Umjesto da s balkona svog novog hotela, kojeg je planirao graditi još 2003. godine, uživa u pogledu na prelijepo more, hercegovački poduzetnik Kruno Žulj već godinama ‘ratuje’ papirima s Općinom Baška Voda, konkretno s načelnikom Joškom Roščićem, kojeg optužuje za raznorazne opstrukcije i blokadu gradnje njegovog hotela.
Žuljeva priča je tipičan primjer kako nije dovoljno imati novac i dobar projekt kako bi se u ‘demokratskoj’ Hrvatskoj ‘ubacio’ u turistički biznis, pa čak ni ukoliko je iza vas i domaća i europska struka. Lokalni bossovi Žulja su toliko ‘izvrtjeli’ da je na kraju sve ucjene, rekete, zahtjeve i prohtjeve prijavio svim nadležnim službama u Hrvatskoj, čak i samoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, premijeru Andreju Plenkoviću, te saborskom zastupniku Nikoli Grmoji. No, s druge strane naišao je na ‘mrtvu’ tišinu…
No, krenimo redom. Žulj je pristao za Dnevni list ispričati što mu se sve događalo od 2003. godine do danas…
– Bavim se turizmom i građevinom niz godina. Moja tvrtka zove se Čarolija d.o.o. sa sjedištem u Baškoj Vodi. Ista zapošljava 35 osoba. Suvlasnik sam i poduzeća Romana d.o.o. Makarska koja zapošljava 40 djelatnika. Kao građevinski poduzetnik preko svoga poduzeća Čarolija d.o.o. izgradio sam Hotel Milenijum 2000. godine u Baškoj Vodi. Obavljanjem djelatnosti u građevini godišnje državi plaćam porez u iznosu preko pet milijuna kuna. S ponosom mogu reći da imam dugogodišnju blistavu, čistu karijeru, koju sam realizirao preko svog poduzeća Čarolija d.o.o. i Romana d.o.o., započeo je svoju priču Žulj.
Malverzacije s prostornim planom
Prodajom hotela Milenijum 2008. godine Žulj je prihodovao 7,5 milijuna eura, koje je ciljano reinvestirao u gradnju novog hotela koji se trebao nalaziti neposredno do Hotela Milenijum. I tada kreće njegova agonija koja ni danas nije završena.
– Tijekom ishodovanja građevinske dozvole za gradnju novoga hotela u Baškoj Vodi, počevši od 2003. godine, kada sam preko poduzeća Čarolija d.o.o. kupio zemljište (prvi red do mora) naišao sami na niz administrativni prepreka. Dakle, kupio sam zemljište 2003. godine (4417 m2) da bi izgradio hotel od 270 ležajeva s četiri zvjezdice gdje bi se zaposlilo 50 novih radnika. Po tadašnjem prostornom Planu mogao sam odmah graditi hotel.
U međuvremenu, načelnik općine Baška Voda Joško Roščić stavio je Prostorni plan izvan snage u periodu od 2003. – 2008. godine. Kad je Prostorni plan bio gotov, put je pretvorio u šetnicu i napravio koridor od 25 m preko zemlje. Kad sam pitao što je ovo, rekao je da je greška te da će sve ispraviti u izmjenama i dopunama plana kojeg je radio za period od 2008. do 2012. godine. Karte koje su bile na uvid zamijenio je s drugim i ostavio je sve isto. Sve to s ciljem da na toj šetnici sebi otvori kafić i trgovinu, govori Žulj.
– Dozvolu nisam mogao dobiti jer nisam imao puta, iako put postoji i uknjižen je već pedeset godina. Tražio sam inspekcijski nadzor nad planom, međutim nitko u Republici Hrvatskoj nije htio izaći na teren, dodao je Žulj.
S obzirom da je u Hrvatskoj naišao na zid i zatvorena vrata, odlučio se obratiti nadležnim službama Europske unije, konkretno Direkciji za prostorno uređenje i urbano planiranje Europske komisije.
