U Njemačkoj je registrirano oko 29.000 birača s hrvatskim državljanstvom.
“Zašto su odlučili iskoristiti svoje biračko pravo na ovim predsjedničkim izborima? Što ih smeta u Hrvatskoj i što žele mijenjati?”, kazali su za Deutsche Welle.
“Hrvatskoj treba promjena. Svi su napustili tu zemlju. A radi čega?”, pitala se starija gospođa ispred birališta. Kaže kako je u Hrvatskoj potrebno promijeniti što god se može.
“Ne može biti iz jedne takozvane demokracije – anarhija. To ne smije biti, to se ne smije dozvoliti. Morate shvatiti da je jedna jedina domovina. Iako je meni u Njemačkoj dobro, Hrvatska je moja”, kazala je kroz suze gospođa koja kaže kako baš kao i mnogi drugi u sebi ima ljubavi za domovinom, ali ju brine korupcija, situacija u sudstvu sl.
“Ovo kako nas se tretira je strašno. Nosimo im milijarde i milijarde. Pa mi im nabavljamo novac još od 60-ih”, govori revoltirani gospodin kojega su kamere DW-a srele ispred biračkog mjesta. Ni on nije zadovoljan trenutnom situacijom u državi te se nada promijeni.
“Ljudi bježe van, a ona viče o novim radnim mjestima. Prije 50 godina išli smo samo s jednim koferom u ruci, a sada idu cijele obitelji. Jadno i sramotno.”, govori.
Smatra da bi bilo bolje kada bi Hrvatska imala dva do tri zastupnika iz Njemačke jer smatra kako dijaspora nema dovoljno velika prava.
“Ja želim da u budućnosti prestane ova dvopartijska oligarhija što vlada Hrvatskom, a koja zapošljava svoje stranačke ljude. Naša mladež prisiljena je ići van tražiti kruh dok nam naša predsjednica govori kako je osigurala 8 000 eura. Gospodo, o čemu mi pričamo? Sramota je da jedna osoba koja voli Hrvatsku to radi, da jednom gospodinu koji je pod istragom pjeva i nosi kolače. Ona sramoti svoju funkciju”, rekao je još jedan od glasača.
Ni oni koji su tek nedavno došli u Njemačku ne kriju razočaranje trenutnom vlašću.
Mladić koji je trbuhom za kruhom otišao iz Hercegovine kaže kako je otišao kada je voda došla do grla.
“Previše su uhljebi uzeli maha. HDZ je počeo zapošljavati samo po rodbinskim vezama i za normalnog čovjeka opstanka nema”. Prije tri i pol godine u Njemačku je doveo i obitelj. Iako ga, kako kaže, srce boli što je ostavio rodni kraj, shvaća kako će samo na ovaj način omogućiti obitelji bolji život.