Velik je niz Hrvata iz Hercegovine koji su u Europi i Americi napravili impresivne karijere i dobili visoka priznanja za svoj rad na svim područjima ljudskog djelovanja. Među njima je svakako i Gruđanin Krešo Mikulić, konstruktor, izumitelj i vinar, koji živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama.
Impresivni Hercegovac
O impresivnoj karijeri Kreše Mikulića saznali smo dosta toga zahvaljujući članku Ivana Rila u Večernjem listu, a potom i u Abecedariju Hrvata Bosne i Hercegovine (kratki životopisi 2243 uspješnih i poznatih Hrvata iz BiH) u izdanju Hrvatske akademije za znanost i umjetnost BiH, čiji je ovaj uspješni Gruđanin dopisni član. No, ovih dana iz tiska je izišla opsežna knjiga “Krešo Mikulić: životopis jednog izumitelja” autorice Milke Tice u izdanju Ogranaka Matice hrvatske u Grudama i Imotskom. Ovaj opsežni životopis na više od 400 stranca uredio je Slobodan Bobo Božić, a knjiga je tiskana u Grafotisku u Grudama.
Ovo je deseta knjiga dr. Milke Tice, književnice i znanstvenice, rođene 1954. godine u Podledincu kod Gruda, koja živi i radi u Zagrebu, gdje je i doktorirala na Filozofskom fakultetu. Riječ je o doista vrijednom izdanju koje podrobno opisuje zanimljiv život i impresivnu karijeru Kreše Mikulića. U proslovu ove knjige autorica naglašava: “Ovo je priča o
Kreši Mikuliću, rođenom Mamićaninu s američkom adresom, sinu Nikole Mikulića, nadimka Škorić, i Ruže rođene Petric, zvane Petričuša. Rođen je na planini Vučipolje, u općini Posušje, 13. rujna 1934. godine, kao osmo, odnosno šesto živo dijete, od njih jedanaestero, u siromašnoj, ali poštenoj vrijednoj hercegovačkoj obitelji. Odmalena je iskusio i muku i radost života. Bistro, napredno dijete rano je naučilo što je borba za opstanak.”
Milka Tica dalje navodi da je Krešo prva slova susreo u osnovnoj školi kod Dreče, u privatnoj kući u Cerovu Docu kod Gruda. Rastao je u Borajni kod Gruda. Malu maturu završio je u Širokom Brijegu, a srednju elektrotehničku školu pohađao je u Sarajevu, gdje je završio stolarski zanat. Zbog ljubavi prema gimnastici preselio se u Zagreb u kojem je završio elektrotehničku školu. Studij elektrotehnike upisao je 1956. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a završio 1960. godine, stekavši zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Njegova ljubav prema drvodjelstvu još živi u sobnom namještaju izdjeljanom za svadbeni dar sestri Nadi Mikulić, udanoj Brzica. Radio je u filmskom poduzeću Jadran film, odnosno Dubrava film, u Zagrebu, te u poduzeću Rade Končar. Mila Tica naglašava: “Zbog stalnog straha od Udbe napustio je zemlju 1967. godine i preselio se u Kanadu. Kanadske nesnošljivo hladne zime, kao i težnja za napretkom, ubrzali su Krešino preseljenje iz Winnipega u Chicago u kojem je obavljao poslove projektanta u tvrtki koja je razvijala sustave za nuklearne elektrane. Tjeran čikaškim vjetrovima i vlastitim nemirnim duhom, ubrzo se preselio u Cincinnati. U tome je gradu Krešo Mikulić svu svoju životnu mudrost, znanje i tehničke vještine ugradio u nove izume.”
