Ljubušanka koja prkosi Instagram trendovima

Odavno nije tajna da trenutno najpopularnija društvena mreža Instagram za sobom povlači i određene konotacije i predrasude, nerijetko i kolutanje očima, jer smo na Instagramu svi #fit, doručkujemo #healthyfood, a #ootd nosimo u svakom trenutku i na svakom mjestu. Ako ste od onih koji smatraju da je Instagram samo pomno izrezivanje svakodnevice unutar četiri prava kuta ponekad ne tako prave stvarnosti, nerijetko provučene kroz ružičasti #nofilter, razuvjerit će vas Matea Mihaljević, promotorica ljepota svoje prekrasne zemlje i vječna zaljubljenica u sitnice.

Matea iz dana u dan svojim fotografijama i opisima ispod njih dokazuje kako su jednostavnost i neopterećenost jedne od onih vrlina koje su uvijek u modi, čak i na Instagramu na kojem ima mjesta i za bakin kruh koji se hladi na prozoru i za ruke prljave od berbe grožđa i za plivanje u Trebižatu. U takvom viđenju Instagrama @pe_gi_su nije sama, što potvrđuje gotovo 19 000 njenih vjernih pratitelja. Za Studentski.hr je otkrila kako stigne tako često (i za malo novca) putovati, unatoč punom radnom vremenu, odakle tolika snaga za pronalaženje sreće u sitnicama, a podijelila je s nama i svoj odlučni stav oko instagramskih reklama na koje neće pristati ako ih ne može uslikati kraj komada slanine ako joj se to tako prohtije.

Tko se, ne bih rekla krije, nego prije čvrsto stoji na nogama iza profila @pe_gi_su koji svakodnevno uveseljava gotovo 19 000 vjernih pratitelja? 

Prvo,hvala ti na ovome čvrsto stoji na nogama, drago mi je da takav dojam ostavljam. A ovo drugo, iza profila Pegi Su krije se Matea Mihaljević, dvadesetsedmogodišnja žena/dijete, usudila bi se tako reći. Hercegovka, tvrdoglava, glasna, vesela i uvik u pravu. Potvrdili: muž, ćaća, mater, sestra, brat, nevista, zava, tetke i svi koji me poznaju (smijeh).

Tvoj profil predstavlja pravu riznicu malih, ali velikih svakodnevnih stvari na kojima često zaboravljamo biti zahvalni. Plivanje u Trebižatu, vesela obiteljska okupljanja i miris domaćeg kruha koji se hladi na prozoru, samo su neke od stvari kojima nas podsjećaš da u životu imamo puno više razloga za zahvalnost nego što smo toga ponekad svjesni. Koji je ključ za pronalazak sreće u malim stvarima?

Pa ne znam da postoji ključ za pronalazak sriće u sitnicama. To jednostavno moraš imati u sebi. Ja uvik kažem kako je to meni nekako usađeno pri rođenju, jer ne znam da sam ikad težila nekim materijalnim ili velikim stvarima. Otkad znam za sebe, tako je. Veliku ulogu u tome imali su mater i ćaća koji su nas troje dice odgajali cili život na način da nam uvik na prvom mistu bude obitelj pa sve ostalo. Tako da sam jedna od onih osoba koje su najsritnije kad nediljom mogu sidit na balkonu, jest materinu raštiku i pit domaći sok od šipka.

Ti i muž oboje radite, ali unatoč tomu, uspijevate pronaći snage, volje i vremena za istraživanje vlastite zemlje, pri čemu znaš istaknuti kako je potrebno samo malo goriva u automobilu i jednako toliko volje, iako nama ljudima često nedostaje netko tko bi nas povukao za ruku i odveo u takvu avanturu. Odakle tolika ljubav prema putovanjima?

