Ove godine navršava se 27. godina od stradanja 33 hrvatska civila u mjestu Grabovica nadomak Mostara.
Ovaj ratni zločin dogodio se u noći s 8. na 9. rujan 1993. godine, kada su pripadnici Armije RBiH na okrutan način ubili 33 žrtve hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica koje se nalazi između Jablanice i Mostara.
Među žrtvama je bilo 17 žena i jedno dijete. Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro, četverogodišnja djevojčica, a najstarija 87-godišnji Marko Marić. Braća Goran i Zoran Zadro jedini su preživjeli masakr u selu. Spasili su se tako što su pobjegli u šumu iznad obiteljskih kuća u selu u kojem su živjeli isključivo Hrvati.
Josip Drežnjak, predstavnik udruge Grabovica ’93. povodom ove godišnjice u izjavi za novinare kazao je da bi za ovu državu bilo sramota da Grabovica ostane zločin bez kazne.
Istaknuo je da se, nažalost, o samoj istrazi kao i pronalasku tijela ubijenih ništa nije pomaklo još od ’94. te je tom prilikom apelirao na institucije da ne ostanu nijeme kada je u pitanju procesuiranje odgovornih, kao i pronalaz tijela ubijenih.
”Zadnja moja vijest vezana za ovaj događaj bila je da je umro general Vehbija Karić, čovjek koji je o svemu ovome mnogo znao. Neki su vjerojatno i čekali trenutak kada će i ovaj čovjek otići s ovog svijeta”, istaknuo je Drežnjak.
Zločin u Grabovici dogodio se tijekom operacije „Neretva ’93“, čiji je cilj bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a, od Bugojna do Mostara.
Za zločine u Grabovici do sada je za pojedinačna ubojstva osuđeno pet pripadnika Armije RBiH, ali još nije utvrđena zapovjedna odgovornost, kao ni jasna veza s vojnim i političkim vrhom u Sarajevu.
Naime, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pravosnažno je kaznene odgovornosti oslobodio načelnika Glavnog stožera vrhovnog zapovjedništva Armije RBiH, Sefera Halilovića, kreatora operacije „Neretva ‘93“.
Presuđeno je petorici pripadnika Armije RBiH. Na devet godina zatvora osuđen je Mustafa Hota, na deset godina zatvora osuđen je Enes Šakrak, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić osuđeni na po trinaest godina zatvora.
Inače, žrtve još uvijek čekaju pravdu, a pravosuđe tvrdi da dokaza nema…
Ubijeni
Josip Brekalo (1939.) i žena mu Luca (1939.); Pero Čuljak (1913.) i Matija Čuljak (1917.), Lucini roditelji; iz prezimena Drežnjak – Andrija (1921.) i žena mu Mara (1921.), Dragica (1953.), njihova kći, Živko (1923.) i žena mu Ljubica (1932.); Jozo Ištuk (1930.); Cvitan Lovrić (1936.) i žena mu Jela (1940.); Mara Mandić (1912.) i Ivan Mandić (1935.); iz prezimena Marić – Pero (1914.) i žena mu Dragica (1914.), Ilka (1921.), Ruža (1956.), Martin (1911.), Marinko (1941.) i žena mu Luca (1944.), Marko (1906.) i žena mu Matija (1907.), Ruža (1935.); Ilka Miletić (1926.); Anica Pranjić (1914.); Franjo Ravlić (1918.); Ivan Šarić (1939.); iz prezimena Zadro – Ivan (1924.) i žena mu Matija (1923.), Mladen (1956.) i žena mu Ljubica (1956.) i Mladenka njihova kći (1989.)
bljesak.info
4 komentara
Pravde na zemlji nema,čeka njih kazna za zločin.Doći će vrijeme.
Najprije zemaljski sud onda Bozji.
Na ovu temu slabo ima ikoga,a kad je smrad u pitanju puno ih ima…a za ovaj zlocin ne odgovori niko i mislim da ce ovo zastarit….a sve su krivi ovi supci iz politike
Gdje je drug Gago, nije se sliko u prvim redovima?