Prije stotinu godina Osijek je imao više od 20 tvornica. Tekstilna, kožarska, proizvodnja žigica samo su neke od industrija koje su danas bivše. Gradom na Dravi, četvrtom po veličini u Hrvatskoj, sad drmaju dva velika poduzetnika – kralj žita Marko Pipunić i Hercegovac Mirko Grbešić.
Prema podacima Fine i servisa transparentno.hr, ukupni prihod deset najvećih osječkih tvrtki lani je iznosio 5,2 milijarda kuna, od čega više od polovine otpada na kompanije u vlasništvu Pipunića i Grbešića.
Daleko je najveća osječka tvrtka Pipunićevo Žito s prihodom od 1,4 milijarde kuna. Inače čitava njegova grupacija, koju uz Žito čini još 17 tvrtaka, uprihodila je lani oko 2,5 milijardi kuna, a zapošljava više od 2.500 ljudi. Koliko je Pipunić moćan, dovoljno govori to što mu je na proslavu 25. godišnjice Žito grupe došao premijer Zoran Milanović. Uz Ivicu Todorića Pipunić je vladar Slavonije, a kako je izgradio svoje carstvo, možete pročitati ovdje.
Građevinska tvrtka Osijek Koteks s prihodom 728,6 milijuna kuna nalazi se na drugo mjesto. Predsjednik Uprave Zoran Škorić i član Uprave Marko Tadić drže po 40 posto dionica. Njih dvojica postali su najveći dioničari u postupku predstečajne nagodbe. Tvrtka je lani iskazala dobit od 395,4 milijuna kuna, ali to nije rezultat uspješnog poslovanja već posljedica otpisa dugova u predstečajnoj nagodbi.
Najveća slavonska građevinska grupacija zbog lošeg stanja u sektoru našla se pred slomom i u predstečajnu nagodbu ušla je s dugom od oko milijardu kuna, a dodatno je bila opterećena aferom Drage Tadića, bivšeg šefa Uprave, koji je nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Branimira Glavaša.
Treći osječki poslodavac po visini prihoda je Saponia. Tvrtka poznata po deterdžentima za rublje, omekšivačima i sredstvima za čišćenje u vlasništvu je 55 – godišnjeg Mirka Grbešića rodom iz Širokog Brijega. Saponia zadnjih godina sve bolje radi. Od 2010. prihodi su joj porasli za više od 20 posto na lanjskih 698 milijuna kuna uz sve bolju profitabilnost.
Grbešić se tijekom ’90-tih obogatio na proizvodnji i prodaji mesa, a potom se počeo baviti uvozom i distribucijom hrvatskih i stranih brandova u Bosni i Hercegovini. Za 20 milijuna njemačkih maraka, što je tada bio veliki novac, 1998. kupio je Saponiju. Nakon toga preuzeo je bjelovarski Kestlin. Za šest milijuna eura 2011. kupio je još jednu osječku perjanicu Kandit. Grbešić je vlasnik i zadarske Maraske te splitskog Brodomerkura.
Njegovo se bogatstvo procjenjuje na 239 milijuna kuna te ga Forbes na svojoj listi najbogatijih Hrvata smjestio na 9. mjesto.
Najveći osječki gubitaš lani je bila Tvornica šećera Osijek s minusom od 47,4 milijuna kuna. Šećerana je dio Pipunićeve Žito Grupe. Početkom ove godine činilo se kako će Pipunić prodati tvornicu virovitičkom Viru Marinka Zadre, ali pregovori su propali jer Zadro nije uspio prikupiti novce. Budući da je šećeranski sektor, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj EU, u velikoj krizi, Žito grupa će, prema Pipunićevim riječima, pokrivati loše poslovne rezultate osječke šećerane i čekati bolje dane.
