Ivana Čuljak: Voljela bih jednog dana napraviti nešto u Hercegovini

Kad smo o njoj zadnji put pisali, tekst smo počeli sa: “Ako se pitate gdje je Ljubušanka Ivana Čuljak…”, a sad vam odmah odgovaramo – simpatična Hercegovka koja je
srca mnogih osvojila svojim talentom u kulinarskom showu “Masterchef Hrvatska”, Ivana Čuljak – Lošić, danas je na Novom Zelandu. Studij ekonomije završila je u Zagrebu, ali životni izazovi odveli su je na drugi kraj svijeta. Pitali smo Ivanu – što radi, o čemu mašta, što joj je obilježilo ovu i što želi u idućoj godini, kao i to što se kod nas treba naći na novogodišnjoj trpezi…

Otkud i kako teče život na relaciji Australija – Novi Zeland?
– Nakon Meksika, znanja i iskustva koje sam stekla tamo, odlučila sam se za novu avanturu u meni totalno nepoznatoj zemlji. Pogotovo s one gastro strane. Novi Zeland je doslovno na kraju svijeta i nije neka usputna zemlja. Zapravo, uopće nisam puno razmišljala, to je bila spontana odluka, a takve odluke u životu sa sobom donose najbolje stvari. A Australija je samo bila nagrada za Božić gdje sam sama sebi odlučila pokloniti jedno putovanje i posjetiti svoje prijatelje koje tamo žive i koji su definitivno učinili sve da mi Božić u Sydneyu bude k’o Božić u Klobuku.

Koliko se sadašnji život razlikuje od djetinjstva i rane mladosti u Ljubuškom?
– Razlikuje se, jako se razlikuje. Živim u drugoj kulturi s ljudima koji imaju druge navike. Ljubuški znam kako diše, ovdje trebaš naučiti disati s okolinom. Stranac si i kao takav trebaš poštovati mjesto gdje dolaziš.
Stvar je u tome da si ja gdje god da idem, tražim neke stvari koje će mi zamijeniti ljude i mjesta iz Hercegovine i Zagreba. Npr imam svoj NZ bajer kojim trčim, imam novozelandski Diamond di izlazim van, imam i jednu divnu obitelji iz Mostara s kojima valjam “brata” fore. “Feel like home” gdje god da idem.

Što ste novog, kada je u pitanju hrana, naučili na tim putovanjima i novim životnim odredištima?
– Upoznajem i trudim se upoznati njihovu kulturu stola, od prehrambenih navika koje mi se u Novom Zelandu čak pretjerano ni ne sviđaju, pa sve do njihovih vina, domaćih proizvoda koji su specifični za mjesto gdje putujem. Jedan tanjur puno govori o jednom narodu. Npr. Novi Zeland ima zdrave namirnice, priroda je čista i očuvana, ali prehrambene navike ljudi su generalno loše. Nazvala sam je zemljom gotovih proizvoda i umaka. Isto tako imaju odlična vina. A vinovu lozu ovdje su donijeli Hrvati i prenijeli svoje znanje na Kiwije. Danas je Novi Zeland jedan od jačih svjetskih proizvođača vina zahvaljujući upravo nama. Osim upoznavanja njihove kulture stola koja je meni bila cilj, upoznajem život i stječem iskustva koja nemaju cijenu i koja ti nitko ne može oduzeti.

Što je bilo najveće otkriće?
– U Novom Zelandu nisam imala velikih otkrića kao u Meksiku počevši od njihove predivne kulture do hrane, ali raditi s Kiwijima bilo je uistinu teško jer su mnogo hladni za jedno toplo balkansko srce. Pošto se nisam dosad u poslu susrela s takvim hladnim narodom, rad s njima je definitivno najveće otkriće u smislu upoznavanja sebe i pomicanja svojih osobnih granica.

Kuhate li hercegovačke recepte, ‘ubacite’ li imalo naših specijaliteta?
– Moram prvo napomenuti da nisam onaj tip osobe koji kad ode vani kuka kako mu fali naša hrana. Nisam. U meni to više ima sentimentalno nostalgičnu priču nego da mi se točno jede neko naše jelo. Jer zapravo zato i putujem, da probam nešto novo. Ali priznajem, volim drugim ljudima skuhati našu hranu i tako prezentirati sebe, upoznati ljude s našom kuhinjom i običajima. Ili jednostavno one koji su davno otišli iz Hrvatske mirisom hrane podsjetiti na dom. Srce k’o kuća!