Izumitelj iz Gruda Mikulić radio je u više različitih kompanija. Krešin motor ugrađen je u rashladni sustav na višecijevnom raketnom bacaču CROATALE, kao i motor za radarski sustav u zrakoplov AWACS. Dao je značajan doprinos razvoju američke zrakoplovne industrije. Za mlazni američki bombarder B-1 projektirao je crpku za gorivo. Njegovo rješenje crpke za gorivo mlaznog bombardera B-1 izloženo je u Muzeju zrakoplovstva u Daytonu! Za helikopter Black Hawk izradio je elektromotor za upravljanje propelerom u slučaju blokade. Projektirao je sustave za testiranje motora na bolidima Formule 1., ispitivao je gravitacijske sile automobilskih motora kompanije Ferrari, a bio je angažiran i za poslove u japanskoj kompaniji Honda. Radio je i na motoru zrakoplova za američkog predsjednika!
U 91. godini života živi u Cincinnatiju, otac je Jasenke, Andree i Kreše. Zasadio je vinograd na 25 hektara zemljišta, na kojima ima sedam tisuća trsova, te u Cincinnatiju podigao vinariju s 12 vrsta vina i otvorio restoran “Vinoklet” s oko 500 sjedećih mjesta. Ministarstvo poljoprivrede američke države Ohio u više je navrata nagradilo njegova vina za izvrsnost. U njegovu restoranu održavaju se mnogi znanstveni skupovi i razne zabave. Svakog rujna od 1998. Krešo organizira svjetski poznati Festival umjetnosti i vina na kojem se okupi više od 12.000 gostiju! Na tom festivalu promovira i vjerski turizam u Međugorju.
Dan Kreše Mikulića
Zbog njegova golemog doprinosa društvu grad Cincinnati, okrug Colerain, u američkoj saveznoj državi Ohio, 10. studenog 2021. proglasio je Danom Kreše Mikulića, a primljen je i u Kuću slavnih Gospodarske komore grada Cincinnatija, okruga Coleraina. Milka Tica u svojoj knjizi o Kreši naglašava: “Danas, iako u kasnim godinama, postojan je kao stijena rodne grude. Kao i u mladosti, pun je ideja, mašte i želje za daljnjim ostvarenjima.” Autorica knjige ističe da Krešo dva puta godišnje doleti u Hercegovinu, svrati na more, obiđe rodbinu i svoje rodno Vučipolje. Sjeća se Krešinih riječi za jednog susreta s njim u Zagrebu: “Ne znam, nešto me vuče dolje. Obje su mi zemlje drage, ali više sam Hrvat nego Amerikanac!” Milka Tica dalje kaže: “Te su riječi dodirnule moje srce i pobudile zanimanje za životni put toga Mamićanina, vrsnog umjetnika života ‘hrvatskog Einsteina’, kako ga prijatelji zovu od milja! Priča nije zapisana. Ostala je čekati neko drugo vrijeme. Godine 2023. ponovno sam susrela Krešu zahvaljujući Slobodanu Bobi Božiću, mužu Krešine sestrane (nećakinje) Blaženke Brzica Božić. Bobo je prepoznao vrijednost Krešine životne priče pa me stalno poticao na pisanje. Odbijala samo zbog straha, pitala se hoću li ja to moći. A onda, popustila sam pred Bobinim nagovorom.
Pristala na susret. Na zajedničkom izletu u Vučipolje ušla sam u Krešinu priču. Saslušala njegova kazivanja. Vidjela ga kao gorostasa pred zidinama rodne kuće slamarice. Osjetila uskrsnuće njegova sjećanja. I na kraju pomislila, treba se pokloniti njegovu životu pred njim samim. On je bio svjestan snage svoje priče.”
Milka Tica ističe emotivne Krešine riječi izrečene u njemu dragom Vučipolju: “Trčao sam ovim poljem kao dragušica (munja). Bio sam mlad, pun snage i snova. Od dragosti, jednom prilikom pretrčao sam cijelo Vučipolje, dubio na rukama i razgovarao sa zvijezdama!” Na Vučipolju priča se zakotrljala, a Milka ističe: “Sva je izrasla iz Krešina kazivanja. Stoga i jest zapisana u prvom licu.
