Na portalu Blidinje.NET objavljeno je službeno priopćenje tvrtke Lareko doo – Blidinje Ski & Nature Park koje prenosimo u cjelosti:
Poštovani,
Obraćamo se zainteresiranoj javnosti vezano za kupoprodaju žičare četverosjeda skijališta na Blidinju, koja se dogodila 5.2.2016. na Općinskom sudu u Konjicu.
Budući da smo se, bez imalo svoje volje, našli u središtu događaja o kojemu ljudi povezani s Blidinjem pričaju ovih dana, o kojemu pojedini mediji, namjerno ili neznanjem, stvaraju iskrivljenu sliku, o kojemu nas, ali i naše obitelji, pitaju znani i neznani, te iako nemamo naviku niti namjeru „komentirati komentare” osjećamo potrebu obratiti se preko portala blidinje.net svima koji su zainteresirani za ovaj „slučaj”. Naše društvo Lareko d.o.o., kojemu smo suvlasnici po 50%, od 06. studenog 2013. godine je unajmitelj „skijališta s pratećim objektima i opremom”, na razdoblje od 20 godina, a sve na temelju najbolje ponude na natječaju objavljenom 19. kolovoza u dnevnim novinama.
Iako se mjesecima pričalo da će skijalište ići pod najam, iako su se spominjali „avioni i milioni”, strani i domaći investitori, iako se komentiralo kako je natječaj izuzetno povoljan, pa čak i namješten (doduše ne nama), na natječaj su se prijavila samo tri društva, osim nas, to su bili ES-BI-EM d.o.o. Mostar i Vektor d.o.o. Široki Brijeg. Natječaj i njegovi rezultati su provedeni uz znanje i pismeno odobrenje članova Skupštine i NO JP Park prirode Blidinje. Iako smo imali dovoljno i posla i obveza, na prijavu nas motivirala činjenica što smo vjerovali da se na Blidinju može napraviti nešto bolje nego je dotad bio slučaj, da se radi o našemu susjedstvu i kraju s kojim smo ionako višestruku vezani. Našu obvezu o uplati avansnog iznosa za najam od 130.000,00 KM smo odmah ispunili te smo preuzeli i četvero tadašnjih uposlenika koji su i danas uposlenici naše firme te prema kojima su, kao i ostalima, dok pišemo ovaj tekst ispunjene sve obveze zaključno s 31.12.2015., iako smo u razdoblju od početka rada do danas , ponajviše uslijed vremenskih neprilika, imali značajne gubitke u poslovanju. (Također, trenutno imamo sedam stalno uposlenih te sezonski angažiramo više od 20 djelatnika na različitim poslovima kojima se također ništa ne duguje).
Preuzimanjem „skijališta s pratećim objektima i opremom”, polako su nas zaticale negativne informacije, primjerice da restoran nema uporabnu dozvolu i dozvolu za rad, a da pola restorana u papirima uopće ne postoji, također žičare nemaju dozvola, da vozila i oprema nemaju nikakvih papira, da je objekt pansiona i zemljište na kojemu se nalazi u najmanju ruku vlasnički gledano „problematičan”, da priključak električne energije ne možemo preuzeti jer postoji dug od 92.000 KM za struju, da postoji mnogo nerazjašnjenih imovinsko-pravnih stvari s općinom, šumarijom, da je nemoguće na legalan način započeti bilo kakvu investiciju itd.. Također smo doznali da postoji višemilijunska tužba prema Parku i da istomu prijeti gubitak kompletne imovine i opreme, a povremeno bi nas, doduše vrlo korektno, nazvali i bivši radnici raspitujući se za svoja prava i probleme koje nisuriješili. (Postavlja se pitanje kako je došlo do situacije da se nakon niza godina koje su bile skijaški uspješne dovelo u situaciju neimaštine i dugovanja, kad se dobivala i potpora različitih razina vlasti, tko je odgovoran za poslovanje tvrtke itd.)
