Večernje vijesti na Novoj TV odnedavno su dobile pojačanje. Ivana Tomić sjela je na voditeljsku stolicu i time, kaže, prihvatila dosad najveći izazov u svojoj karijeri.
Kako se snalazite?
– Pa, ide mi dobro. Zadovoljna sam, ali mogla bih još puno napredovati. A treme ima… Zanimljivo, nije je bilo prvi put kad sam vodila vijesti, ali drugi dan jest.
Kako su reagirali vaši najbliži kada ste se prvi put pojavili u Večernjim vijestima?
– Dobila sam stotine poruka i čestitki, od znanih i neznanih. Mama je bila izvan sebe, drhtavim je glasom rekla da sam bila izvrsna. Braća i tata su to prespavali, a suprug je čekao da dođem doma. Tek kad sam ga pitala kakva sam bila i rekao je – odlična. Prva me na mobitel nazvala Iva Gačić i onda mi je pao kamen sa srca. Ipak je ona ta koja mi je dala povjerenje za voditeljsku ulogu pa sam bila presretna kad je rekla da se ponosi mnome.
Počela kao spikerica u Grudama
Čini se da su vas gledatelji jako dobro prihvatili…
– Gledatelji su mi najveći kritičari i naravno da me “dižu” kad kažu da dobro radim svoj posao. Gledatelje ne možete prevariti, ili ste u tome što radite svim srcem ili samo odrađujete.
Kako je počela vaša karijera?
– Sa 16 godina počela sam raditi na lokalnoj radijskoj postaji u Grudama u Hercegovini. I to na nagovor mog srednjoškolskog profesora iz hrvatskog jezika. Doduše, bila sam samo spikerica, ali tako je sve počelo. Nakon toga radila sam na lokalnoj televiziji u Zadru i sada na Novoj TV.
Jeste li kao mala maštali da ćete jednog dana postati novinarka?
– Nisam iako sam već u prvim razredima osnovne škole počela voditi školske priredbe. Htjela sam postati časna sestra zato što sam bila jako vezana uz časnu sestru Miru koja je vodila zbor u kojem sam pjevala. Ona me učila me svirati klavir. Čak sam si sašila i veo kakav nose časne sestre i nosila ga kad bih se igrala. A kasnije sam sanjala da postanem liječnica.
Terenski rad?
– Naravno, ostajem na terenu. Novinarstvo me “hrani”. Doduše, moram priznati da je rad na terenu puno neizvjesniji, a time i stresniji.
Koja vam je priča s terena ostala u posebnom sjećanju?
– Sve priče koje sam napravila o Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj. Ali, to je i razumljivo, s obzirom na to da je serija priloga koje smo radili u našem Dnevniku pokrenula cijelu lavinu promjena nabolje. I Odjel fizikalne terapije preseljen je u nove prostorije!
Najčešće ste radili priče vezane za zdravstvo?
– Medicina je moja nesuđena ljubav i možda su mi baš zato zdravstvo i zdravlje kao dva područja najdraži.
I suprug odlično kuha
Kako stižete uskladiti svoje obveze na poslu i brigu o sinu Luki?
– Na sve se s vremenom naviknete. Više je teško nego lako. Ali, guramo nekako suprug i ja. On ide po Luku u vrtić jer ja ne mogu. S njim je dok ne dođem doma. A one dane kad sam slobodna, Luka ne ide u vrtić, sa mnom je. Obavljam sve s njim – kuhanje, spremanje, plaćanje računa.
Imate li kućnog ljubimca?
– Nemam, nažalost. Obožavam životinje, ali ne mogu zatvoriti životinju u stan, znajući da me cijeli dan nema kod kuće.
Kakva ste kuharica?
– Ja dobra, ali je zato moj suprug odličan kuhar. Kuhamo sve, od kontinentalne, mediteranske do orijentalne hrane. Ja više volim jesti i pripremati ribu i povrće, a Davor meso pa se nađemo negdje na sredini. Zajedno radimo domaću tjesteninu, kruh, burek, pizzu…
Na koje mjesto biste voljeli jednog dana otići?
– Otkako znam za sebe sanjam o volontiranju u Africi. Danas sam majka i supruga, ali neću se smiriti dok ne odem u Afriku. Barem na mjesec dana. Možda uskoro, a možda za 20 godina. Voljela bih da to bude sirotište Mali dom u Keniji koje vodi fra Miro Babić.
vecernji.hr
19 komentara
Fina mi je bila dok nije zasrala izjavom da se u hercegovini ne njeguju bratski i sestrinski odnosi kao u hrvatskoj…
Fina je i preslatka,ali malo spominje svoje hercegovacke korjene.
Nikada ne spominje svoju rodnu Tihaljinu ljude i vrijeme koje je tu provela pa nije ona iz Gruda nego Tihaljcanka a sa ovim izjavama mislim da malo prrtjeruje ….ko i uvijek
još je mlada naučit će cjenit svoje za desetak godina
još je mlada naučit će cjenit svoje za desetak godina
Unuka se stidi Tihaljine, Gruda i svojih!!!
Ta nije ovo Đizareve kćeri mala!?
da!
To je Nidžijeva sestra
pa ako je pametna i stidit ce se ove zatucane i nazadne sredine.
Ako je pametna ponosit ce se svojom sredinom.
Nasa sredina ima daleko vise pozitivnih stvari nego sto ljudi misle koji dole zive.
Ja zivim 30 godina izvan svoje sredine i tek sada mogu povuc paralelu i ponosno reci da sam Hercegovac iz Gruda.
A cura je lijepa a da bi postala jos malo pametnija treba joj jos par godinica tek onda kada upozna drugo i drugacije znat ce cijeniti svoje.
Ljudi moji pa vi ste jadni i ljubomorni. Po čemu ste zaključili da se ona stidi tihaljine i svog porijekla.
Kolioko vidim, ovdje nije ni bilo pitanje o tome otkud je i slično.
Sstra mi je rekla da je u intervju koji je imala u Gloriji ili ne znam kako se zove časopis…baš pričala o tihaljini, braći, roditeljima…
I ona je otišala iz hercegovine prije skoro 15 godina, pa mi je super kad netko kao ovaj/ova pametnjakovićka s nickom JA napiše – “sa ovim izjavama mislim da malo prrtjeruje ….ko i uvijek”
Možda da ovaj JA napiše svoje ime i prezime…to bi bilo super, a ne se skrivati iza nicka.
Kako vas nije sram s tim komentarima. Uvik će bit najglasniji seronje i budaletine.
ivani sve pohvale….krivo tatinim sinovima i kcerima sto oni nisu ko i ona…u zivotu nitko nema i jare i pare
baš ste zavidni i jadni
Ma sto brisete komentare?
svaka cast ivani, zagreb je ionako nas,hercegovci su ga davno opkolili.
Svaka čast. Čovjek se ne cijeni po tome gdje je rođen. Ali, ako je rođena u Tihaljini, zašto to ne spomenuti?
Milan Bandić se ne stidi svog Cerovog doca,bez obzira šta netko mislio o njemu.
Svaka cast ivana i bas si ponos svojih roditelja i gruda i samo nastavi biti svoja,, ,,,,,