Jole i Grdović počasni članovi Studentskog zbora, Stavros vidno razočaran

Legenda kaže da je kineski turist iz Mostara otišao s informacijom kako su mostarski studenti „ urbana masa grada“.

Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru, tijelo je koje okuplja predsjednike Zborova svih fakulteta i Akademije;  deklarativno i formalno- pravno se  bori za poboljšanje studentskog standarda, njihovog položaja u društvu, zaštite i promocije njihovih prava itd. Statut koji „obećava“ još je jedan u nizu dokumenata prepun izlizanih fraza o boljem studentskom životu i borbi za njihova prava.

Ovogodišnji saziv Studentskog zbora, odlučio je vratiti studentsku populaciju u divnu 2011.godinu kada je brucoše zabavljao ni manje ni više nego – Joško Čagalj Jole, jedan od prvaka hrvatsko – dalmatinske cajke, cro –trasha, mačoizirani zabavljač širokih narodnih masa, svatovski ridikul, čiji su dubokoumni i patosom obojeni stihovi proizvedni u najboljoj umjetničkoj radionici ikada – manufakturna proizvodnja bračnog para Huljić. Studentski zbor ove je godine prosto plijenio pozornost svojim nadasve progresivnim i underground eventima, akcijama, događajima itd.

Tako su recimo, za Dane studentskog zbora, kao ni manje ni više, službeni predstavnici studenata na mostarskom Sveučilištu( samo ćemo se sjetiti kako su studenti obično determinirani kao progresivna, urbana, pa i polualternativna masa nekada podizali revolucije i rušili razno razne političke režime), organizirali mimohod kulturno umjetničkih društava iz Hercegovine.

Taj mimohod je načelno ok, bilo je lijepo na mostarskim prljavim ulicama, uz pokojeg štakora i prepune terase kafića na Starom i Rondou, vidjeti članove folklornih društava u narodnim nošnjama, trobojnicama kako pjevaju gange, svatovce i bećarce. Kosača je bila prazna ali njihova srca puna. Uspjeli su organizirati mimohod koji ni umirovljenicama nije bio zabavan i zanimljiv. Zaboravili su na jednu od svojih zadaća – alternativna misao, revolucionarna ideja, progresivan stav.

Tradicijska kultura je ono što svakako treba njegovati, baštiniti i čuvati od zaborava ali ne u organizaciji Studentskog zbora kao tijela koje predstavlja više od 10 tisuća mladih ljudi. No, takva kompaktna i zatvorena cjelina, skoro kao sekta, ove godine brucošima sprema spektakularnu zabavu, vrhnuski provod uz promotivine cijene piće – Jole u Pink Pantheru.

Naime, nitko ne očekuje da Studentski zbor organizira koncerte Slovenske filharmonije, Miroslava Tadića ili Leonarda Cohena, ali ni Jole svakako ne predstavlja glazbeni neukus gro studentske populacije koja tom istom Zboru svake godine uplati 10 konvertibilnih maraka kako bi se oni „nadmetali s vlasnicima diskoteka – tko će dovesti goreg izvođača“.

Jole je mostarske studente zabavljao i 2011.godine, nakon njega Mladen Grdović i Jelena Rozga. Shvatili smo – rukovodstvo Studentskog zbora pet godina za redom dovodi dalmatinske cajkaroše i to im je svojevrsni fetiš. Jasmin Stavros je očito bio zauzet, ali ne sumnjamo kako će učiniti sve da upravo Stavros otvori sljedeće Dane Studentskog zbora.

Međutim, postavlja se pitanje – zašto profesori na Sveučilištu ne reagiraju na primitivizam? Poglavito oni na Filozofskom fakultetu. Ili će zajedno s njima cugati na Joletovom koncertu u Pink Pantheru. Uglavnom, tragedija je u tom da za recimo Dane Studentskog zbora odluče biti alternativni i iskočiti iz okvira koncertima Hladnog piva( Hladno pivo manje više, nisu valjda još skužili da su oni režimski punkeri) , Marijana Bana i Diktatora, Van Gogha i onda ih opet neka „ cajkaroška nota“ prenese.

Da ne bude kako su sektaška skupina hiperambicioznih karijerista i budućih stranačkih funkcionera, posebno je pohvalan performans za ubijene studente u Keniji „147 sekundi za Keniju“ kada su ležali na Vojničkom igralištu. Tečaj znakovnog i stranih jezika. Ali raznorazne Rozge im zbilja ne trebaju.

S nadom da će Tonči Huljić odustati od ugovora o suradnji sa Studentskim zborom i da Željko Mitrović s Pinka neće saznati kako vole melos i lake harmonikaške note i osnovati podružnicu Pinkovih zvijezda u Mostaru, želimo prazan Pink Panther za Brucošijadu kao dokaz nacionalno- kulturološke emancipacije.

poskok.info