvo. Svaki slobodni trenutak, kada se završi škola, smo koristili da, ili na terenima ili na ulici, igramo nogomet. Nažalost, danas, kako vrijeme prolazi sportske kladionice su uzele primat”, tvrdi bivši reprezentativac BiH Bulent Biščević.
Nekada su mladi u sportašima imali životne uzore. Međutim, danas mnogi sportski radnici igraju sportsku kladionicu i o tome javno govore.
Da bi se bilo koji problem u jednoj zajednici riješio potreban je trud i inicijativa. Vlast, a posebno škole, pa na kraju i roditelji, ne smiju biti melanholični.
“Ili ćemo se poklopiti ili ćemo da krenemo da nešto radimo. Pa onda kada vi sa svojim djetetom optrčite oko stadina ili prošetate, neće ući u sportsku kladionicu, već će se smijati sa vama kao sa ocem, majkom, sestrom ili bratom, tj nekim tko je shvatio da više u kaznama nema odgoja”, rekla je Bajraktarević.
Problem je ovo koji neće biti brzo riješen. Potrebno je preuzeti odgovornost i konačno sustavno riješiti ovaj problem na nivu države, zaključuju psiholozi, navodi N1.