Pa i ja i muž smo nekako više patriotski nastrojeni. Ne da volimo samo svoju zemlju, naprotiv. Ali, uvik smo govorili da bi najviše voljeli kad bi mogli posjetiti svaki gradić naše pa tek onda otići u neke druge zemlje. Nije baš lako uskladiti posao i obaveze sa zadovoljstvom i putovanjima, ali trudimo se da uspijemo to nekako sve staviti u neki red. Ja jednostavno ne razumim da postoje ljudi koji su, naprimjer, rođeni u Ljubuškom, a nikad nisu otišli na Kulu Herceg Stjepana, simbol grada, predivnu tvrđavu sa još boljim pogledom, udaljenu deset minuta vožnje autom. I onda još pričaju kako u BiH ništa nema, nema se šta posjetiti, mrtvo. Jednostavno ne shvaćam taj mentalni sklop da ljudi ne vide koja bogatstva imaju.

Često prezentiraš različite kutke svoje prekrasne zemlje, a jednom si istaknula i kako ne znaš odrediti kojemu točno dijelu BiH pripadaš jer ti se čini da joj pripadaš cijeloj. Priželjkuješ li ponekad budućnost u nekoj drugoj zemlji?

Ne, ne mogu se zamisliti u drugoj zemlji. Ja se nadam da neću morati otići. Nažalost, suočavamo se s činjenicama da je velik broj ljudi otišao i odselio. Mnogi zato što su morali, a mnogi zato što su tako htjeli. Ne osuđujem ni jedne ni druge. Samo znam da ja ne želim. A voljela bih i da nikad ne budem morala.

Tvoje fotografije ostavljaju dojam neopterećenosti, ali je li uistinu tako i događa li se da se tvoj muž ponekad pretvara u instagramskog muža koji u nekim trenucima zakoluta očima na količinu vremena provedenog na Instagramu i na rečenicu: Može samo još jedna fotka?

Moje fotografije i jesu neopterećene. Ne namještam ih satima, ne čistim prašinu sa čaša i svijeća i ne slažem ih da bi samo da bi ih fotografirala i vratila nazad u policu. Fotografiram onako kako i jeste. Baš ono što se u tom trenutku i događa. Ako taj tren trgam grožđe u vinogradu, čistim WC, ako mater pravi sarmu ili ako pijem čaj, to ću i fotografirati. Nisam jedna od onih koja će praviti čaj samo da bi ga fotografirala, a neće ga popiti. Instagram se zato i zove Insta(gram), zar ne? Mada već čujem Ivana kako dobacuje: napiši da ja nekad poludim zbog tvog Instagrama (smijeh).

Sve više ljudi je aktivno na Instagramu zbog činjenice da je to društvena mreža budućnosti koja im može osigurati brojne suradnje i profit. Ti si otkrila kako si imala neke ponude koje si odbila jer su pred tebe postavljale određene uvjete koji se krše s tvojim stavovima. Koja je temeljna nit kojom se vodiš na svom profilu i kako bi to izgledala poslovna suradnja koju bi s oduševljenjem prihvatila?

Evo, ovo je poslovna suradnja koju sam s oduševljenjem prihvatila. Javila si se, sva vesela i sritna, napisala poruku k’o da me znaš sto godina i to je to. To ne odbijam. Ne odbijam ništa što je ovako, normalno i životno. Ne želim ispadati bahata, ali zaista ne bi voljela da mi se Instagram pretvori u jednu veliku reklamu. Kad mi netko pošalje neku poruku da će mi nešto pokloniti ako to i to fotografiram par puta i objavim na Instagramu u točno to i to vrime, meni se to automatski ne da. Čovječe, ako mi oš nešto poklonit, pokloni, a ja ću to lipo fotografirat kraj nečega šta ja želim, kraj komada slanine ako mi se tako to prohtije. A kad netko ima neke prohtjeve i kad još moram gledat na sat u koja doba to moram objaviti, ajme, ne mogu ja to.

Imaš specifičan odnos sa svojim virtualnim pratiteljima, s nekima od njih si prolazila i kroz sretne i kroz teške trenutke, a oni bi ti javljali koja mjesta posjetiti kad bi se našla u nekome gradu na nekima od svojih mnogobrojnih putovanja. Koliko iskrenih i stvarno vrijednih poznanstava koje imaš duguješ upravo Instagramu?

