KAKO JE IMOTSKA KRAJINA POSTALA NOVA HRVATSKA TOSKANA

 Danas ustvrditi da je bio u pravu je sasvim suvišno. Vidljivo je to čim se to područje pogleda iz zraka. Nešto više od 20 godina nakon izgradnje toga prvog bazena, Imotsku krajinu od Biorina na zapadu do Slivna na istoku dolsovno su preplavili plavi vodeni pravokutnici. Obnovljeno je mnoštvo starih i izgrađene su mnoge nove kuće za odmor, njih više od 160, što u ruralnim dijelovima, što u samom gradu Imotskom. I skoro svi ti objekti imaju bazene. Imoćani su dizali kredite, otvarali tajne kućne i obiteljske sefove, posuđivali novac – sve kako bi krenuli u ovaj izazov. Neki su koristili i potporu države za izgradnju. Rezultati broja gostiju govore sve što treba znati o ovoj strategiji.

Novo i rijetko, ali vrijedno

Godine 2007. postojalo je približno pet ili šest kuća za odmor i svega dva bazena. Turistička zajednica bilježila je oko 2600 noćenja gostiju na godinu. Od toga oko 40 posto stranih.U 2016. godini je pak ostvarno 47.100 noćenja, od toga je 95 gostiju bilo iz inozemstva. U istoj godini uređeno je ili izgrađeno 130 kuća za odmor i 124 bazena. Ove godine u pogonu je čak 156 kuća za odmor, s približno jednako toliko bazena. Prognoze koje stoje na čvrstim temeljima govore da bi ove godine broj noćenja u kućama za odmor te u dva imotska hotela mogao premašiti brojku od 70 tisuća, a već 2018. godine i sto tisuća, s tim što bi u funkciji bilo još dvadesetak bazena uz renovirane ili novoizgrađene kuće.

“Ekspanzija izgradnje bazena je nešto novo u Imotskoj krajini, ali svakako vrijedno”, riječi su direktora TZ Imotski Luke Kolovrata. Ljudi su shvatili da je izgradnjom tunela Sveti Ilija kroz Biokovo, kojim gost iz bilo kojega kuta Imotske krajine može doći do mora na Makarskoj rivijeri za manje od dvadeset minuta, turizam napokon došao k njima.

“Čujete, ja sam uz moju kuću izgradio bazen, reklamirao je putem agencije i onda je uslijedilo nešto nevjerojatno”, kaže iznamljivač Marko Mendeš iz Imotskog. “Gosti, i to od reda stranci, posebno oni iz zapadnoeuropskih zemalja, su oduševljeni. Jednostavno nemaju nikakva interesa ići na more, a to im je dvadeset minuta vožnje. Uživaju u miru koji im je zagarantiran, lijepoj prirodi. Po cijele dane šetaju po okolnim brdima i brežuljcima, kupaju se u bazenu i zadovoljni su. Mi im još poneki put, iako to nije u opisu programa njihova boravka, serviramo našu domaću spizu. Oduševljeni su. Ove godine bit ću pun desetak tjedana i zaradit ću dovoljno da uredno otplaćujem kredit za renoviranje kuće i izgradnju bazena, podmirivanje režija, a nešto će i ostati. Mislim da Imotski i općenito Dalmatinska Zagora imaju nevjerojatne šanse u ovoj turističkoj ponudi”.

Udaljeno od mora, a opet blizu

Slična iskustva imaju gotovo svi iznajmljivači kuća za odmor. “Moji gosti su bili iz Poljske i kada su davali ocijene o kvaliteti boravka, čistoći, udobnosti, položaju, sadržajima, osoblju, vrijednosti za novac, urednosti bazena, moj objekt je dobio sve čiste desetke”, riječi su Ivane Bikić iz zaseoka Bikić u općini Zagvozd.

Da Imotska krajina doživljava turistički bum vidljivo je ne samo iz statističkih podataka o broju noćenja i rezervacija za sljedeću sezonu, nego i po reakcijama onih koji su koristili imotske kuće za odmor.

“Ovo mi je prvi put da dolazim u Hrvatsku. Odabrali smo Imotski, raspitali smo se do u detalje kakav je to kraj, vidjeli izgled kuće za iznajmljivanje i odlučili doći”, objašnjava nam jedan francuski turist koji je sa šesteročlanom obitelji bio na odmoru u kući u Cisti Velikoj. “Cijela moja obitelj je opčinjena onim što smo doživjeli. Pazite, mi dolazimo iz Lyona, iz središnje Francuske, i znamo što je unutrašnjost. No ovdje vi imate sve što karakterizira prostor udaljen od mora, a opet je sve tako blizu. Ono što nas je posebno oduševilo su priroda i mir, tišina za odmoriti oči i dušu. Okupamo se u bazenu pa pješačimo satima. Još kada bi bilo nekih ugostiteljskih objekata da probamo vašu kuhinju, to bi bio vrhunac. Jednostavno ne možemo potrošiti novac planiran za odmor”, poručuje.

Upravo ta posljednja zamjerka ukazuje na problem ovakve turističke ekspanzije; naime, Imotskoj krajini turizam se naprosto dogodio, nije izrastao organski. Jer, osim fantastičnih objekata, bazena, teretana, staza, dobre hrane… ono što se obično naziva izvanpansionska ponuda je na nuli. Nema domaćih, malih konoba, nema restorana, zalogajnica, suvenirnica, nema kulturnih i sportskih događanja. Gosti koji žele negdje potrošiti novac nemaju to gdje učiniti. Učinjeno je mnogo na promidžbi Imotskih jezera, ali čini se da je zakazala poduzetnička inicijativa. Bez obzira na izvrsne rezultate i najave još boljih sljedećih godina, u ugostiteljstvu se ne događa ništa. Kuće i bazeni, ma koliko ih bilo, morat će imati potporu upravo u enogastro ponudi, koja ima idealnu priliku uvezati se s malim obiteljskim OPG-ovima koji proizvode zdravu i svježu hranu.