I dok je Imotski postao novo žarište korone s ukupno 130 pozitivnih osoba dosad, a lokalni Stožer civilne zaštite donio nove mjere u kojima se zabranjuje rad u zatvorenom svim ugostiteljskim objektima te ograničava okupljanja na maksimalno 50 osoba, Gerald iz Münchena, koji se s obitelji smjestio u luksuznu vilu u Zmijavcima, kaže za Jutarnji list kako se tamo osjeća savršeno sigurno.
Ne zabrinjava ga činjenica što je prošlog četvrtka Njemačka stavila Splitsko-dalmatinsku županiju na crvenu listu kao i to što su i Slovenija i Britanija našu zemlju proglasile nesigurnom za putovanje.
“Koronavirus nas ne plaši jer smo ovdje sigurni kao da smo u svojoj kući. Tu smo našli mir i na selu uživamo sa svojom ekipom i domaćinima”, kaže Gerald kao i većina gostiju koje smo susreli obilazeći imotska sela, koja unatoč pandemiji, u prvom dijelu kolovoza bilježe 2290 dolazaka i 18.941 noćenja.
“To je 97 posto u dolascima, odnosno 99 posto u noćenjima u odnosu na isto razdoblje prošle godine”, slavodobitno zaključuju iz lokalne turističke zajednice. Ove godine izostali su Britanci, ali zato, kažu, imaju 20 posto više Nijemaca. No, stožer, kao i gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić pozivaju na oprez i disciplinirano ponašanje jer, kako kažu, trenutna situacija nije prihvatljiva.
No, to sve skupa, kao da ne brine goste Imotske krajine, koja je sa svojih 316 luksuznih vila s bazenima, postala svojevrsni fenomen na turističkoj karti Hrvatske, kao i, očito, sigurno utočište za turiste, pretežito Nijemce, koji znaju cijeniti luksuz i osamu u raštrkanim imotskim selima. Obišli smo domaćine pet luksuznih vila, od Zmijavaca preko Perića pa sve do Podbablja te doznali iz prve ruke kako su Imoćani praktički preko noći postali turistički El Dorado i perjanica razvoja te grane u Dalmatinskoj zagori.
Vožnja do sela naših domaćina bila je pomalo otužna. S praznjikavih cesta pogled nam pada na stare ili porušene kuće koje je progutao zub vremena i koje vape za obnovom, pa red pašnjaka, vinograda, nijednog čovjeka po putu, psa ili mačke ni na vidiku.
Čak i kad smo stigli do luksuzne vile Red, koja se iznajmljuje za četiri i pol tisuće kuna po danu, na prvi pogled nismo pomislili da se iza vrata te naoko posve uobičajene obiteljske kućice, krije pravi mali Beverly Hills. Bazeni, teniski i košarkaši tereni, komini, prostorije s biljarskim stolovima, umjetna trava, teretane, stabla palmi i maslina, ležaljke, šareni jastuci, a iz zvučnika trešte ljetni hitovi.
U vilama sakrivenim u imotskim selima, sredinom proteklog tjedna najviše su, kako smo doznali, boravili upravo Nijemci s kojima smo uspjeli porazgovarati u unajmljenim malim rajevima. Prva destinacija bili su Zmijavci gdje nas je ispred spomenute vile koja je naziv dobila po Crvenom jezeru dočekala gazdarica Nediljka Dokozić i njezin suprug Marin. Nediljkina vila, doznat ćemo nekoliko minuta kasnije, puna je njemačkih turista, točnije njih 12 koji su zapravo i njezini prvi gosti jer je kuća tek nedavno otvorena za iznajmljivanje. Završena je pred Uskrs, a tik do nje u završetku gradnje nalazi se buduća vila Blue koja će biti spremna za iduću sezonu, a koja će imati restoran i sportske terene.
Kako nam pojašnjava Nediljka, vilu radije iznajmljuje obiteljima s djecom i kućnim ljubimcima jer mladi partijaneri uglavnom iza sebe ostave nered.
