Nedvojbeno, Imotski i Imotska krajina ovogodišnji su turistički hit ne samo Dalmatinske zagore, nego i Hrvatske. To zorno pokazuju brojke o porastu broja noćenja, ali i o kvaliteti usluga u prekrasnim kućama za odmor.
U 112 smještajnih objekata, od kojih su samo dva hotela i nekoliko prenoćišta, a ostali su kuće za odmor s bazenima, u prvih devet mjeseci zabilježeno je 37.300 noćenja, što je za 112 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
Planiranja turističkih djelatnika u 2015. godini da bi broj noćenja u ovoj godini mogao biti između 25.000 i 28.000 debelo su nadmašena samo u prvih devet mjeseci. Kako u funkciju već sljedeće godine ulazi još 30-40 novih objekata (kuća za odmor), pa će ih biti više od 150, već sada se planira ostvarenje 60.000 noćenja.
Za neke turističke destinacije na našoj jadranskoj obali možda je to smiješna brojka, ali za Imotski, koji je 2006. godine bilježio samo 2500 noćenja, to je gotovo nevjerojatno. Od toga je čak 85 posto noćenja stranih turista.
Rekosmo, sve je počelo 2006. godine, kad je poduzetni građevinski djelatnik Ante Vučakiz Ciste Velike počeo što obnavljati neke svoje stare kuće, što graditi nešto novo u zaseoku Vučki. Čudili se susjedi što njihov Ante radi, no on je promišljao da bi predivni resursi njegova rodnoga kraja, čist zrak, zdrava hrana, mir, prostori za rekreaciju u prirodi, gostoljubivost ljudi i blizina svih poznatijih destinacija, mogli biti mamac za strance. I pogodio je.
– Da, sjećam se tih dana – rekao nam je Ante, koji je zajedno sa svojim sumještanima, susjedom Stipom Vučkom i Ivanom Čelanom iz istoimenog zaseoka, te Ivanovom suprugom Antonijom, koji također imaju kuće za odmor, na jedan način pravio inventuru ovogodišnje turističke sezone u zapadnom dijelu Imotske krajine.
– Uložio sam mnogo, mislim da je to jedan od najljepših objekata Dalmatinske zagore, ali nije mi krivo. Nisam dizao kredite, nisam dobivao poticaje, niti sam ih tražio. Tek 2010. počeo sam s iznajmljivanjem gostima. Prodefilirali su tu Skandinavci, Nijemci, Englezi. I nitko, ama baš nitko nije imao primjedbi, osim riječi “predivno je, vraćamo se opet”.
I opet su se vraćali. No, vidim da se diljem Imotske krajine grade novi objekti, obnavljaju se stare kuće, niču bazeni. Odlično je to, ali već je došlo vrijeme za nešto novo, za novu organizaciju te vrste turizma.
– U potpunosti se slažem s Antom – veli Stipe Vučak. – U redu je da Turistička zajednica grada Imotskog vodi evidenciju, instruira nas, Novasol nam osigurava goste, no ja mislim da bismo mi mogli mnogo toga sami učiniti i upotpuniti ponudu turistima.
Stojim iza toga da se u Imotskoj krajini, u ovom dijelu Dalmatinske zagore, ovakva vrsta turizma i odmora u našim kućama, u kojima postoji grijanje kuća i bazena, može produžiti i u zimskim danima. Treba nam udruga, zajedništvo, nova vrsta marketinga – kaže Stipe.
– O tome sam htio kazati da se čuje – riječ preuze Ivan Čelan, koji ove godine bilježi rekordnu sezonu. Od 26. travnja pa sve do 11. listopada njegova kuća za odmor bila je popunjena do zadnjeg mjesta.
– Treba nam hitno osnivanje udruge iznajmljivača, to Istrani već davno imaju, a mi smo njih nadmašili i kapacitetima, te luksuznošću uređenja i interijera i eksterijera kuća. Pogledajte samo Antinu kuću. Bazen se grije, vrhunska vinoteka je na usluzi, roštilji, rekreativna zona. A pogledajte kod nas staza za bicikliste, šetnje, sve to još nije iskorišteno.
– Da o hrani i ne govorimo – kaže Ivanova supruga Antonija. – Moj Ivan ispeče teletinu ili janjetinu ispod sača, gosti sami u vrtu uberu pomidore, salatu, sami uzmu vina, i kada im ispečem još i domaći kruh, da vidite koje radosti kod njih.
– Znate što? Potreban nam je, slažemo se svi, zajednički sastanak svih iznajmljivača, ako treba platiti profesionalca da koordinira rad svih nas, da se brine o marketingu, prospektima. Mi smo spremni platiti, treba nam hitno propagandni materijal – veli Ante, a svi se naši sugovornici složiše u jednom.
Imotski je preko noći krenuo u novu izazovnu avanturu. Mnogim strancima više nije dovoljan “šugaman” na pijesku i kupanje u moru u gužvi. Žele, a to se vidjelo ovog ljeta, mir, čistoću okruženja, staze za šetnje. Bazene imaju ispred kuća, blizu su im i Dubrovnik i Međugorje, Split, Makarska, Trogir, otoci. Sve je tu u nekoliko sati. Vidjeli su to.
Sada traže domaću hranu, autohtonu imotsku spizu, oduševljeni su, kao primjerice kod jednog iznajmljivača kuće za odmor u gradu Imotskom, posudom mladog fažola s junetinom, ili raštikom sa suhim mesom, žele vidjeti neki kulturni događaj, arheološko nalazište, neku zabavnu priredbu, markirane staze za pješačenje, biciklističke staze, neke narodne običaje…
– Eto, mi iz Ciste Velike upravo to zagovaramo. Kvalitetan, i to hitan katalog u kojemu će sve to biti prezentirano. Od Imotskih sila, Glumaca u Zagvozdu, do pripreme naših jela u Cisti, obilaska naših stećaka na Crljivici koje su pod zaštitom UNESCO-a.
Pa poznato nalazište Crkvine, košnja žita u Biokovskom Selu, degustacija vina kod naših vinara, kupanje i skokovi s litica u Modrom jezeru, kajaci u rijeci Vrljici, avanturistička utrka Imotskom krajinom, obilazak 11 prirodnih jezera, otvaranje konoba s našim jelima, poneki sportski događaj. Tu je Biokovo za planinarenje i sto drugih sadržaja.
Treba ih objediniti, u prospektu napraviti termine da u svakom tjednu svojeg odmora imaju kamo otići i nešto vidjeti, zabaviti se, pa ćete vidjeti koliko će im odmor biti sadržajniji. Dakako, ima onih koji hoće samo mir, ali i onih koji žele ovo drugo. Gostu, vidjeli smo, treba ugoditi, a mi smo takav, gostoljubiv narod. Osim toga, dobro plaćaju i mi smo zadovoljni, a kada bi ostavili još koji euro sa strane, dobro bi bilo svima – vele naši sugovornici.
Slobodna Dalmacija
