Uskraćeno gostoprimstvo Hrvatima urodilo je plodom: nikad manje ljudi, u odnosu na masovna hodočašća proteklih godina, okupilo se na obilježavanju 73. obljetnice bleiburške tragedije, njih deset tisuća. A “dobrodošlica” se osjećala na svakom koraku: helikopter koji bučno nadlijeće Unterloibach, iznimno brojna i prilično neugodna austrijska policija i egzodus žitelja ovoga kraja pred prometnim kolapsom i neželjenom masom bili su tek uvertira u događaj koji je tjednima top-tema u medijima s obje strane granice.
Baš kao što je i najavljeno, domaćin se strogo pridržavao obećanja da će osigurati poštovanje zakonske zabrane isticanja simbola nacističkog svjetonazora i brzo reagirati ako se to prekrši uz pomoć instant-sudova raspoređenih uzduž Bleiburškog polja. Štoviše, politička garnitura koruških socijaldemokrata koji su ovdje na vlasti mnogima je otežala već i dolazak na komemoraciju s obzirom na to da je po prvi put, zbog pretraga koje su stvorile kilometarsku kolonu, naprasno zatvoren ulaz na granični prijelaz s Austrijom kojim su proteklih godina bez većih zastoja pristizali Hrvati, pa su mnogi stoga bili prisiljeni voziti kroz slovenska sela i tražiti alternativne pravce.
Strogi napuci policije
Među njima i Bruna Esih koja je na komemoraciju pristigla među zadnjima pa se požalila na strogu proceduru.
Nisu nas pustili unatoč oznaci VIP istaknutoj na vozilu. Ne znam čemu to, ali najvažnije da smo stigli, kazala je čelnica Neovisnih za Hrvatsku grupi branitelja koji su je željeli pozdraviti. No, ispostavilo se da su i hrvatski hodočasnici dobro razumjeli stroge naputke austrijske policije: mnogi su iz revolta ostali u Hrvatskoj, a oni koji su došli uistinu su isticali samo hrvatske zastave, kao što je, uostalom, velika većina proteklih godina i činila. Premda treba pričekati finalni izvještaj austrijske policije, već se na prvu činilo kako je tolika policijska sila – raspoređena u grupama od dva do četiri policajaca svakih 50 metara – ostala poprilično besposlena.
Osim što nije uočeno ustaško znakovlje, tek poneka majica s oznakom HOS-a i zastave s prvim bijelim poljem u grbu, komemoracija je praktički prošla bez incidenata. Pročulo se tek o slučaju alkoholiziranog mladića koji je podizao desnu ruku imitirajući nacistički pozdrav, na što je promptno reagirala policija: privela ga i automobilom prebacila do dežurne sutkinje, no fotografiranje incidenta bilo je zabranjeno. Među novinarima se pročulo da je policija s komemoracije ispratila još jednog mladića koji je nosio majicu s natpisom “za dom spremni”.
Na mjestu nekadašnjih šatora, koji su po procjeni austrijskih medija, politike, udruga i ovdašnje Crkve proteklih godina bili mjesto pijanki i neprimjerenih ispada, jučer je stajao tek pult organizatora, Počasnog bleiburškog voda, i stotine ljudi koji sjede po okolnim livadama, pjevaju i mole. Među njima i Mira Leko, koja je stigla iz Sesveta odati počast svome ocu i stricu nestalima na Križnom putu.
Došli se pokloniti žrtvama
Ovamo dolazim 29 godina jer ne bih mogla mirno sjediti kod kuće dok ovdje traje misa, samo jedne godine nisam bila jer se nisam uspjela ukrcati u autobus. Na ovome mjestu osjećam mir i povezanost sa svojim najbližima, osjećam kao da sam im , kaže Mira Leko.
