Ispred nas je još jedna tužna obljetnica koja se zbila 18. studenog 1991. godine. Dan pada Grada heroja, grada Vukovara, lomitelja srbočetničke sile zla. Sjećamo je se sa suzom u očima, s kolonom prognanih Vukovaraca, patnje i boli na njihovim licima, slikom razrušenog Vukovara, Ovčare, mučenih ljudi… Tragovi ostaju u ljudima koji su proživjeli ratne strahote, ali ostaju i u nama. Nama živima. Živi u sjećanju nas kako starijih tako i nas mladih, kojima su bake i djedovi taj događaj prepričavali.
Branili su zemlju i rame uz rame
k o ratnici svjetla stali protiv tame
zato zora sviće, zato dan se budi
hvala im na svemu, slobodni smo ljudi
Vukovar je priča koja se sastoji od bezbroj priča, a možemo reći da je svaka posebna, drugačija… Uvijek kad mi netko prepričava slušam je kao prvi put. Proživljavam svaki njen trenutak, zajedno s osobom koja priča priču. Ta priča se ne zaboravlja, ona treba zauvijek živjeti u svima nama. Ono što je najbitnije o ovoj priči, je to da je vukovarska priča ISTINA koja nikada ne prestaje, koja nema kraja, zapravo, vukovarska priča je neispričana priča.
Iako je danas ranjen, umoran, tužan, ali isto tako i ponosan i čvrst, Vukovar ne prestaje biti inspiracija mnogima, ne samo inspiracija nego i snaga. Toga dana cijela Hrvatska je zanijemila, svijet je prekrio oči, a Vukovarci ostali sami. Ostali bez ikoga i ičega. Nisu se oni predali, nisu bili slomljeni. Samo su ostali bez snage, bez oružja i Grada. Ostali su u Gradu heroju, ustvari ostali su na mjestu gdje je nekada bio grad. Bili su sami i napušteni kada je počeo ovaj krvavi pir.
Grad proživljava svoje teške trenutke. Prepušten sam sebi, kao da će biti opet izdan i predan, baš kao i prvi put. Ali Vukovar ide dalje, slijedi put Isusa iz Nazareta te hrabro korača prema vječnosti. Uistinu je pokazao svima nama kako se živi vjera u Hrvata. Hvala ti na tom naš pobjedniče i junače. Ova je bitka iznjedrila mnoge znane i neznane junake kojima se divimo i iz svega srca im zahvaljujemo za žrtvu koji su podnijeli.
Užas u Vukovaru koji i danas ostavlja mučan osjećaj, pa i nakon 24 godine ledi nam se krv u žilama. Vukovar tada nije branio sam sebe, nego i cijelu Hrvatsku. Bitka za Vukovar bila je najveća bitka Domovinskog rata. Danas je važno znati i prenositi važnu istinu o Domovinskom ratu. Stvarno trebamo biti zahvalni svim hrvatskim braniteljima koji su branili Grad i svima onima koji su dali život za obranu naše Domovine. Istina o velikoj tragediji nikada ne smije biti zaboravljena!
Idemo svi, u čast tih ljudi, tih Heroja toga grada, u čast Blage Zadre, Marka Babića, Jean Michela Nicoliera i drugih znanih i neznanih upaliti svijeće i zašutiti. Ugasimo glazbu i sjetimo se boljih od nas, sjetimo se Vukovara. Upalimo svijeće bilo gdje, u svojoj ulici, na prozoru, kod križa, ali nemojmo zaboraviti ovaj datum i ovaj Grad.
Istinita priča u Vukovaru i Herojima Vukovara neka živi u sjećanju nas i naše djece i djece naše djece!
O Vukovaru, o njegovim Herojima mogli bi ispisati stranice i stranice. Svima nam je poznat Siniša Glavašević i njegova zbirka Priče iz Vukovara, stoga u nastavku pročitajte jedan ulomak:
„Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“
Svima Vama drage Hrvatice i Hrvati i svi koji volite i cijenite Hrvatsku od srca čestitamo Dan sjećanja na žrtve Vukovara. Obilježite ga s ponosom. Svojom žrtvom su zaslužili barem toliko.
grude-online.info