Novi politički, nacionalni, ali i administrativni “rat” mogao bi buknuti ako predstavnici Srba u Hercegbosanskoj županiji pokrenu inicijativu da se posve zabrani naziv ove županije, Hercegbosanska, ali i grba šahovnice tvrdeći da vrijeđa osjećaje Srba, što je izazvalo reakcije kod Hrvata koji će u suprotnom zatražiti ukidanje naziva Republika Srpska koja, po istoj matrici, vrijeđa osjećaje Hrvata, ali i Bošnjaka.
– Službeni naziv Hercegbosanska županija, koji je neustavan, i šahovnica kao grb ove županije vrijeđaju srpski konstitutivni narod, zbog čega će Klub Srba u Skupštini županije na prvoj sljedećoj sjednici Kluba pokrenuti pitanje službenog korištenja neustavnih obilježja i naziva imena u županiji – rekao je izaslanik iz reda Srba u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Goran Broćeta, piše Večernji list BiH.
Ulica svetog Save…
Podsjetio je kako je Ustavni sud BiH ranije osporio naziv ove županije. – Ustavni sud je proglasio neustavnim naziv županije i obilježja, ali, nažalost, i dandanas koristi se Hercegbosanska županija kao službeni naziv i šahovnica kao grb županije. To ne da ne prikazuje prisutnost ostalih dvaju konstitutivnih naroda nego nas i vrijeđa – objasnio je Broćeta.
Najavio je da će stvari dogurati do kraja. – To ne smijemo niti ćemo prepustiti da tek tako ide, slijedi nam prava borba za naša ustavna prava jer samo tako možemo očuvati srpski identitet na ovim prostorima ili ćemo, u protivnom, s vremenom iščeznuti s ovih prostora. Ne smijemo dopustiti da naša buduća pokoljenja zaborave pretke koji su, nažalost, kroz stoljeća vodili sličnu borbu za opstanak i dostojanstvo našeg naroda na ovim prostorima – rekao je Broćeta.
Kao protumjeru najavio je čak i da će mijenjati nazive ulica u općinama gdje su Srbi u većini te ih preimenovati u: Svetog Save, Karađorđa, Miloša Obilića, Cara Lazara. Nekadašnji ministar u Vladi Hrvatske Republike Herceg Bosne Ile Krezo kaže kako je prijedlog srpskih predstavnika uvredljiv, dvoličan i krajnje nepromišljen. – To je čin netrpeljivosti. Svi nam pokušavaju osporavati nacionalne simbole, institucije, naš identitet. To ne smijemo niti ćemo dopustiti. Ako se bude inzistiralo da se ‘zatre’ trag našega postojanja, naše Herceg Bosne, onda ću se definitivno zauzeti za to da se na jednak način odgovori svima. Tako i ovim predlagačima. A najprije treba biti pošten i držati se one kršćanske – ne učini drugima što ne želiš da se tebi dogodi – kaže Krezo i objašnjava što pri tome misli.
– Ako nekome smeta Herceg Bosna, onda mora biti svjestan da i nama smeta Republika Srpska. Ja ću, u slučaju da se ona bude Hrvatima osporavala, pokrenuti inicijativu o osporavanju toga naziva i znakovlja, koji također nisu hrvatski – kaže Krezo.
Konstitutivni na papiru
Nekadašnji ministar u Vladi Hrvatske Republike Herceg Bosne smatra kako se o svemu treba razgovarati i ostvariti jednakopravnost svih na svakom pedlju teritorija BiH, no da se ne može samo na temelju jednostranih inicijativa rješavati takvo stanje. No, čak i formalno donošenje izmjena zakona ili Ustava nije bitno popravilo poziciju bilo kojega naroda bez povratka povjerenja i iskrenog odnosa triju strana. Prijeporno je što u nekoliko hercegovačkih županija Srbi još uvijek nisu konstitutivan narod, no i, primjerice, tamo gdje jesu, njihovi legitimni predstavnici nisu u vlasti. Identično je u RS-u gdje Hrvate predstavljaju oni koje su birali Srbi i predložile srpske stranke.
10 komentara
Pa Herceg Bosna ne postoji. A i kad je postojala bila napravljena zbog istrebljenja muslimana.
Napravljena zbog istrebljenja muslimana kažeš, ajde lažove lažljivi
Procitaj malo, istrazi. Zlocinacka tvorevina na celu sa psihopatom.
Napravljena je da bi nas se rastjeralo, iselilo i opljačkalo.
Rat – nekom brat.
Tko je taj netko, ili bolje tko su ti neki koji manipuliraju masama hiljadama godina, uvijek koristeći istu maksimu; divide et impera – zavadi pa vladaj.
