Čapljinska Lasta, nadaleko poznata tvornica keksa i vafla, klasična je bh. gospodarska priča, toliko puta već ispričana. Tvornica koja je jedan od simbola male općine na samom jugu BiH, prije rata zapošljavala je više od tisuću radnika, radila i u ratu, a u posljednjem desetljeću skliznula je na samo dno.
Na kraju prošle godine sve je zaustavljeno, posljednji radnici poslani su kući, a osim pustih pogona u Čapljini, o tvornici govore još uvijek prisutne neprodane popularne štrudle i čokoladni štapići na policama trgovačkih radnji.
Novi vlasnik nije uspio
Lastu je 2001. godine preuzelo Zvečevo, čuveni konditorski gigant iz Požege u Hrvatskoj, preduzeće koje se ponosi da je proizvelo prvu čokoladu s rižom na svijetu. Takav razvoj čapljinske tvornice nije dao naslutiti današnji epilog, jer u našoj zemlji ima i pozitivnih ekonomskih priča s tim razvojem događaja. Radnici, ali i čapljinska društvena zajednica nadali su se da je to početak nekog novog, uspješnog doba i nisu slutili da će 15 godina kasnije tvornica biti na samom dnu.
U šturim medijskim istupima menadžment Laste, kao i vlasnici iz Hrvatske i danas odašilju optimistične najave te nadanja da će doći dani u kojima će radnički krug ponovno biti ispunjen ljudima, a kamioni iz Čapljine odlaziti prepuni domaćih slatkiša. Kao razlog poslovnog pada tvornice navode tešku tržišnu utakmicu s novim proizvođačima, kao i prekomjeran uvoz proizvoda sumnjive kvalitete.
Radnici na sudu s bivšim poslodavcem
Luka Trtanj, predsjednik Sindikata radnika Laste u razgovoru za Klix.ba kaže da su problemi krenuli prije četiri godine.
“Bolje smo radili u ratu nego posljednjih godina. Prije četiri godine počele su kasniti plaće, poslodavac je kod sebe uvijek imao bar dvije naše zarađene plaće. Radnici i nisu bili posebno informisani o poslovnoj politici Laste, samo su znali da se ne uplaćuju doprinosi i porezi te da je neizvjesno kad će biti isplaćene plaće”, govori Trtanj.
Lasta Čapljina konačno je prekinula rad 23. prosinca prošle godine. Danas je sve pusto, ekipa Klixa zatekla je samo zaštitara koji nije bio pretjerano raspoložen za razgovor, pusti tvornički krug i parkirana dostavna vozila koja čekaju neko rješenje.
“Sad smo na sudu s firmom u kojoj smo radili decenijama, svi smo prijavljeni na biro, dobivši otkaze kao tehnološki višak. Tužimo ih za četiri plaće i otprilike dvije i pol godine poreza i doprinosa, uplaćene su obveze prema državi za osam mjeseci da nas se može prijaviti na biro”, kaže sugovornik.
Ostaje samo nada da ćemo čapljinske slatkiše i dalje imati u našim trgovinama
Tvornica koja je nekad imala skoro 1.100 radnika posljednjih godina je zapošljavala tek deseti dio od tog broja. Radnicima, kao i svima onima koji su desetljećima živjeli od Laste, ostaju nadanja da će se proizvodnja ipak nekad pokrenuti. U razgovoru s Čapljincima, slučajnim prolaznicima, i dalje ćete čuti nade da će proizvodnja ponovno krenuti, iako je danas o tome teško govoriti.
“Trenutno nemam nikakvih informacija o tome, iako ćemo se mi bivši radnici uvijek nadati nečem takvom. Ja sam u tvornici proveo više od 25 godina, nije to malo”, zaključuje predsjednik Sindikata Laste.
Iz današnje perspektive bilo bi idealno da tvornica u Čapljini počne raditi dok još na policama radnji ima njihovih proizvoda, da se prisustvo ovog brenda nikad ne ugas
Klix.ba