U povodu 2. veljače – Svjetskog dana vlažnih staništa, Svjetski fond za zaštitu okoliša podsjeća kako su ljudi, usprkos velikim dobrobitima koje nude prirodne rijeke i močvare, u posljednjih stotinu godina uspjeli uništiti oko dvije trećine svjetskih vlažnih staništa, većinom zbog nekontrolirane urbanizacije te kanaliziranja rijeka i isušivanja močvara.
Vlažna staništa su na međunarodnoj razini zaštićena Ramsarskom konvencijom, potpisnica koje je i Bosna i Hercegovina, i svake godine se 2. veljače obilježava Svjetski dan vlažnih staništa, kako bi se podigla svijest o značajnoj ulozi močvara i rijeka za ljude i sav živi svijet.
Ove godine 2. veljače obilježava se pod sloganom “‘Vlažna staništa za održivu urbanu budućnost” kako bi se istaknula njihova važna uloga za bolju kvalitetu života u gradovima, priopćeno je iz WWF Adria.
Močvarna staništa Hutovo blato i Livanjsko polje dobar su primjer, jer su od davne prošlosti opskrbljivala hranom i pitkom vodom stanovništvo i pružali im priliku za uživanje u prirodi.
Iz WWF Adrije podsjećaju da već dugi niz godina rade na revitalizaciji područja Hutova blata i Livanjskog polja, ali se cijelo vrijeme suočavaju s nerazumijevanjem značaja tih vlažnih staništa od strane odgovornih za katastrofalno stanje ekosustava močvara.
“Bosna i Hercegovina, kao potpisnica Ramsarske konvencije, obvezala se zaštiti naše močvare. Nažalost ne poduzimaju se neophodni koraci kako bi ih spasili. WWF je pokrenuo inicijativu za revitalizaciju močvarnih ekosustava Hutova blata i Livanjskog polja. Rješenje za spas naših močvara vidimo kroz suradnju nadležnih državnih tijela i hidro-energetskog sektora koji koristi vode ovih močvara. Ako se žurno ne pokrenu konkretni koraci i ne započne proces revitalizacije, smatram da ćemo ih već za 30 godina bespovratno izgubiti”, upozorio je predstavnik WWF-a u Bosni i Hercegovini Zoran Mateljak.
Dodao je, kako su močvare i rijeke iznimno važne za ljude i prirodu te vrste koje o njima ovise. One opskrbljuju gradove vodom, pružaju zaštitu od poplava, smanjuju onečišćenje zraka te stvaraju zelene površine koje služe za rekreaciju, što svakako doprinosi boljem zdravlju i kvaliteti života stanovnika.
Isušivanje močvara i kanaliziranje rijeka za urbani razvoj dugoročno može dovesti do iznimno štetnih posljedica i povećati izloženost negativnim posljedicama poplava što može rezultirati velikim financijskim štetama za građane. Urbane močvare su također mnogo jeftinije za održavanje nego što je to slučaj kod umjetnih regulacija. Vlažna staništa su oaze prirode među sivim krajolicima gradova i treba ih zaštititi, a ne uništiti, stoji u WWF-ovom priopćenju za javnost.