“Imamo pet soba s kupaonicama, veliki dnevni boravak, kuhinju, blagovaonicu, teretanu, vešeraj, spa centar, natkrivenu i otvorenu terasu, dječje igralište, kamin. Sve je napravljeno po principu pametne kuće, od klima-uređaja do žaluzina koje se podešavaju prema vjetru. Sređivali smo je kao da ćemo mi živjeti u njoj. Gosti su izvrsni, čak im ne smeta ni bauštela ni bageri ili mikser pumpa koja viri sa susjednog objekta. Kuća se nalazi unutar našeg sela Šuta gdje imamo staru seosku školu ispred koje se igraju naša djeca. I baš je to našim gostima najzanimljivije, sloboda i dječja nesputanost u mirnom, zabačenom selu. Mali gosti iz Njemačke svake večeri igraju se s našim klincima, a djeca idu pješice do trgovine po sladoled bez da ih roditelji moraju pratiti. To je svima poseban doživljaj”, priča nam gospođa Nediljka.
Boravkom u zaseoku Šute, zadovoljan je Gerald iz Münchena koji je, kaže, oduševljen smještajem, ali još više iznimno ljubaznim i susretljivim domaćinima. Jesu li na selo došli kako bi pobjegli od korone? – pitamo ga.
– Najprije smo stigli u Podstranu no ta kuća nije odgovarala našim očekivanjima pa smo se nakon dva dana premjestili ovdje, na selo. Moderna vila usred starog sela je sjajna kombinacija. Ovdje imamo sve što nam treba pa nam ni more ne nedostaje. Osim toga, ovdje je pitomije, i upravo zbog koronavirusa ljepše nam je i sigurnije, kao da smo u svojoj kući. Stigli smo u velikom broju, dvije obitelji s djecom, i dovoljno nas je da stvorimo zabavnu atmosferu. Gužve na jadranskoj obali nam ne fale, u selu uživamo sa svojom ekipom i domaćinima – kazuje Gerald. Izbjegavaju odlaske u velike gužve, često kuhaju sami ili posjete lokalne restorane.
– Obožavamo hrvatsku i dalmatinsku kuhinju, a posebno pršut, sir, ribu sa žara, kruh ispod peke i domaći sir, a posebno smo sretni kada nas domaćini iznenade domaćim rajčicama, paprikama, krastavcima i smokvama iz vlastitog vrta – govori nam Gerald koji će u vili Red ostati 11 dana. Za svoje goste obitelj Dokozić spremit će naravno večeru, i to hobotnicu ispod peke za kojom su njemački turisti potpuno ludi.
Imoćani su se okrenuli turizmu, jednoj od najpotentnijih grana razvoja, kada je otvoren tunel Sv. Ilija, a među prvima u kontinentalnoj Hrvatskoj dobili su i Strategiju razvoja turizma do 2025. godine te prvi objedinili sve turističke zajednice iz osam općina i grada Imotskog u jednu. Potencijal u toj turističkoj priči prepoznala je i obitelj Dokozić, koja je još prije osam godina kupila zemljište od 1500 kvadrata te počela planiranje izgradnje svojih dviju vila.
– U sezoni noćenje košta 570 eura, a u kuću smo potrošili oko 5 milijuna kuna – kaže Nediljka te dodaje kako nema susjeda u selu koji nije ‘’dao ruke’’ kada se kuća gradila.
Nakon Šuta ostajemo i dalje u Zmijavcima, no cesta kojom se vozimo postaje sve uža, a uspon sve veći. Na samom vrhu Šabić brda, ispred svoje kuće za odmor dočekuje nas dobro raspoloženi Damir Ivkošić, još jedan od uspješnih imotskih iznajmljivača kojemu korona nije pomrsila planove.
Ni njegova kuća izvana ne izgleda previše luksuzno, okružena je drvenom ogradom, no unutar “Starog doma Ivkošić’’, kako je nazvao svoje imanje za odmor, dočekuje nas pet objekata na 3000 kvadrata, bazen, savršeno uređeni vrt, dječje igralište, nogometno igralište, prostorija za biljar i pikado. Impresivno. I kod Ivkošića samo Nijemci, njih desetak. Jedni u bazenu, drugi na ležaljkama smještenim na friško pokošenoj travi, treći sakriveni u klimatiziranim kućama.