Iz zapadne Hercegovine, iz Gruda, potegnuo je Ivan Zadro. Došao sam se pokloniti žrtvama i opet ću doći. Ne treba tjerati inat s Austrijancima, ali ne mogu nas spriječiti. Žao mi je zbog onih koji nisu ove godine došli, ali razumijem ljude jer ove godine nema ni za pojesti ni za popiti… što bi bilo da je pala kiša, a sklonili su sve šatore? Ali tko je htio, taj je došao, kaže hodočasnik iz Gruda. S oltara se više puta tijekom komemoracije moglo čuti kako se ovdje ne slave propali režimi, već odaje počast nedužnim žrtvama, a msgr. Želimir Puljić na kraju euharistijskog slavlja obratio se i brojnim kritičarima.
Ljudi moji, pa gdje ti ljudi nalaze takve informacije i dezinformacije, mi se samo želimo Bogu moliti i ne zaboraviti na ljude koji su stradali bez suda, kazao je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.
Svetu misu iz prvog reda pratili su ministri Tomo Medved, Lovro Kuščević, Milan Kujundžić i Goran Marić. Bili su i Milijan Brkić, Vladimir Šeks, Ante Deur, Bruna Esih, Miodrag Demo, Darko Katuša i Josip Đakić te hrvatski član predsjedništva BiH Dragan Čović. No, kada je putem razglasa najavljen najviše rangirani predstavnik vlasti, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, Bleiburškim poljem zaparali su žestoki zvižduci.
Obećao sam da će se pokroviteljstvo Sabora vratiti na Bleiburg i toga ću se držati. Danas smo se okupili da se poklonimo žrtvama strašnih zločina i njihovim obiteljima. Ovdje su se dogodila bešćutna i dugo godina prikrivana stradanja. Odajemo počast svim izgubljenim životima, ali se prisjećamo jednog od teških poglavlja hrvatske povijesti, razdoblja u kojemu je nestao čovjek i racionalnost ljudskog djelovanja, rekao je Jandroković, točnije pokušao je reći jer je tijekom obraćanja ponovno izviždan. “Izdajico”, čulo se iz desetaka grla iz gomile koja mu je spominjala Istanbulsku konvenciju. No to više nije austrijski problem. Bleiburg se naveliko priprema za najveći svjetski skup ljubitelja Golfa GTI koji će već idućeg vikenda na obližnjem jezeru okupiti i do 200.000 ljudi.
8 komentara
Partizani su najhumanija vojska bili.
Hitler je bio Austrijanac. Partizani su bili komunistička vojska pod vodstvom diktatora i zločinca Tita. Partizani nisu bili antifašisti jer su koristili iste metode kao i fašisti. Jer da su bili to što nisu nebi dozvolili 45 godina komunističke diktature i koncert logore, koje su imali po ideološkoj matrici. Slobodna Hrvatska je u svemu suprotna partizanskoj borbi. Partizani su se borili za državu Jugoslaviju, komunističku diktatorsku nedemokratsku vlast. Netržišno gospodarstvo, neslobodu umjetnosti i govora.
Za dom spremni
Nikad bolje. Nije bilo oni krkana sto se takmice ko ima dulju motku i vecu zastavu. Nisu mogli uci oni sto su okiceni sa grbovima i majicama,kapama, da pokazu da su naj veci Hrvati. Samo pijanicama smeta sto nije bilo satora jer su i dosad samo zbog toga i dolazili. I vidio se veci broj sto su vracali jer nisu bili prigodno odjeveni. To isto pokazuje da samo radi toga i dolaze. Bleirbuska komemoracija nije nista drugo nego misa na groblju bez nadgrobnih spomenika. Nije istina da nikada nije bilo manje ljudi do sada, naprotiv jedna od posjecenih komemoracija.
Da dodam za one sto ne znaju. Satori su bili Austriski, u koima bi pili toi sto su zbog tog i dosli.Dok bi sveta misa trajala, oni bi se derali i pjevali da bi i smetali odrzavanju svete mise. Svagdi u svitu na vecim okupljanima ima i policije i zastitara koji pregledaju torbe i sve ostalo, ali to je zbog kolektivne sigurnosti. Koim budalama to smeta neznam? A moram priznati da su nas i austrijanci maltretirali.
Najprije vas pobijemo pa vam domosimo cvjece na grob.
Nikad zaboraviti ! Neka im Bog oprasta ja ne.