Kako je jedna od najvećih hrvatskih banaka ‘preveslala’ i ‘oderala” gošću iz Sarajeva

Od kada to jedan euro vrijedi 6,85 kuna?! Iako takvo strmoglavljivanje jedinstvene europske valute još nigdje nije službeno objavljeno, tečaj je to koji se uredno primjenuje u Hrvatskoj.

I to ne u kakvoj divljoj mjenjačnici ili kod švercera s nogu, već na bankomatu jedne od vodećih hrvatskih banaka. Po takujinu je opalilo turisticu iz Bosne i Hercegovine (puni podaci poznati redakciji). Mjesto radnje je Split, njegov strogi centar.

– Čim sam se prošli četvratk iskrcala iz autobusa, išla sam potražiti bankomat. I ovoga puta, već po nekoj navici, odabrala sam onaj u vlasništvu banke koja je u sestrinskom odnosu preko zajedničkog stranog vlasnika s mojom bankom u Sarajevu. Unijela sam iznos od tisuću kuna, za što je terećen moj tekući račun u konvertibilnim markama. Mogla sam odabrati isplatu u eurima, ali ja sam se zbog praktičnosti i dobrih prijašnjih iskustava odlučila za ispaltu u kunama – kaže nam ova Sarajka.

Zašto jasno ne piše?

U prvi tren nije shvatila tečajnu igru, već tek kada je kasnije sjela na kavu i latila se kalkulatora.

– Za 145,98 eura, koliko mi je skinuto nakon konverzije iz KM, dobila sam tisuću kuna. Kada se to podijeli, ispada da jedan euro vrijedi 6,85 kuna. Da ne bi bilo zabune, problem nije bio u prvom koraku i pretvaranju maraka u eure, gdje je primijenjen službeni omjer od 1,9558 KM za jedan euro, već upravo u pretvaranju iz eura u kune. Odmah sam otišla na web-stranice banke, pa potom i Hrvatske narodne banke, gdje je uredno za taj dan bio naveden tečaj od 7,3 kuna za jedan euro. Ništa mi nije bilo jasno, osim da sam zakinuta – veli nam naša sugovornica.

Predočila nam je isplatni listić s bankomata na kojemu se velikim slovima koči da je provizija 0,00 %.

– To me je najviša iziritiralo jer je u mom slučaju, a vjerojatno i stotina drugih, jasno da ta banka uzima osam posto naknade za mjenjačke poslove. Ako je tako, a očito da jest, onda bi to trebalo jasno i pisati, a ne da nas vuku za nos – ogorčena je, kao i zbog činjenice da je godinama vrijedila jedna praksa, a onda bez velikih najava prešlo se na drugu. Naravno, u interesu banke.

– Idući put ću ponijeti eure i ravno kod švercera. Tamo me barem neće praviti ovolikom budalom – poručuje Sarajka.

Slobodna Dalmacija