– Eh, nije ovo stvoreno preko noći, supruga Vanja i ja tu ulažemo i radimo već 15 godina, a iznajmljivanjem se bavimo zadnjih pet godina. Imamo dvije kuće za odmor, ali to spada pod jedno domaćinstvo i možemo primiti 10 osoba s time da smo svaku sobu uredili na najmoderniji način. Nekada nam dođu dvije obitelji, a nekada samo dvoje ljudi – kaže Ivkošić te nam pritom pokazuje vrt u kojem rastu domaće rajčice, mrkva, peršin, tikve i raštika, sve to za njihove goste. Kako kaže naš domaćin, najam kuće u lipnju i rujnu je najjeftiniji, dok su u srpnju i kolovozu cijene više.
– Dnevni najam je od 100 do 200 eura i to cijelo imanje na kojem inače zimi živimo. Za nas nema odmora, pa smo i karantenu iskoristili i tijekom lockdowna sagradili igralište. U imanje sam uložio puno prijateljstva, ali ne bih znao reći koliko novca – govori nam Ivkošić, koji također, kako kaže, najčešće prima njemačke goste.
– Turisti su oduševljeni mirom i osamom. Ovdje se ne plaše korone, nigdje ni ne idu, već dane provode na bazenu. Unatoč koroni i činjenici da nas je Njemačka stavila na crvenu listu, meni opet na dva tjedna dolaze njemački turisti jer svi kažu da ih kuća i okoliš smiruju od stresa – kaže Ivkošić za Jutarnji list te dodaje kako u Imotskoj krajini nitko nikoga ne doživljava kao konkurenciju.
– Sam sam nagovorio par prijatelja da sagrade vile s bazenima za iznajmljivanje. Kod nas je inače nepisano pravilo da svi sade krumpir kada ga jedan počne saditi, a isto je i s gradnjom kuća – kaže Ivkošić dodavši da mu ova godina po pitanju dolaska turista nimalo nije podbacila, već je sve popunjeno od 15. lipnja do 26. rujna.
Sa Šabića brda autom se ‘’spuštamo’’ prema Perića brigu gdje nas je u obiteljskoj kući za iznajmljivanje dočekala Kornelija Grbavac. U vilu Grbavac smo stigli pola sata prije nego li se tu smjestio bračni par s Murtera. Obitelj Grbavac u ovoj kući živi već treću godinu, a ovo im je prva sezona ‘’rentanja’’. Imaju objekt za šest ljudi s dvije sobe, kuhinjom, igraonicom, dnevnim boravkom.
– U Imotskoj krajini je iznajmljivanje vila s bazenom postalo popularno pa smo se zato i mi odlučili na početak bavljenja turizmom. Gosti Norvežani i Nijemci su mi kazali da u našu krajinu dolaze najviše zbog mira kojeg mogu pronaći, a usput su im vile u kojima borave najbolji zakloni protiv korone.
Njihova obiteljska vila popunjena je od 1. srpnja pa sve do 1. rujna, dok je postsezona upitna.
Nijemci su, priča gospođa Kornelija, dva tjedna proveli samo u kući, kupali se u bazenu, uživali u spokoju i večernjem ugođaju cvrčanja cvrčaka, roštilju, dok su se djeca igrala na dječjem igralištu koje se nalazi u sklopu vile.
popunjeni pet i pol mjeseci
– Gostima ne naplaćujemo noćenja po danu, već po tjednu, i to za 1200 eura i nismo požalili što smo ove godine dali vilu u najam. Nadamo se da će iduća biti još uspješnija, a to bi se lako moglo dogoditi jer već imamo rezervaciju za lipanj 2021. godine – kazuje Kornelija, dodavši da se na području Imotske krajine svake godine gradi sve više i više kuća za najam.
Od Perića briga za samo osam minuta stigli smo u Podbablje, gdje se smjestila vilu Hrvatina Gudelja, bivšeg nogometaša koji je karijeru ostvario u brojnim klubovima u inozemstvu, Hajduku i Imotskom. Na osami nas je dočekala raskošna kuća te Hrvatin sa suprugom Danijelom i nećakom Josipom.
Iza bijelog kamenog zdanja, naišli smo na tulum, šarene jastuke i mlade njemačke goste. Društvo od petnaestak 20-godišnjaka odmaralo se na ležaljkama nakon neprospavane noći, zabavljali se i igrali stolni tenis. Prije nego li smo porazgovarali s mladim turistima, Hrvatin nam je ispričao detalje o kući koju iznajmljuje zadnjih sedam godina.