Usprkos svemu tome, nastojali smo činiti korake naprijed, te smo, slobodni smo primijetiti, u nekim stvarima i uspjeli: riješili smo „papire” i dozvole za restoran, u postupku smo ishođenja potrebnih dozvola za žičaru, te od mjesta u koje nije svraćao nitko napravili smo lokaciju koja je postala u najmanju ruku solidno posjećena i bez snijega i skijanja, uredili smo mnoge stvari u i oko objekta u građevinskoj vrijednosti preko 200.000 KM, te uložili preko 100.000 KM u opremu i inventar, doveli mnoge goste iz zemlje i inozemstva, organizirali uspješne različite događaje itd.
I u razdobljima kada je bilo posla, mi kao vlasnici sebi nismo isplatili niti fening već smo sve ostavljali na toj lokaciji,a sve minuse pokrivali vlastitim sredstvima ili sredstvima svojih firmi. U više navrata smo JP Park prirode Blidinje d.o.o. isplatili novčane pozajmice kako bi oni moglo funkcionirati, a koje nam još nisu vraćene. Kad spominjemo ovo poduzeće dužni smo zahvaliti na suradnji gospodi Zdravku Kutli i Željku Šušku bez obzira što će netko možda i ovu zahvalu protumačiti na neki drugi način. U svakom trenutku smo vjerovali da ovaj projekt ima budućnost te radili na daljnjem sređivanju situacije i pripremali nove projekte od kojih su neki već i polako otpočeli i imaju značajnu financijsku vrijednost.
U svemu ovome, negdje oko 10. siječnja, primili smo poštom obavijest odvjetnika Mensuda Đonke da se u ovršnom postupku prodaje sad već čuvena žičara, da je od strane stalnog sudskog vještaka procijenjena na 202.501,80 KM, da je prodaja 5.2.2016. u Konjicu itd. Obavijesti smo primili i na svoje matične firme. Nakon toga smo posjetili spomenutog odvjetnika koji nas je obavijestio da se radi o postupku započetom, ako se ne varamo, 2009. godine, da godinama čeka da netko plati obveze radnicima i sluša obećanja, ali da su se sada odlučili na ovrhu. Informirao nas je da je obavijest o prodaji poslao još nekim skijaškim centrima u regiji i tvrtkama, što nas je posebno zabrinulo jer se otvarala mogućnost da netko treći kupi žičaru i odveze je s Blidinja pri čemu bi izgubilo i Blidinje u cjelini, a mi pogotovo, budući da je izvjesno da nas u ovoj situaciji ne bi imao tko obeštetiti. Ipak, srećom, na prodaji se nije pojavio nijedan drugi ponuđač te smo mi kupili žičaru i za istu u cijelosti isplatili ponuđeni iznos.
Nakon toga se priča pojavljuje u javnosti, u čemu smo i mi sudjelovali ne krijući ništa, te različiti komentari koji ne zaslužuju da se ponavljaju ovdje. (Ipak, moramo opovrgnuti da toliko žičara vrijedi u otpadu- tamo bi njena trenutna vrijednost bila oko 15.000 KM). Činjenica je da je ova prodaja obavljena prema, za nas, povoljnim uvjetima, ali isto tako mi nismo niti najmanje sudjelovali u uzrocima, pripremi ili bilo čemu vezano za ovu prodaju. Također, činjenica je da je ova žičara „višemilijunske” vrijednosti od zadnje tri zime u dvije napravila promet od 0,00 KM. S obzirom da smo se, u ovoj priči našli neopravdano prozvani i komentirani, čak i od ljudi kojima smo zajedno ili pojedinačno itekako bili od koristi, te se stvara dojam da se nama pogodovalo pri najmu skijališta, pri prodaji žičare, da čak postoje i komentari da nam se skijalište „dalo besplatno” te da ne plaćamo nikakav najam (iako se sve može jasno provjeriti) itd., zaključili smo da nam sve ovo nije potrebno budući i da bez Blidinja, hvala Bogu, imamo od čega živjeti i što raditi.
