HUMOR: Bonton na imocki način

Odaš recimo Splitom, po trotoaru i odjednom prepreka u liku mercedesa stodevedesetke, benzinca bez točke prašine na sebi – tablice ne tribaš gledat. Znaš da su imocke, nema tu govora. Ta neće on platiti parking kartu od 5 kn kad se on jedini dosjetio parkirat na trotoar. Dolazak na hitnu odjednom je postao nemoguć.

On se porezao dok je rizao loze i hitno sam sebe dovezao na šivanje i parkirao na sama vrata. Uvjeren je da se toga prvi sjetio i da taj prolaz za hitnu pomoć nitko drugi nije vidio kao potencijalni parking.  Odlazak na more. Još nisam upoznala Imoćanina koji nije na ulazu u Brelima prodao priču da ide u Brzice. I naravno, samo se on toga sjetio. Zapravo, ne poznajem Imoćanina koji je ikad kupio dnevnu kartu za kupanac na Rivieri. Ako ništa, zaposist će parking od nekog stanovnika i biti uvjeren da mu je on prijatelj i da mu čuva parking jer mu je pritprošle godine donio litar domaćeg vina. A svi znamo da svaki Imoćanin ima najbolje vino na svitu.  I sad, jadni Primorac ne zna reć „aj ća s mog parkinga“ jer ipak mu je ovaj donio litar vina, a i istina Bog – pomalo ga se boji. Imoćanin je uvik u potkošulji, grlat i, ono, ne izgleda baš pitomo. Računa, šuti i moli Boga da sutra ne dođe. Kad čujete beštimu o svoj Kristovoj anatomiji popraćenu s velikim oblakom cigaretnog dima – tu smo. Dolazimo s autima starijima od sebe koji uz dobranu dozu Očenaša i Krunica prođu tehnički, ali još uvijek kad vidimo novog BMW-a prva rečenica nam je „Uuu, ovo troši“. Igramo i picigin uz toliko popratnih urlika da biste mogli pomisliti kako picigin boli. Picigin ne boli. Takvim tonalitetom su popraćene sve radnje – sreća, tuga, nervoza, frezanje, gledanje utakmica.

Ako poznajete kojim slučajem neku gej osobu… upozorite je na Imoćane na moru. Mi buljimo. Mi buljimo i na glas komentiramo i beštimamo. Pogled na neobične pojave (tipa gejeva na plaži) izaziva kod nas hrabrost, nelagodu, kreativnost. Izjavljujemo nešto tipa „krvi mi I’sove, ovo triba pribit, zaklat, priklat…“, „Bogami, ja bi im…“, ali nemojte da to omete vaš odmor. Sve ostaje na režanju i neprijatnim pogledima. Po prirodi nismo agresivni – fizički. Ukoliko sjedite u restoranu, najsigurniji ste. Imoćani ne zalaze na takva mjesta jer, ukoliko niste znali, svi koji troše novce na hranu po restoranima su totalni idioti. Mi smo otkrili da je ručak kad ga mater skuva jeftiniji barem 100% od onoga u restoranu. Budite pametni, ne jedite po restoranima.

Kad sunce počne pomalo zalazit, izlazimo iz vode i sušimo se jer, ne daj Bože, mokar sist u novog golfa duju i udesit sic. Oblaci dima i popratna beštima pomalo odlaze. Domaćima se vraća u posjed parking, a oni koji su parkirali u Brzice veselo mahnu onima koji naplaćuju parking i čestitaju sami sebi kako su ih opet nasamarili. Kuži „parking pajdo“ da Brzica ne može primiti svako imocko auto, ali bolje šutit i dignit rampu nego s Imoćanima ulazit u rasprave. Ali, postoji jedna stvar koju još ni jedan Imoćanin nije otkrio. Kako nasamariti rampe i aparate kod tunela? Dok neki od nas ne prokopa paralelni tunel s postojećim, pomislit će svit da je nestalo imocke snalažljivosti.

Nevista
imotskenovine.hr