Berači nisu dopuštali slikanje jer se smatralo da je berba smilja sirotinjski posao. Stvari su se promijenile, smilja je u prirodi nestalo, ali je preko noći postalo in.
Stvari sa smiljem otišle su toliko daleko da se kad prođe euforija, o zapadnoj i južnoj Hercegovini više neće govoriti kao o zemlji kamena i smilja, ostat će samo smilje.
U botanici je to poznato kao zadnja brana golom kršu. Jak i prodoran miris koji širi smilje tjera i poskoka koji se u busenu smilja može samo slučajno zateći. Tako je bilo desetljećima pa i stoljećima, piše Večernji list.
Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća smilje se bralo i prodavalo, a onda zaboravilo. Kad su prvi pioniri prije desetak godina u Hercegovini oživjeli tu djelatnost, radili su u ilegali.
Bez slikanja
Berači nisu dopuštali slikanje jer se smatralo da je berba smilja sirotinjski posao. Stvari su se promijenile, smilja je u prirodi nestalo, ali je preko noći postalo in. U podizanje plantaža smilja ulažu se milijuni maraka, a na njega se gleda kao na razvojnu priliku Hercegovine.
Što se preko noći promijenilo? Sa smiljem ništa, ali jest s cijenom njegova ekstrakta na svjetskim burzama, s 800 – 1000 eura za litru cijena je skočila na nekoliko tisuća, dok je cijena sirove mase s oko marku narasla na pet maraka, kolika je ovogodišnja prosječna cijena.
Ekstrakt ide, narodski rečeno, ‘’k’o alva” i točak se zakotrljao. Arheolozi već upozoravaju nadležne u općinama da prilikom izdavanja koncesije obvezno popišu kulturno-povijesna dobra koja se na česticama nalaze jer je dojam da nakon pomame koja je zavladala, iza plantaža smilja neće ostati ništa.
To je jedna strana medalje, druga kaže da se ulaganjima u plantaže smilja brzo može vratiti uloženo, pa čak i zaraditi već na prvom sedmogodišnjem turnusu, što je prosječni vijek trajanja biljke.
Stvar je otišla toliko daleko da se sjeme smilja prodaje u kafićima. Gram je sitnica – 30 KM(!), skoro dvostruko skuplji od realne cijene koja je 8 – 10.000 eura za kilogram. U jednom gramu je oko 10.000 sjemenki dovoljno da se zasadi površina od 2 – 2,5 duluma, zavisno od razmaka.
Za sadnju jednog hektara dovoljno je 4 do 5 gr smilja. Kada smo razgovarali s nekim od poduzetnika koji su među prvima krenuli s tim poslom, rekli su: “Reći ćemo što vas zanima, ali nas nemojte citirati”.
Niži prihodi
Na upit zašto, dobili smo odgovor: ”Ljudi se naljute ako im kažete pravo stanje”. Prema njihovom iskustvu, prinosi, odnosno prihodi, su niži od onih koji se prikazuju u javnosti i koji su “zapalili” sve. Ekstrakt smilja je burzovna roba pa se cijena preko noći može prepoloviti i oboriti otkupnu cijenu.
Ekstrakt koji se koristi u medicini i farmaciji traži ekološki čist sastav što isključuje upotrebu mineralnih gnojiva. Dopuštena je samo voda poslije prve žetve i stajsko đubrivo preko zime, piše Večernji list.
Neslužbeno, već su počele i prve primjedbe otkupljivača na kakvoću ulja. Fantastični podaci da se s jedne stabljike smilja godišnje može ubrati do jednog kilograma svježe mase, nisu realnost.
Plantažirano smilje u dvije godišnje žetve može dati prosječno 300 grama, što uz sadnju 4000 – 5000 stabljika po dulumu, odnosno 40.000 – 50.000 po hektaru ipak nudi za Hercegovinu odličnu zaradu od 6000 – 7500 maraka po dulumu, odnosno 60.000 – 75.000 maraka po hektaru.
1 komentar
Neka nek se radi. Najgore je ležat.
Onda nemaš ništa, a ovako će nešta.