Gdje god bude deset ljudi koji žele da sa mnom razgovaraju, ja ću biti tu. Zato, očekujte me u Posušju i Grudama, u Stocu i Livnu, u Prijedoru i Bijeljini, kaže za Vijesti.ba, u prvom intervjuu za jedan online medij nakon pobjede na izborima, Željko Komšić član Predsjedištva BiH.
– Gospodine Komšiću, čestitam na izboru za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Evo, koja bi bila Vaša poruka, sada kada je gotovo sigurno da ste pobijedili?
KOMŠIĆ: Koristim priliku da čestitam građanima i građankama Bosne i Hercegovine. Poštujem izbornu volju koja je izražena ove nedjelje, samim tim poštujem i izbor druga dva člana Predsjedništva. Glasovi se još uvijek broje, trebamo sačekati i glasove naših Bosanaca i Hercegovaca iz svijeta, ali kako ste rekli, ovih 200.000 glasova potvrđuje da je već izvjesno da sam ostvario povjerenje glasača. Sa tim povjerenjem nas čeka i velika odgovornost u Predsjedništvu. Ono što želim da zatražim od građana ove zemlje je da sačekaju malo sa osudama, da pruže priliku meni i mom timu, uvjeravam vas da ćemo raditi drugačije. Stvarno ova zemlja može bolje, mislite da ja nisam umoran od politike straha. Ko još čita saopštenja o tome šta je neko nekom poručio…idemo raditi. Samo tako ćemo vratiti povjerenje u institucije.
– Spominjali ste pet vrijednosti o kojima ‘neće biti pregovora’? Da li se držite toga, sada kada su izbori završeni?
KOMŠIĆ: Borba protiv negiranje genocida i ratnih zločina, te suočavanje sa prošlošću je temelj pomirenja u ovoj zemlji. Druga stvar o kojoj sam pričao je borba protiv diskriminacije djece u obrazovanju. Jučer sam ponudio ideju o jedinstvenom prostoru za Univerzitet i Sveučilište, pričam o Fondu otvorenih škola, preko kojeg se želim sa državnim i entitetskim institucijama konačno proaktivno boriti protiv segregacije u školama i isključivanja. Tu ne govorim samo o ‘dvije škole pod jednim krovom’, ili slučajevima Vrbanjaca i Konjević Polja. Tu pričam i o djeci s poremećajima iz autističnog spektra, koji svake godine u Kantonu Sarajevo ne znaju hoće li ili neće ‘biti škole’.
Znam da će mi sada neke spočitavati pitanje nadležnosti, ali ja ne govorim o uplitanju u rad kantonalnih i federalnih institucija, nego o razgovoru na tu temu. Šta svako od nas može učiniti da sva djeca u ovoj zemlji imaju jednake šanse?
– Govorili ste i o ekonomskoj diplomatiji, ulaganjima u BiH. U posljednje vrijeme ne vidimo progres na tom polju?
KOMŠIĆ: Pazite, naša privreda raste uprkos lošoj vlasti. Broj zaposlenih raste, evo ja Vam sada mogu obećati rast u zapošljavanju, kao što su to neki u drugim strankama obećavali, ali ja mislim da će se veliki dio toga dogoditi – radili mi nešto ili ne na tome, jer ekonomija ne čeka politiku. Međutim, na tome se ne završava ta priča. Pred nama su izazovi vezani za naše izvoznike u Evropsku uniju. I dalje imamo zastoje i probleme ka liberalizaciji izvoza mlijeka i mesa u EU. Imali smo nedavno problem sa Rusijom kada je u pitanju izvoz voća.
Moramo malo više tu pažnje posvetiti, koordinirati se sa Ministarstvom vanjske trgovine. Bujaju trgovinski ratovi širom svijeta, a mi smo jedna mala tačka u tim odnosima. Zato moramo svi stati zajedno, zaštititi interese naših proizvođača. Iste stvari i izazovi bole peradara iz Srpca ili Visokog, iste izazove sa random snagom ima metaloprerađivač iz Prijedora i Mostara. Možda bi bilo dobro da prvo sagledamo na čemu to stvarno možemo svi zajedno raditi, nego što se prvo krenemo svađati o zastavama. Imamo brojnu bosanskohercegovačku dijasporu širom svijeta, zašto ne bismo išli zajedno prema njima, otvorili im mogućnosti da investiraju i pokrenu biznis ovdje. Ne treba im puno, samo malo podrške i ohrabrenja, te institucionalne pomoći na tom putu.
Mnoge kompanije iz EU žele prebaciti proizvodnju, zašto mi ne bismo bili najbolji ambasadori naše zemlje i olakšali im put da to učine baš ovdje? Imamo lokalne zajednice koje zajedno sa velikim kompanijama mogu ponuditi infrastrukturne projekte koje ćemo promovisati širom svijeta, pričao sam u kampanji o 10 ozbiljnih projekata i kreiranju platforme “Vaša nova poslovna prilika – Investiraj u BiH”. To nisu samo stvari koje dobro zvuče, tražit ću saveznike na svim nivoima da pokrenemo novu priču.
– Šta očekujete u kontekstu eventualne saradnje sa Šefikom Džaferovićem i SDA?
KOMŠIĆ: Prije svega, ja razdvajam ono što će biti saradnja mene i gospodina Džaferovića kao članova Predsjedništva, te pozicija koje zauzimaju političke stranke. Ono što želim da vjerujem je da ćemo gospodin Džaferović i ja biti naredne godine u Srebrenici, na Kazanima, u Grabovici, zajedno. Očekujem da ću imati kod njega podršku u stavovima kojim ćemo štititi poziciju Bosne i Hercegovine u odnosima sa komšijama.
Želim da budemo mudri i da na očekivani Dodikov populizam odgovoramo ‘hladne glave’. Moramo tražiti nove prijatelje Bosne i Hercegovine u svijetu, posebno među članicama NATO-a i Evropske unije. Hajde da se dogovorimo oko toga da ćemo poduzeti sve što je potrebno, čak i napraviti neke ustupke po pitanju rješavanja vojne imovine naprimjer – samo da osiguramo napredak na putu prema NATO integracijama do kraja 2019. godine. Mislim da to možemo napraviti.
– Zamjeralo Vam se da niste dovoljno pažnje posvetili Hercegovini u ovoj izbornoj kampanji. Šta vi kažete na to?
KOMŠIĆ: Imao sam priliku obići Hercegovinu, razgovarati sa ljudima. Neke stvari nisam radio javno i ‘na sva zvona’, kako se te posjete ne bi smatrale nekakvom provokacijom. Kada me pitate za čim žalim u osvrtu na ona dva mandata od 2006. do 2014. godine, onda moram reći da je to što sam dopustio da nekada nasjednem na provokacije te ne odem među ljude u neke zajednice – samo zato što su pojedine stranačke vođe u lokalnim zajednicama pokušali obeshrabriti takav iskorak. To se ovog puta neće dogoditi, gdje god bude deset ljudi koji žele da sa mnom razgovaraju, ja ću biti tu.
Shvatio sam da instituciju člana Predsjedništva mogu zaštititi samo ako slobodno budem hodao cijelom zemljom.
Zato, očekujte me u Posušju i Grudama, u Stocu i Livnu, u Prijedoru i Bijeljini. Samo tako mogu za sebe reći da sam predsjednik svih građana naše zemlje. Hajde da gradimo našu zemlju po mjeri svih, da se dobro ispričamo o tome kakvu to državu želimo za generaciju koja tek dolazi.