Pa meni je Instagram hobi, a sreća je što su ljudi tamo više kao jedna velika obitelj. Volim Instagram jer se može puno toga naučiti. Nije tipa Fejsbuk da skrolaš i ne možeš ništa normalno vidjeti nego samo reklame, puno politike i još više loše napisanih članaka raznih portala. Ako te zanima kuhanje, pravljenje bilo čega na svitu, šminkanje, frizure, auta, šta god poželiš, sve možeš pronaći baš tu. Volim Instagram jer su ljudi ljubazni i pomogli bi šta god triba. To sam doživjela stotinu puta. U kojem god gradu se tagiram, uvik dođe tona poruka i preporuka što posjetiti, što obići ili gdje jesti.

Činjenica je da tvoji pratitelji, osim živopisnih fotografija na tvome profilu, jako vole opise koje pišeš ispod njih. Odakle ljubav prema pisanju? Imaš li ambiciju ili želju pretvoriti ju u nešto ozbiljnije?

Mogla bi sad  napisati kako cijeli život sanjam da postanem poznata spisateljica, ali ne sanjam. Nemam pojma odakle mi ikakav talenat za pisanje. Vjerovatno mi je sestra ostavila jedan milimetar toga jer je ona sve uzela. Ona je fantastična književnica i žena koja piše najbolje na svitu, a ja sam ‘vako više za sebe i Instagram.

Jednom si istaknula kako ne znaš koji su najpopularniji filteri, koje je najbolje vrijeme za objavu nove fotografije ni slične trikove za veći broj pratitelja. Što misliš, što je ono što je u tvoj virtualni svijet uvuklo toliki broj ljudi?

Mislim da je najbolje da to pitaš ljude s Instagrama. Iskreno mislim da je ljudima dosadilo ono što se ko fol mora. Mora se biti točno takav, obući te hlače, tu majicu, jesti to i to jelo u tom i tom restoranu, imati toliko kilograma. Pa dođu kod mene da sve to zaborave, da se opuste, nasmiju, rasplaču, sjete bake, mame, djetinjstva i slično. Nadam se da se ne varam.

Na svom profilu bez zaziranja podijeliš i optužbe koje ponekad doživljavaš, a koje te osuđuju da prkosiš svim pravilima instagramskog svijeta. Što misliš, što je ono što ljudima smeta u tvojoj promociji sreće koju nam sitnice pružaju?

Mislim da tu ljudima smetaju kompleksi. Ali ne oni biološke prirode, nego oni koji su im društveno nametnuti. Zato što mladi ljudi stvaraju neprijateljske emocije zbog možda nedostatka lajka na svom profilu. Tek kad ih prestane zamarati, e tad će kompleksi nestati, a s tim i te loše vibracije prema drugim ljudima.

S obzirom na to da je tvoj profil prava mala agencija koja promovira ljepote BiH, imaš li kakvu želju ili ambiciju s vremenom tu ljubav prema putovanjima pretvoriti u vlastiti posao?

Voljela bih da Bosna i Hercegovina ima veću promociju što se tiče turizma, što se tiče rada turističkih zajednica i slično. Voljela bih i ja jednog dana sudjelovati u projektima koji rade na tome da se naša zemlja promovira svijetu kao nešto što je vrijedno i što treba posjetiti. Sam tag #ovojebih koji sam na Instagramu počela koristiti prerastao je u nešto veliko. Taj tag vidjela sam na profilu čovjeka koji također radi na promociji naše zemlje, Alena Velagića i odlučila mu se pridružiti. Tada je na instagramu bilo samo 200 i nešto fotografija Bosne i Hercegovine i njenih ljepota, a sad ih ima preko 7000. Mislilm da je i to jedan veliki plus jer su društvene mreže danas postale jedan od najvećih čimbenika za bilo kakve promocije.

U pripremama za ovaj intervju si rekla da živimo u svijetu u kojemu životne vrijednosti sve više odlaze u nekom krivom smjeru. Misliš li da bi Instagram i svijet općenito, zasićeni nametanjem trendova i ideja o tome kako treba živjeti, uskoro mogli napraviti zaokret prema povratku tim zaboravljenim životnim vrijednostima?

Kad bi se to desilo, ja bi bila vjerovatno najsritnija osoba na svitu. Nije da nisam već… Ali, tada bi baš s guštom napravila sok od šipka, sila na balkon i odahnula.

Katarina Marjanović | studentski.hr