Provincijal fra Jozo Grbeš ističe da mu čini čast što je upoznao jedinstvenog čovjeka dvaju stoljeća imenom Krešo Mikulić. Zahvalan je prijatelju Ivanu Rilu koji ga je upoznao s Krešom u njegovu domu te naglašava: “Već u prvom susretu ostadoh zadivljen mudrošću njegova života. Hvala mu!”
Krešina priča ili knjiga ‘Krešo Mikulić: život jednog izumitelja’ zrcalo je svih drugih svjetskih uglednika izniklih na tlu Hercegovine, koje je želja za boljim životom rasula svijetom. Život su uspješno ostvarili, ali u dubini duše svi oni znaju da dublje ljubavi od ljubavi prema rodnoj grudi, baštini svojoj, nisu nikad doživjeli.”
Brojni znanstvenici koji su surađivali s Krešom Mikulićem puni su riječi hvale o impresivnom znanstvenom radu “hrvatskog Einsteina” iz Gruda. Krešo je vrlo aktivan član velike hrvatske zajednice u Americi. Fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, upoznao je Krešu za svog pastoralnog djelovanja u SAD-u. O Kreši kaže: “Ja kao kršćanin vjerujem da su Božji zahvati uvijek s malenima, poniznima. Velike stvari dolaze iz malih mjesta, od nepoznatih imena. Velika otkrića nastala su u podrumima, u garažama nepoznatih.
Autorica knjige ističe da Krešo dva puta godišnje doleti u Hercegovinu, svrati na more, obiđe rodbinu i svoje rodno Vučipolje. Sjeća se Krešinih riječi za jednog susreta s njim u Zagrebu: “Ne znam, nešto me vuče dolje.
Obje su mi zemlje drage, ali više sam Hrvat nego Amerikanac!”
Zbog njegova golemog doprinosa društvu grad Cincinnati, okrug Colerain, u američkoj saveznoj državi Ohio, 10. studenoga 2021. proglasio je Danom Kreše Mikulića, a primljen je i u Kuću slavnih Gospodarske komore grada Cincinnatija, okruga Coleraina
Veliki izumitelji nastajali su iz zabitnih mjesta. Velike rijeke izviru u tišinama malih šuma. Velika svjetska književna djela nastala su iz dubina noćnih samoća. Dijete je malen začetak, ali nosi u sebi čovjeka; mozak je malo tkivo, ali skriva veliku misao; oko je samo točka, ali obuhvaća beskraj. Ne skrivaju li se tajne, kao i mudrost, u malim posudama ovoga svijeta? Da, ja vjerujem, to je istina. Ta, veličanstveno je dokazano! Veliki se nalaze u malenima. Velike stvarnosti dolaze, dakle, od malih i poniznih. Mudro tu stvarnost izrazi pjesnik (Alberto Grandi) kada reče: ‘Bog voli zatvoriti veliko u malo; svemir u atom, drvo u sjeme, čovjeka u embrij, leptira u crva, vječnost u trenutak, ljubav u srce, sebe samoga u nas.’ Zar je moguće da u jedan jedini život stane toliko tuge, toliko boli, toliko patnje, ali i toliko uspjeha, snage, osmijeha, dobrote, ljepote? Da, moguće je! Tako jedan običan život, malih i siromašnih početaka, postane velik. Krešo Mikulić je tome svjedok! Čovjek malih početaka dosegnuo je visine američkih snova. Ova knjiga neka bude veliko nadahnuće svima koji misle da postoji nemoguće! Nemoguće ne postoji! Krešo je nadahnuće svakome tko se bori s patnjom današnjeg trenutka, svakom koji želi vjerovati da u svakoj duši postoji potencijal za veće i bolje. Stoga, mislim da bi svatko tko želi učiti, stjecati mudrost i svoj jedan jedini život živjeti dobro, treba imati ovu knjigu.”