Stoga, pozivamo sve zainteresirane za kupovinu našega društva Lareko d.o.o. da iskažu interes javljanjem na e-mail info@blidinje.biz, te se u slučaju istog možemo dogovarati o kupoprodaji. Cijena društva će biti formirana na realnim ekonomskim parametrima, uključujući i žičaru (prema povoljnoj cijeni koju smo mi platili za istu), trajanje najma, plaćeni najam, naša ulaganja i imovinu itd. Budući da navodno postoje zainteresirani koji su bili spremni platiti „milijun maraka” samo za žičaru vjerujemo da neće propustiti ovu prigodu. Vjerujemo da će ovo biti korak naprijed za Blidinje u cjelini te da će ljudi koji su spremni rješavati probleme i investirati ostvariti koristi i za Blidinje i za sebe.
Svima nam je poznato da je Blidinje veliki potencijal i „tvornica para”, da je potrebno samo napraviti hotel, umjetno zasnježivanje, podići stazu na veću visinu, izgraditi dvoranu i terene za pripremu sportaša, iskoristiti ljetne potencijale (kada se možda može više zaraditi nego zimi), „povezati se s agencijama” koje dovode goste itd. Iskreno želimo da Blidinje sa svim svojim sadržajima i potencijalima doživi puni procvat.
Na kraju, želimo zahvaliti svima s kojima smo dosad surađivali u ovom poslu i svima koji su nas podržavali na bilo koji način. Ovim priopćenjem s naše strane završavamo svu komunikaciju vezano za spomenuta pitanja te više nećemo istupati u javnost.
5 komentara
Bravo majstori. A sada neka se javi ta bagra što bi dala milijune 🙂
Postavlja se pitanje kavu sliku o sebi šaljemo u svijet?? Bože sačuvaj. Dok je ovo bilo u državnom vlasništvu silni milijuno su skrhani u vreću bez dna. Godinama se pljačkalo i nitko nije odgovarao. Nisu čak ni podnošeni završni računi itd. itd. E sad kad su ovi mladi ljudi preuzeli i uložili ogromna sredtva, podigli ovo društvo iz pepela, odnosno iz političkog pakla, sad ponovo spletkarsko-politička guba želi sve uništiti. E pa nazdravlje vam nesposobna bagro politička. Vama dečki svaka čast. Pokušali ste, ali vam ne daju.
Niti je stara uprava parka prirode poslovala u skladu sa zakonom, niti su ti mladi ljudi na čist račun dobili sve to pod koncesiju.
Žičara je prodana u bezcijenje i na način koki nije u skladu sa zakonom.
Vlasnici žičare su mogli podići hipotekarni kredit i založiti tu istu žičaru pod hipoteku, i tim novcima izmiriti svoje obveze.
Kredit bi se vraćao iz najma koji plaća ova prepoštena firma koja ju unajmljuje.
I za par godina, vuk sit a ovce na broju.
Čudi me samo da nitko od odgovornih ljudi u Županiji nije reagirao na prodaju žičare u bezcijenje.
Stari bi ljudi rekli: NAŠA POSLA. HAPSI SVE
Pa kad je prodana u bescjenje eto sad je ti kupi po iste pare, a u Županiji ti nema odgovornih.
Naravno da je prodana u bezcijenje.
Prodana je u dogovoru da onim lopovima koji su godinama plačkali park prirode Blidinje.
Prodana je u dogovoru s bivšim direktorom koji je radnicima ovjerio papire iako ti radnici godinama nisu dolazili na posao.
Samo u našoj državi se može tužiti firma, iako ne dolaziš na posao par godina.
Zašto nitko krivično ne goni Upravu koja je krivotvorila papire radnicima te time omogućila da ih ti isti radnici tuže?
Zašto se išlo u prodaju žičare ako se ista mogla založiti za podizanje hipotekarnog kredita?
Zašto se žičara prodala ako je izmišljeni dug prema fantomskim radnicima mogao biti zatvoren na drugi način?
Zbog svega navedenog Blidinje zjapi prazno. I zato će uvijek zjapiti prazno.
Zato sav normalan svijet izbjegava Blidinje i ide na Kupres.