Dakle, arheoloških istraživanja do 2020. godine nije nikada bilo. I obnove su bile rijetke i sporadične. U separatu “Stari hercegovački gradovi” autori – Hamdija Kreševljaković i Hamdija Kapidžić navode da su na tvrđavi “vršeni neki popravci 1767.” i u tu svrhu dobavljeni su majstori iz Mostara. Sada 253 godine poslije ponovo su “dobavljeni” majstori iz Mostara.
S obzirom da je separat objavljen u Godišnjaku “Naše starine” Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N. R. BiH iz 1954. godine, zanimljiva je konstatacija autora o stanju zdanja:
Grad Ljubuški je znatno ruševan, najbolje se još drži ona kula čiji ostaci strše još do deset metara u visinu, a temeljni zidovi debeli su 2 – 3 metra.
Kad je tako bilo prije 66 godina, onda se može zamisliti sadašnje još ruševnije zdanje, unatoč jednom malom zahvatu početkom milenija.
Za radove koji su u tijeku, sadašnja faza bi trebala biti završena do 1. prosinca, ove godine, Ljubušaci mogu zahvaliti Europskoj uniji iz čijih sredstava se financira projekt. Na ulazu u zdanje na ploči uz taj najvažniji dio, čitamo i ostale podatke. Provedbeni partneri su – JU Razvojna agencija ŽZH – Herag, Centar za inicijative iz oblasti održivog turizma i Nacionalna turistička agencija Crne Gore.
Projektant je Studio “Urbing” d. o. o. Sarajevo, dok nadzor vrši DM “Projekt” d. o. o. Mostar. Izvođača smo već spomenuli, a naručitelj je grad Ljubuški.
(Radio Čapljina/ Dušan Musa)