Provincijal fra Jozo Grbeš ističe da mu čini čast što je susreo jedinstvenog čovjeka dvaju stoljeća imenom Krešo Mikulić. Zahvalan je prijatelju Ivanu Rilu koji ga je upoznao s Krešom u njegovu domu te naglašava: “Već u prvom susretu ostadoh zadivljen mudrošću njegova života. Hvala mu!”
Svjetski, a naš
Ivan Ril upoznao je Krešu 2015. godine u Cincinnatiju kad je kao urednik u Večernjem listu radio turneju po SAD-u i zapisivao brojne priče o uspjesima i povijesnim bremenima hrvatske emigracije. Rila i Krešu upoznala je Tatjana Matejaš Cameron, popularna Tajči. Ril ističe: “Kad dođete kod čovjeka koji je na zidu svoga doma ispisao riječi ‘Podignimo čaše za one koji su podignuli nas’, u pravilu odmah znate s kim imate posla. Taj natpis krasi hrvatski restoran Vinoklet u američkoj državi Ohio i točno sažima život junaka naše knjige ‘Krešo Mikulić: život jednog izumitelja’, život vinara i život obiteljskog miritelja, kako je napisao sam za sebe.” Ivan Ril ponosan je na prijateljstvo s Krešom i dodaje: “Ponosan je Krešo na svoju obitelj i na sve ono što je stvorio. Naravno, ponosni su i oni na njega, ali znam i da ga još jedan ponos danas gleda s neba, pulsira negdje među onim zvijezdama koje su pratile kako je vinuo u zrak svoje najveće izume. Nije to zvijezda s američke zastave ni ona koja ga je otjerala iz domovine, nego je to zvijezda koja je za njega sačuvala posljednju koricu kruha. Za njega je ona bila jedina prava, njegova mama Ruža.”
Fra Ante Marić u pogovoru ove knjige nadahnuto govori o Krešinu putu od Vučipolja do Borajne kod Gruda te dalje tegobnim životnim stazama u tegobnim vremenima do ostvarenja američkog sna te piše: “Sa šest godina rat i jad. Sa deset komunizam, OZNA, KNOJ. Ubili brata, drugoga kriješ, tata u kazamatu u Zenici. UDBA na vratima, poput grabljiva orla. Majka sama s djecom – jedno drugom do uha. Strah se nastanio u duši i odsjeo u kostima. Ideš u školu i najbolji si. A nikomu živu ne kazuješ ni o mjestu ni o kraju svog rođenja i zavičaja, ni o bratu ni o ocu. I opet si upozoren da kopaju po tvojoj prošlosti. Po tvojim ranama i jadu. Ostavljaš sve milo i ideš preko svih meridijana i paralela. A osjećaj onoga svega putuje s tobom u duši. Predivno je tkivo ovog života – romana. Gutaš sve te dane ispričane u prvom licu. Sva ta mjesta, sve te događaje. Tako sam sretan što sam 21. listopada 2024. u Franjevačkoj knjižnici bio s Krešom Mikulićem, Bobom, fra Jozom. Što smo pričali tako lijepo. Što poznajem Milku. Što smo opet skupa bili Milka, Bobo i ja. Što je Milka ponovila riječi lektorice Dragice: ‘Svi mi koji smo radili na knjizi duhovno smo bogatiji nego što smo bili prije.’ Pročitao sam, rekao bih u hipu, divnu životnu priču. U tu je priču Svemogući debelo upleo svoje prste.” Fra Ante zaključuje da je Milka Tica, slušajući i bilježeći Krešina kazivanja, ispisala zanimljivu, poetičnu i snažnu priču. Prvo predstavljanje ove knjige bit će 15. svibnja u Grudama, a drugo 28. svibnja u Zagrebu.
Večernji list
1 komentar
Čestitke! Bravo nas covik Rvatina!