Kraj Haškoga suda: 24 godine rada, tisuće godina kazni i trenutak koji je zapanjio svijet

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, poznatiji kao Haški sud, završava s radom, no to ne znači i kraj suđenjima za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Ceremonija zatvaranja suda održat će se u četvrtak.

Nakon 24 godine rada sud koji je osnovan sa zadatkom da procesuira najodgovornije osobe za počinjene ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije zatvara svoja vrata, ali će takozvani Mehanizam za međunarodne kaznene sudove odraditi započete postupke, a to su žalbe na presude trojici Srba – Mladiću, Šešelju i Karadžiću. Početak ponovljenoga suđenja čekaju i Jovica Stanišić i Franko Simatović, bivši pripadnici srbijanske Službe državne sigurnosti, piše Dnevnik.hr.

Procesuiranje preostalih slučajeva ratnih zločina trebali bi preuzeti nacionalni sudovi, a u slučaju Kosova i specijalni sud koji će postupke voditi u Haagu.

Od osnivanja u svibnju 1993. do danas Haški sud je podignuo ukupno 161 optužnicu, a osuđeno je 90 osoba. Među njima je 18 Hrvata koji su kažnjeni sa 6 do 25 godina zatvora. Osuđeno je i 64 Srba i Crnogoraca te pet Bošnjaka.

Glavni tužitelj Haškoga suda Serge Brammertz nedavno je poručio da u Bosni i Hercegovini ima još puno osumnjičenih za ratne zločine koje treba istražiti. Kao da su ga čule i ovdašnje vlasti, zaredala su uhićenja pa je tako ovoga tjedna uhićeno šest bivših pripadnika Armije BiH zbog ubojstva 30 Srba te troje časnika bosanskih Srba zbog genocida u Srebrenici.

U Srbiji je, naveo je Brammertz, realnost takva da nekažnjivost za dobro utvrđene zločine ostaje kao pravilo, dok je za Hrvatsku rekao da ima također mnogo predmeta koje treba procesuirati, “posebno onih koji uključuju hrvatske državljane sumnjičene za počinjenje zločina u drugim zemljama”.

“Danas se genocid negira, kao i etničko čišćenje te individualna krivnja visoko rangiranih političkih i vojnih vođa. U cijeloj regiji veličaju se ratni zločinci kao heroji. Od nedavne povijesti naučili smo jasnu lekciju, a to je da retorika podjele vodi u sukob i uništenje, a pomirenje je put integracije i prosperiteta”, rekao je Brammertz.

Milošević izbjegao ruku pravde

Podvlačenjem crte na rad Tribunala mnogi će se složiti da Haški sud, iako je napravio značajne korake u procesuiranju ratnih zločina i izrekao tisuće godina kazni zatvora, nije odviše pridonio pomirenju naroda bivše Jugoslavije; jer i dalje se teško priznaje vlastita krivnja, a svaka nova presuda, potvrđuje to i ona posljednja šestorci iz BiH, uzburka duhove rata i potpiri podijeljenost Hrvata, Srba i Bošnjaka.

Suđenje od kojega se najviše očekivalo sasvim sigurno bilo je suđenje Slobodanu Miloševiću, protiv kojega je postupak vođen četiri godine, ali je završen bez presude jer je Milošević pronađen mrtav u svojoj haškoj ćeliji u ožujku 2006. godine.

Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora, ali ne i za genocid, dok se drugostupanjska presuda, nakon žalbenoga postupka, očekuje tek u iduće tri godine. Ratku Mladiću, bivšem zapovjedniku vojske bosanskih Srba, Haški je sud u jednom od posljednjih postupaka izrekao nepravomoćno doživotnu kaznu zatvora, i to za genocid u Srebrenici te zločine protiv čovječnosti. Međutim, kad je riječ o odgovornosti Srbije, u haškim presudama nigdje se ne spominje plan velike Srbije, već samo plan ostvarenja jedinstvene srpske države na tlu BiH.

Za Hrvatsku su, pak, najznačajniji događaji u 24 godine rada suda bili oslobađajuća presuda u slučaju generala Ante Gotovine i Mladena Markača, no kao najdramatičniji i najšokantniji trenutak, ne samo za Hrvatsku već u cijeloj povijesti suđenja Tribunala, ipak će ostati izricanje presude šestorici dužnosnika nekadašnje Herceg-Bosne koja je ujedno bila i posljednja presuda u Haagu.

Najšokantniji trenutak u povijesti suda

Slobodan Praljak, bivši načelnik glavnoga stožera HVO-a, saslušavši presudu, popio je cijanid i preminuo. Prije toga je poručio: “Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!”

Međutim, presuda šestorci kojom su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić pravomoćno osuđeni na 111 godina zatvora mogla bi imati značajne implikacije za Hrvate u BiH, ali i za Hrvatsku, jer nosi i kvalifikaciju udruženog zločinačkog pothvata pod vodstvom Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Iako su i sami dužnosnici Suda više puta istaknuli kako ovo nije bilo suđenje Hrvatskoj niti se presuda može tumačiti u tom kontekstu, bivši logoraši u BiH i zarobljenici HVO-a već su u niskom startu za traženje ratne odštete.

Hrvatske vlasti najavile su mogućnost podnošenja zahtjeva za revizijom presude, za što je rok godina dana. O reviziji, ako je bude, također će odlučivati Mehanizam za međunarodne kaznene sudove.