Što mislite da bismo trebali uvesti u našu prehranu – jesmo li konzervativni kada je u pitanju hrana?
– Mislim da imamo super namirnice, jer znam da je sve zapravo domaće i zdravo. Isto tako mislim sa smo kao konzervativni narod konzervativni i kad je hrana u pitanju. Nigdje zapravo i nisam čula da ljudi više hvale svoju kuhinju nego narod u Hercegovini. “Ma nema do naše hrane” rekli bi. Daleko od tog, imamo divnu hranu, ali da nema do naše hrane – ima. Ne treba ništa mijenjati, samo se treba poigrati sa onim što imamo.

Preporuka za novogodišnji meni…?
– Rekla bih da bude miks Hercegovine i Novog Zelanda sa puno janjetine, ali ću se predomisliti i reći neka bude umjereno. Sve dijete svijeta započinju 1.1., pa nećemo puno komplicirati.

Što Vam je, na privatnom planu, obilježilo ovu godinu?
– Definitivno putovanja, tri polumaratona, i ljudi oko mene koje direktno i indirektno utječu na moj mali svijet.

A na poslovnom?
– Tu sam jako ponosna na moju Bokeriu, restoran u Splitu koji je zapravo ja i koji je među 100 najboljih restorana u Hrvatskoj i među deset najboljih u Dalmaciji. Na svoju liniju slastica #nekajedukolače u Ljubuškom u restoranu Natural i ponosna sam što sam svoje mjesto pod suncem dobila i u Novom Zelandu.

Kakve su želje za 2016.?
– Najvažnije mi je da budem zdrava. Sa zdravljem čovjek može sve.

Postoji li nešto što ste željeli, a niste uspjeli ostvariti u ovoj godini?
– Mama kaže da nisam bez razloga tvrdoglava i da što naumim to ispunim. Sve što je bilo na mojoj “to do” listi je ispunjeno, zapravo dobila sam i više od toga.

Imate li u planu neke nove destinacije?
– Naravno. Svaki dan mi na pamet  padne nešto novo. U glavi se kuhaju neke male ali i ozbiljne ideje. Trenutno kombiniram nešto početi sa kolačima i van naših granica. Ali o tome za par mjeseci.

Kako ćete, s kim i uz koja jela, Vi ispratiti staru i dočekati Novu godinu?
– To bih vam mogla reći tek na staru godinu, pet do 12. Bit će spontano i sa ljudima koje volim!

Maštate li, možda, da se vratite u Hercegovinu i otvorite svoj restoran s tradicionalnim i egzotičnim jelima?
– Voljela bih jednog dana napraviti nešto u Hercegovini, kao moj poklon mojoj zemlji. I mama i tata od kojih sam naslijedila ovu ljubav i znanje to bi vodili. I bila bi to cool i drugačija priča o Hercegovini sa receptima iz svih zemalja gdje sam kuhala.

Imaju li neke namirnice zaista afrodizijačka svojstva, ili je sve ‘u oku/okusu promatrača’?
– Pošto volim sve, meni je sva hrana afrodizijak.

I za kraj – jednostavan recept koji će novogodišnju trpezu učiniti čarobnom…?
– Iako sam rekla da sve dijete svijeta počinju na Novu godinu, priču moramo završiti s nečim slatkim, šećerom na kraju. U Novom Zelandu i Australiji jako je trendy kad je hrana gluten free, posebno slastice. Stoga vam dajem jedan “zdravi”: kaloričnu gluten free Ferrero tortu:

Biskvit:
4 jaja
150 g muscovado šećera
200 g vrhnja za kuhanje
150 ml mlijeka
250 g tostiranih lješnjaka
200 g maslaca
300 g tamne čokolade 50% kakaa
2 žlice gustina
Krema:
200 g vrhnja za šlag
400 g nutelle
100 g lješnjaka

Skuhati lješnjake s vrhnjem i mlijekom. Izblendati sve skupa u gustu lješnjak kremu.
Čokoladu rastopiti sa maslacem. Žumanjke istući sa šećerom. Pomiješati kremu od lješnjaka sa rastopljenom čokoladom i žumanjcima.
Dodati dvije žlice gustina.
Na kraju ulupati bjelanjke u snijeg i nježno špatulom umiješati u smjesu.
Peći u kalupu (22 cm), 40 min na 150 stupnjeva. Provjeriti čačkalicom.
Kad je torta hladna izmiksati vrhnje i dodati nutellu. Premazati tortu kremom i obložiti tostiranim grubo mljevenim lješnjacima.
Sretnu Novu godinu i neka bude slatka k’o ova torta.
Voli vas Ivana i #nekajedukolače