Nema herceg Bosne, nema više “neprijatelja” Srba i Muslimana. Ma nije problem, evo nama neprijatelja u vlastitim redovima. Drži se mjera, nosi masku, testiraj se, opasan si, itd. zaključuje se – neprijatelj si.
Pa ljudi dragi jeste li vi zaista kršćani kao što se većina predstavlja? Čast iznimkama.
Probudite se.
I da, nevezano za temu, jučer u austrijskom parlamentu CocaCola pozitivna na koronu. Pa se vi testirate i sudjeluje u budalaštinama.
Mile, tako je.
Biblijski krscanin.
Ziv bio.
Muslimani isto ko i srbi,oci su susjecu vadili naBilom brijegu zatrpavaĺi hrvate baberom u przinu,ako im se i njima ne svidja tu zivjeti neka idu u Tursku kad vec ne mogu preko Drine.
Početak rata između Hrvata i Muslimana u BiH (04/1992) i proglasivanje HERCEG-BOSNE (08/1993):
TRAVANJ 1992 – BUSOVAČA i TRAVNIK – BIH.
IZVORI:
1. Knjiga “Zločin s pečatom” 1998 (Ivica Mlivončić)
2. Knjiga “Rat” 2003 (Tihomira Čuljak)
“Bez obzira što se Hrvatska zajednica Herceg-Bosna smatrala dijelom Republike Bosne i Hercegovine, a Hrvati više puta iskazali i volju odustajanja od nje, ukoliko bi sve tri strane prihvatile planove međunarodne zajednice, bošnjačka se strana time nije zadovoljila. Ona je na Herceg-Bosnu uvijek gledala kao na prepreku pri realizaciji svojeg konačnog cilja, unitarne BiH. Napetosti između Bošnjaka i Hrvata bile su najveće na područjima na kojima niti jedna strana nije imala većinu; upravo je u takvim sredinama i došlo do prvih lokalnih sukoba, jer su se obje strane u njima borile za političku prevlast. Kako se i jedna i druga strana nisu uspjele dogovoriti oko političke i vojne vlasti, to je u konačnici rezultiralo dvovlašćem u takvim krajevima.
Kao posljedica otporu srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu krajem travnja 1992. godine JNA je napustila vojarne “Draga” u Busovači, “Kaonik” kod Busovače, “Stojkoviće” pored Novoga Travnika i “Petar Mećava” u Travniku. Te su vojarne napuštene dogovorom i bez borbe, a samo su postrojbe HVO-a i HOS-a iz Viteza oružanom akcijom zauzele skladište oružja u Slimenima kod Novoga Travnika. U tim su sukobima smrtno stradala dva pripadnika HVO-a, a tri civila su poginula prigodom srpskog raketiranja Busovače kada je ujedno ranjeno 10 civila i vojnika HVO-a. Preuzimanje vojarne “Kaonik” kod Busovače bilo je povodom prvih incidenata između Hrvata i Bošnjaka, u kojima je poginuo jedan pripadnik HVO-a. Bošnjaci nisu sudjelovali u preuzimanju vojarne, ali su tražili oružje.
Kada su postrojbe HVO-a i HOS-a Vitez u svibnju 1992. godine zauzele skladište u Slimenima, s njima nisu sudjelovale postrojbe Armije RBiH. Unatoč tome, Armija Republike Bosne i Hercegovine traži podjelu zaplijenjenog oružja JNA i to prema svojim uvjetima. Kada je hrvatska strana to odbila, Armija RBiH svoje zahtjeve nastojala je ostvariti silom.[13] U istom mjesecu zapovjedništvo HVO-a sklapa dogovor s pojedinim zapovjednicima Patriotske lige o deblokadi Sarajeva. Dogovor je razrađen između Mate Šarlija – Daidže i Jusufa “Juke” Prazine. Akciju je iznutra trebala povesti Patriotska liga, a izvana sve slobodne jedinice HVO-a i Patriotske lige na potezu od Mostara do Sarajeva. Međutim, jedinice Armije RBiH lojalne Aliji Izetbegoviću zabranile su HVO-u prolaz kroz Konjic te spriječile pokušaj deblokade Sarajeva. Ovom prodoru suprotstavio se i konjički HVO, koji je već tada bio vrlo nepovjerljiv prema Bošnjacima zbog loše lokalne suradnje pa čak i manjih sukoba.