Peti poslodavac u Osijeku je državna tvrtka HEP Plin. Na svom distribucijskom području (obuhvaća tri županije – Osječko-baranjsku, Požeško-slavonsku i Virovitičko-podravsku) ima više oko 74 tisuće potrošača. Prošle godine je po prvi put nakon dugo vremena ostvarila osjetniju dobit od 3,7 milijuna kuna. Međutim dugogodišnje loše poslovanje gurnulo je tvrtku u velike dugove. Kapital i rezerve su joj u minusu šest milijuna kuna, dok su kratkoročne obaveze čak 184 milijun kuna.
Građevinska tvrtka Gradnja prošlu godinu je završila s gubitkom od 12 milijuna kuna. Njezin je glavni direktor i najveći dioničar Berislav Šmit (59). Osim poduzetništvom, Šmit se bavi i politikom. Bivši je HDZ-ov saborski zastupnik, a bio je i dožupan Osječko-baranjske županije dok je u fotelji župana sjedio Branimir Glavaš.
Gubitak od 12 milijuna kuna u financijskom izvješću Gradnje opravdava se niskim maržama zbog smanjenja broja investicija i sustava javne nabave koji favorizira ponuđače s najnižom cijenom. Radnici Gradnje trenutačno su angažirani na nekoliko projekata; jedan je od njih i izgradnja Sveučilišne knjižnice i multimedijalnog centra u Osijeku u vrijednosti od više od 22 milijuna kuna.
Sedmi najveći osječki poslodavac je mljekarska industrija Meggle s prihodom od 353,5 milijuna kuna. Njemačka kompanija na hrvatsko tržište je ušla 1996. da bi s proizvodnjom krenula 1999. u suradnji s osječkom mljekarom IPK Mia koju će kasnije preuzeti. Meggle je danas treća mljekara u Hrvatskoj. Prihodi je iz godine u godinu rastu, ali uz slabu profitabilnost. Lani je dobit iznosila svega 119.600 kuna dok je 2013. zabilježen gubitak od 17,9 milijuna kuna.
Osmu poziciju među top 10 osječkih poduzetnika drži najveća tvrtka za preradu plastike u Hrvatskoj Drava International. Tvornica je u rukama šarolike ekipe. Direktor je Zvonko Bede kojeg bije glas kontraverznog poduzetnika. Suvlasnici su još sin mu Marko, vladar rukometa Zoran Gobac, Višeslav Vukojević, sin bivšeg suca Ustavnog suda Vice Vukojevića, te dugogodišnja Bedeova suradnica Snježana Alerić.
Iza Bedea je čitav niz tvrtki kojima je, većim ili manjim dijelom, bio vlasnik. Njegovo poduzeće Doseg 2008. otišlo je u stečaja, a državi je ostalo dužan 20 milijuna kuna. I ono se bavilo reciklažom sekundarnih sirovina i proizvodima od plastike.
Drava International ima prema podacima Fine 430 zaposlenih. Veliko postrojenje proteže se na čak 86 hektara u osječkom prigradskom naselju Brijest. U lipnju 2013. tvrtka se našla na stranicama novinskih crnih kronika nakon što je u eksploziji kemikalija poginula radnica Danijela Valkai (34) dok je Ružica Kistoth (50) bila teško ozlijeđena.
Na devetom mjestu je još jedna tvrtka u vlasništvu Marka Pipunića, Novi Agrar. Za nju Pipunić zna reći da je to najuspješnija tvrtka koju je preuzeo (tad se zvala IPK Ratarstvo-stočarstvo). Bavi se uzgojem ratarskih usjeva, tovom junadi i proizvodnjom mlijeka.
S više od 200 milijuna kuna prihoda na desetom mjestu je Kandit. Konditorska tvrtka Mirka Grbešića lani je uspjela ostvariti zacrtani cilj o rastu prihoda za deset posto. Isto se očekuje i u ovoj godini s tim da gotovo polovinu prometa Kandit ostvaruje na izvoznim tržištima. I dok prihodi rastu Kandit se još uvijek ne može pohvaliti s profitabilnošću. Prošlu godinu je završio s gubitkom od 10,4 milijuna kuna.
Bez obzira na to Grbešić je uložio 20 milijuna eura u novu tvornicu u industrijskoj zoni Nemetin u koju je lani preseljen pogon.
(Tportal.hr)
