Uspostava mehanizma koordinacije, tijela koje će usklađivati stajališta kako bi BiH surađivala s Europskom unijom, zapelo je samo zbog toga što bošnjačke stranke inzistiraju na isključivanju županija, odnosno Hrvata iz sustava odlučivanja.
Ratni ciljevi
Ovaj aktualni primjer na najslikovitiji način govori o odnosima unutar nekada hrvatsko-bošnjačke FBiH koju bošnjačke političke stranke nastoje pod svaku cijenu pretvoriti u vlastitu državicu ekonomski izrabljujući i politički obespravljujući Hrvate kako bi onda još brže većina iselila i tako stvorila uvjete za realizaciju ciljeva zacrtanih još iz rata. Posljednja sjednica Vlade FBiH koja je zasjedala bez Hrvata početak je završnog čina takve politike. No, sve do 2000. godine Hrvati su imali autonomiju birati svoje predstavnike u federalni Dom naroda koji je ključan za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa i pariteta. Tada je američki diplomat na čelu misije OESS-a Robert Barry promijenio odredbe Izbornog zakona BiH pa je omogućeno da izaslanike u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama županija Federacije BiH. Time je praktično omogućena pojava koja je posebno zanimljiva bila na ovim izborima o masovnoj pojavi lažnih Hrvata i Srba koji su ustvari etnički Bošnjaci koji se iz raznih razloga lažno predstavljaju. Time se lomi kralježnica političke reprezentativnosti Hrvata u BiH kroz način izbora izaslanika i odlučivanja, a onda i posredno biranja dijela dužnosnika u izvršnoj vlasti kao što je predsjednik Federacije BiH koji se bira iz toga doma. Sljedeći korak bila je promjena Ustava Federacije BiH što je nametnuo austrijski diplomat na čelu međunarodne uprave u BiH Wolfgang Petritsch koji je bio pod snažnim utjecajem još jednog američkog diplomate, tadašnjeg veleposlanika Thomasa Millera. Umjesto ravnomjerne raspodjele broja resora, konstitutivnost Hrvata je izmjerena na pet pozicija, Bošnjaci su dobili devet, a Srbi tri pozicije.
12 od 17 mjesta
Međutim, bošnjačke stranke imenuju 12 ministara, a hrvatske pet. Sve to omogućilo je policijsko i pravno nasilje, sustavno pljačkanje hrvatskih područja, slabljenje uloge županija, preusmjeravanje novca s hrvatskih područja, otimanja nadležnosti. Najbolje to, primjerice, objašnjava postojanje dva federalna ministarstva kulture, sporta i mladih te obrazovanja i znanosti, koja su posve neustavna jer su ove oblasti u isključivoj nadležnosti županija. Zahvaljujući višku ruku, mijenjali su se zakoni o raspodjeli prihoda pa je, primjerice, samo zapadnohercegovačka županija oštećena za veći iznos nego što je sadašnji proračun ove županije. Određene procjene govore da je iz hrvatskih županija isisano oko 6 milijardi maraka otkako su počele ‘reforme’ u FBiH zahvaljujući potezima međunarodne uprave. Protuhrvatska federalna Vlada koju je 2000. uspostavio SDP pod nazivom Alijansa za promjene započela je s praksom uvezivanja mirovinskog staža poduzećima koja to nisu izmirivala. Na taj način je federalni Zavod MIO doveden pred kolaps. Na sličan su način pred slom dovedena i javna poduzeća na hrvatskom području u koja su bošnjačke stranke instalirale podobne i nerijetko korumpirane hrvatske menadžere. Rezultati rada tih kompanija o tome najbolje govore.
VL