– Preko Europske unije zatražio sam Mišljenje, a oni su mi preporučili katedru Ljubljane. Isti su izišli na teren i ustanovili da su karte zamijenjene. S Mišljenjem sam upoznao sve strukture Republike Hrvatske, ali nije bilo nikakve koristi. U listopadu 2017. uz pomoć nadležnog Ministarstva, ishodovao sam lokacijsku dozvolu nakon punih četrnaest godina, po istom članu koji je bio prije četrnaest godina, na koju se lokacijsku dozvolu načelnik Općine Baška Voda žalio.
Niti jedan kapitalni objekt nije napravljen u Baškoj vodi od 2001. g. Razlog? Vrlo jednostavan – po desetak godina čeka se dozvola za renoviranje hotela, napominje Žulj.
Ucjena s tržnim centrom
No, tu priča ne staje. Puno bizarnih situacija se događa…
– Po novom planu iz 2017. godine ne bih mogao napraviti hotel sa sedamdeset ležaja na toj parceli jer mi je put nacrtao preko tuđe zemlje pa bi mi trebalo oko cc 50 milijuna eura da isplatim vlasnike. Vlasnik sam i zemljišta na kojem se trebao graditi tržni centar – poslovno stambena zona. Međutim, načelnik je isto prenamijenio u D1 javne vjerske namjene. Tek nakon 14 godina dobio sam pravomoćnu lokacijsku dozvolu za izgradnju javne zgrade. Polovica tržnog centra (vrijednosti cca jedan i pol milijun eura) bio je uvjet da bi mogao početi s izgradnjom istog, objasnio je Žulj.
– Ponuda mi je bila neprihvatljiva – nezakonita o čemu sam izvijestio sva nadležna tijela; tadašnjeg Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, osobno u njegovom uredu na adresi Gajeva 20 a, Zagreb, tadašnjeg ministra MUP-a Ranka Ostojića, Glavnog ravnatelja policije Vladu Dominića te tadašnjeg ravnatelja PNUSKOK-a. Postupanja po mojim prijavama do današnjeg dana nije bilo, što jasno ukazuje na spregu Načelnika općine Baška Voda Joška Rošćića s Mladenom Bajićem i ostalima, nastavlja Žulj prepričavati svoju agoniju.
– Dobio sam Lokacijsku dozvolu za planirani zahtjev u prostoru – Hotel dana 10.10.2017. godine. Dobio sam i žalbu na lokacijsku dozvolu koju je uložio 26. 10 .2017. godine načelnik općine Baška Voda Joško Roščić. Dakle nakon procesa od preko četrnaest godina (raznih upravnih postupaka koji su redovito završavali u korist moga poduzeća) ishodovanja Lokacijske dozvole, primio sam žalbu. Navodi žalbe, o koridoru planirane šetnice, odnose se na kriminal načelnika Joška Roščića i njegovih suradnika koji sam preko Europske komisije, slovenskih vještaka u arbitražnom postupku i dokazao. Mediji su o svemu u više navrata pisali. U predmetnoj sam stvari u Zagrebu 3. studenog 2014. godine podnio kaznenu prijavu protiv načelnika općine Baška Voda Joška Roščića i njegovih suradnika. Predmet nakon USKOKA-a završio je na Županijskom sudu u Zagrebu. Vjerojatno u ladici skuplja prašinu!, sarkastično kaže Žulj, no to je činjenica jasna kao dan.
– Mogao bih Vam napisati i knjige o problemima investitora na lokalnim razinama, gdje se bore u raljama kriminala lokalnih nepotističkih, administrativnih, korumpiranih dužnosnika, činovnika, kojima kao lutkama na koncu upravlja načelnici, gradonačelnici, župani. Nije slučajno da Hrvatsku godišnje napušta preko 100.000 Hrvata, niti je slučajno da je blokirano preko 320.000 hrvatskih građana, zaključio je ogorčeni Žulj, koji i nakon 14 godina ‘papirnatog hladnog rata’ čeka da konačno krene s gradnjom hotela.
– Prekrajanjem prostornog plana uništili su mi projekt vrijedan oko 50 milijuna eura!
Dnevni list