Članica seniorske taekwondo reprezentacije Hrvatske od 2014., trenutačno među prve tri taekwondoašice na svjetskoj ljestvici, dvaput zlatna i jednom brončana u Europi, brončana na svjetskom prvenstvu, uspješna studentica treće godine ekonomije poduzetništva, a odsad i jedna od dviju vrhunskih sportašica koja je, kao ročnica, proteklih dana završila vojnu obuku u Hrvatskoj vojsci, piše Večernji list BiH. Sve je to Iva Radoš, rođena Zagrepčanka, koja će 7. studenoga napuniti tek 24 godine.
Korijeni…
No, svoje korijene Iva s ponosom ističe. Za Večernji list govori kako, iako je rođena u glavnom gradu RH, kad je netko pita odakle je, čut će: Hercegovka iz Tomislavgrada! Ivini roditelji, mama Vinka i tata Ivan, oboje su rođeni u Seonici u općini Tomislavgrad.
– Tamo imam dosta rodbine, moja baka Iva Radoš, mamina mama, živi u Seonici. No, nažalost, ne posjećujem ih više kao ranije zbog svojih sportskih obveza – priča nam Iva. Kao i Iva, i njezina starija sestra Mia rođena je u Zagrebu, ali i dva mlađa brata, Ivan i Mihael, koji ima tek 10 godina. Iva je nakon uspješne dvotjedne vojne obuke u Požegi i svečano prisegnula, a kao vrhunska sportašica ostatak od dva mjeseca odrađivat će trenirajući u svome matičnom klubu. Naime, Hrvatski olimpijski odbor predložio je određene, vrhunske sportaše za služenje vojnog roka, a Iva ga je, kaže, odmah prihvatila jer ju je veselilo to sto će u njezinoj obitelji biti još jedan vojnik.
– Moji djedovi Ivan Radoš – Tonkić i Mate Radoš – Doko bili su hrvatski vojnici tijekom II. svjetskog rata te stric Mate (brigadir HV-a) i Jozo – hrvatski vojnici tijekom Domovinskog rata – kaže. Po kome je dobila ime, i Iva teško zna.
– Obje bake su mi Iva, mamin tata, pokojni djed, bio je Ivan, a i tata mi se zove Ivan – govori nam Iva s osmijehom. Cijela Ivina obitelj je sportska.
– U seniorskoj taekwondo reprezentaciji sam od 2014., a brat Ivan je nastupao za seniorsku reprezentaciju do 21 godine. Mama je u mladosti igrala rukomet. I moja sestra je trenirala taekwondo do prije tri godine. I moj najmlađi brat Mihael počeo je s treninzima.
Tata je, pak, bio tajnik Taekwondo saveza RH i bavio se taekwondoom, tako da smo krenuli njegovim stopama. Prije toga sam probala i druge sportove, ali zaljubila sam se u taekwondo i u njemu sam već 14 godina. Već za tri tjedna krećemo s novom sezonom, i to na natjecanju u Turskoj – kaže Iva.
Sport i vojska
– Studiram ekonomiju poduzetništva na VERN-u u Zagrebu i trenutačno sam na trećoj godini. Uz sportske obveze malo kasnim za svojom generacijom, ali bitno mi je završiti fakultet – kaže Iva. Pitamo je i kako je živjeti u sportskoj obitelji.
– Veselo. Svi smo aktivni, svatko juri na svoju stranu. Ali bitno je da svi razumiju ono što ja prolazim svaki dan. Imam ogromnu potporu svoje obitelj i to mi je najvažnije. Dan sportašice počinje ustajanjem u 7 ujutro, slijedi trening u 8. Poslije treninga idem na faks i tamo sam do 17. Večernji trening mi je u 18. Kad završim, idem doma, večeram i odmah na spavanje. I dan ročnice je bio sličan. Ustajanje u 6, doručak u 7, podizanje zastave i pozdrav domovini u 8. Zatim slijedimo upute svojih instruktora i do 17.30 smo u vojnim zadaćama i obvezama. U 18 je večera, poslije nje se družimo. U 21.30 je postrojavanje prije spavanja, prebrojavanje te u 22 gašenje svjetala i spavanje. Sa mnom je na obuci bio i karataš Ivan Kvesić. Inače smo jako dobri prijatelji i ovo iskustvo ćemo sigurno zadugo pamtit. Iva, kad ne trenira i nije u vojsci, je… na kavi s društvom ili spava. Hobija, kaže, nema osim ako to nije gledanje filmova.
– U budućnosti se vidim kako radim posao u struci. Naravno, u Hrvatskoj, ali ako dobijem neko usavršavanje izvan Hrvatske, ne bih ga odbila – otkriva nam Iva, dodajući kako joj je sportski uzor Serena Williams i da njezino srce još nije “zauzeto”.
Dnevnik.ba