Dana 1. lipnja 1992. Armija BiH kod Visokog, u selu Koložići, ubija četiri hrvatska civila,[13] a 3. lipnja vojnici Armije BiH skidaju hrvatsku zastavu s policijske postaje u Novom Travniku. Zbog toga borbe traju dva dana. U njima gine nekoliko vojnika Armije BiH, a ranjeni su i neki vojnici HVO-a.[13] U Uskoplju pripadnici Armije BiH napastuju časnu sestru. Dana 5 lipnja zastava je zapaljena i u Bugojnu. Dana 6. lipnja na planini Raduša, općina Uskoplje, iz zasjede su ubijena četiri, a idući dan u Vrbanji kod Bugojna također su ubijena četiri časnika HVO-a.
Dana 13. lipnja 1992. došlo je do incidenta na području Busovače, kada je Armija RBiH otvorila vatru na pripadnike Vojne policije HVO-a, koji su nastojali zaštititi srpske civile iz Katića, koji su prethodno, u ožujku, izrazili lojalnost HVO-u i predali svoje naoružanje. U incidentu je poginuo jedan pripadnik HVO-a i trojica iz Armije RBiH.[14] Na području Novog Travnika 18. i 19. lipnja dolazi do oružanog sukoba zbog nastojanja HVO-a da spriječi transport oružja iz tvornice Bratstvo, namijenjenog izvozu.
Općinu Gornji Vakuf-Uskoplje u početku su zajedno branili Hrvati i Bošnjaci, ali se grad nakon prvih sukoba, 19. i 20. lipnja, podijelio na dva dijela. Hrvatski je dio nazvan povijesnim imenom Uskoplje, a Bošnjaci su zadržali ime Gornji Vakuf. Te sukobe Srbi pokušavaju iskoristiti pa 23. kolovoza napadaju grad bez uspjeha, ali izazivaju velika razaranja. Uskoplje je Bošnjacima bilo važno zbog toga što se nalazi na komunikaciji Bugojno – Uskoplje – Prozor-Rama – Jablanica – Mostar.
U Zenici tijekom srpnja 1992. pripadnici Armije BiH pale srpske i hrvatske kuće. U jednoj takvoj akciji ubijena je jedna starica Hrvatica.[13] Dana 12. srpnja 1992. u Bugojno dolazi oko 20 000 bošnjačkih izbjeglica iz drugih dijelova BiH, a u ovom mjesecu Armija RBiH zauzima skoro sve planinske prijevoje: Ivan-sedlo, na pravcu Sarajevo – Jablanica – Mostar; Rostovo na pravcu Sarajevo – Zenica – Travnik; Vranduk, na pravcu Doboj – Travnik. Pri ovim operacijama zauzimanja taktički značajnih položaja, pripadnici Armije BiH u noći su uhitili generala Žarka Tolu, zapovjednika HVO-a za srednju Bosnu, te ga predali JNA, koja ga je odvela u Knin.
Dana 21. srpnja 1992. predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali su sporazum o prijateljstvu i suradnji dviju država. Na tom su susretu dva predsjednika potpisala i Sporazum o suradnji između HVO-a i Armije RBiH, kako ne bi dolazilo do nerazumijevanja i sukoba.[13] Nekoliko dana poslije general Sefer Halilović, na početku sastanka u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, u prvoj rečenici kaže kako ne priznaje nikakvu drugu vojsku osim Armije RBiH. Time se stavio na čelo zagovornika samostalne bošnjačke države, bez Hrvata i Srba.[14]
Krajem srpnja Armija RBiH krenula je u osvajanje većinski hrvatskih naselja u Sarajevu, kao što su Stup, Otes, Doglode, Azići i Bare. Cilj tih napada bila je potpuna eliminacija HVO-a s tih područja, što je i postignuto u rujnu 1992. godine. Posljedice za tamošnju hrvatsku zajednicu bile su katastrofalne, a hrvatske su vlasti za te napade optužile samog načelnika glavnog stožera Armije RBiH, Sefera Halilovića. Ovdje se uistinu radilo o većem pothvatu, tako da se s pravom moglo sumnjati u to kako je planiran na strategijskoj razini. Taj je napad ujedno ohrabrio Armiju RBiH i političko vodstvo Bošnjaka, jer su međunarodni krugovi taj napad ignorirali, poslavši tako poruku da bi se slične ili još veće akcije Armije RBiH protiv HVO-a mogle tolerirati.
IZVOR:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bošnjačko-hrvatski_sukob#cite_note-Tiho-14
Na žalost RS je priznata u Dejtonu, a Herceg Bosna nije, tako da mi ništa ne možemo osporiti.
Predstava za sitnu raju 😏 .
https://sirokibrijeg.info/vlado-marusic-ne-skrivaj-lica-svoga-od-lica-bozjeg/?fbclid=IwAR05IsQtDhRLYxaxc5o4DnoCui20-vDGnUeZsBjUkG9ajZ03gkUsgFGht50