– Vila nam je puna pet i pol mjeseci, zbog toga ćemo vrlo vjerojatno i za najam urediti još jednu kuću koju imamo. U svibnju i lipnju otkazali su nam neki norveški gosti, ali zato smo puni u rujnu i listopadu. Najviše nam dolaze njemački gosti, a bilo je i Britanaca – priča bivši nogometaš čija vila ima kapacitet za 14 ljudi, znači šest soba i dva pomoćna ležaja, dječje igralište, nogometno s umjetnom travom i tenisko.
– Naši gosti doista nigdje ne izlaze iz kuće i to po dva tjedna jer kažu da im paše mir. Tako su nam pri odlasku Norvežani zahvalili, kako su rekli, na terapiji, jer su uživali u pjevu ptica i potpunom miru. Austrijanci su plakali kada su odlazili, a Norvežani su čak htjeli kupiti kuću – priča Hrvatin čiji gosti uglavnom ostaju po dva tjedna, a cijena najma vile za tjedan dana iznosi 34 tisuće kuna, odnosno četiri i pol tisuće eura.
– Mladi se vesele do zore, ali nikome ne smetaju jer je kuća na osami – dodaje. Potom odlazimo do bazena s kojeg se čuje muzika, a mladi Nijemci spavaju, sunčaju se, čitaju knjige, guštaju na jastucima. Kako nam je kazala Anna Katrin, u Vili u Podbablju borave dva tjedna i do sada nisu niti išli u Makarsku jer se žele odmoriti.
– Dobro se zabavljamo u kući. Ne bojimo se korone jer je naša ekipa zdrava, ali zato ne idemo ni po plažama ni kafićima kako se ne bismo zarazili. Ali korona nam je malo poremetila planove jer ćemo na povratku u Njemačku svi morati ići na testiranja – kaže Anna Katrin.
Malom cestom preko Zagore spuštamo se do Tolića. Oko nas samo vinogradi, pašnjaci, šuma, na prolaznike ne nailazimo. U jednom trenutku pomislili smo da smo se izgubili. No vrlo skoro, nasred ceste veselo nam maše domaćin Mario Tolić, čija vila nosi ime po njemu.
Kako nam pojašnjava, obiteljska kuća je pretvorena u vilu prije tri godine kada su izgradili bazen i sve ostale sadržaje, sadrži pet soba za 10 ljudi, osam plus dva ležaja, dječje igralište.
– Ne bojite se korone? Evo vam ruka – kaže nam naš srčani i ljubazni domaćin Mario te nas uvodi u obiteljsku vilu. Na bazenu, uz kojeg trešti muzika te se čuje smijeh iz susjednih kuća, srećemo dvije Francuskinje, Ofelliju i Mathildu koje su se tu smjestile s još četvero prijatelja.
– Uživamo tu već nekoliko dana, na bazenu uživamo ujutro i navečer, no htjeli smo vidjeti još nešto u okolici. Posjetili smo makarske plaže, a bili smo i na Plitvičkim jezerima. Korone se ne plašimo jer smo mladi i zdravi, a i baš nam je izvrsno – pričaju Ofelli i Mathilda.
I Tolić je zadovoljan ovogodišnjim rezultatima turističke sezone, dok nam njegov sin Stipe otkriva koliko naplaćuju najam obiteljske vile. Doznajemo da se cijene u predsezoni i postsezoni kreću od 180 do 200 eura po danu, dok u špici kuću iznajmljuju po cijeni od 280 do 300 eura. U uređenje vile su uložili oko 80 tisuća eura s time da su polovinu novca dobili prijavom na fondove EU i županijski natječaj pa su tako dobili potporu za fasadu, krov, otvore, bicikle i bazen. Sezona je krenula lošije, najam im je otkazalo, kaže Stipe, nekoliko skupina Skandinavaca, no na kraju su se popunili.
– Ne možemo reći da je sezona bila loša, možda tek za 30 posto slabija od lani. Ugostili smo Francuze, Poljake, Norvežane, Nijemce. Gosti ostaju tjedan do dva, uglavnom su to obitelji s djecom i mladi. I svi nam se rado vraćaju – zaključuje gazda Mario.
