Na Facebook stranici “Dnevna doza makarskog nereda” objavljena je ispovijest jednog konobara koji je tijekom ovog ljeta radio u Makarskoj.
Naveo je kako je kod nekih poslodavaca u ovom gradu sezonski rad gotovo jednak robiji. Tekst s ove stranice prenosimo u cijelosti.
Opće je poznato da je rad u hrvatskom turizmu tijekom ljetne sezone uglavnom užas prekarnosti. Poznato je i da su radnici i radnice na svim sezonskim turističkim poslovima jeftina radna snaga i jedan od najizrabljivanijih dijelova hrvatskog radništva.
Dok radnici u većini drugih gospodarskih grana gotovo svakodnevno štrajkaju ili prosvjeduju, kod sezonskih radnika u turizmu to skoro da i ne postoji. Mediji o lošem položaju radnika u hrvatskom turizmu ne izvještavaju već godinama, iako povoda za to itekako ima.
Rad sezonskih radnika u hrvatskom turizmu, obavljanje poslova uslužne djelatnosti, ima sve odlike najgoreg i najtežeg prekarnog rada. Ako je definicija prekarnosti “nesigurnost”, “povremenost” i “potplaćenost” zaposlenja, onda je rad turističkih radnika preko ljetne sezone njezina puna potvrda.
Rad i preko 12 sati dnevno, rad na više poslova protivno ugovoru o radu, neplaćanje prekovremenih radnih sati, nedovoljni dnevni i tjedni odmor od rada, a da se o nehumanim odnosima prema radnicima od strane poslovođe i ne govori – to je klasična slika dugogodišnjeg položaja dijela hrvatskog radništva u ljetnim mjesecima na Jadranu pa tako i u Makarskoj. Nije to ništa novo, ali to ne znači da mora biti nepromjenjivo i trajno.
Postoji li alternativa ugnjetavanju i izrabljivanju sezonskih turističkih radnika?
A ovo je poruka jednog konobara iz Makarske.
Nakon 20 godina rada u ovoj struci mogu samo reći da se nazovimo gazde danas loše odnose prema radnicima u ugostiteljstvu i još uvijek ne shvaćaju koliko im domaći radnici znače.
Počele su te “gazde” da se bahate i podcjenjuju radnike, jer misle da će im netko drugi odraditi sezonu za mukte. Mislim da ste vi tu da malo ukažete na tu problematiku bez spominjanje određenog slučaja. Ne želim da našu struku itko omalovažava.
Postoje i slučajevi u gradu di se personal u sred sezone pokupio ća, kolektivno dao otkaz zbog odnosa prema radnicima.
Mnogi od nas nisu niti otišli na plažu ovog lita. Radno vrime je dok ne padneš s nogu pa ako padneš onda ti se odbija od plaće. Ugovor o radu koji potpišeš je kao bajka jer nema tog slobodnog dana ni prava koja pišu u njemu.
Prije 20 godina kada sam počeo raditi više se pazilo na prava radnika. Malo pa malo došli smo do ovog. Glavni problem je što malo koji poslodavac daje slobodan dan mada su po zakonu to dužni. Inspekcije ne rade svoj posao.
Rad u sezoni se kod nekih poslodavaca u Makarskoj pretvara u robiju. Ne želim nikoga prozivati, ali potreban je obavezan slobodan dan za sve sezonce. Vlasnici će zaposliti više ljudi, platit će sebi dan manje skijanja i svi će bit sretni.
Imam prijatelje koji odu zimi u Austriju radit na skijalište i tamo je nezamislivio da radnik nema slobodan dan i plaćene prekovremene sate. Radit sezonu po 12 sati bez slobodnog dana nisu ni kmetovi prolazili. A danas o tome nitko ne govori već se to uzima pod normalno, napisao je ovaj konobar.