Ernest Krišto iz Eminova Sela – Tomislavgrad, 1970 godine odlazi raditi u Njemačku kao građevinski radnik. 1976.godine prilikom rada pod nokat nožnog palca zabode mu su komadić jelovog drveta, nakon što ga je izvadio osjećao je duže vrijeme veliku bol.
Bol je bila tako velika da nije mogao spavati pa su mu u bolnici Hamburgu nakon dugotrajnih ispitivanja od pet tjedana na kraju uklonili nokat, ali dalje neizdrživi bolovi ostali, piše medjugorje-info.com. Dijagnoza Bữrgerova bolest, teška upala arterije i vena. Nakon povratka kući u Livnu su mu odrezali pola palca, no bolest se nije zaustavila.
Po mnogim je bolnicama od Splita, Zagreba, Mostara, Sarajeva boravio, ali mu pomoći nije bilo. Nakon povratka u bolnicu u Hamburgu uklonjen je cijeli prst, ali bolest je zahvatila i desnu nogu, prste na rukama… Liječnici su mu svašta pokušavali da bi zaustavili dalje napredovanje bolesti. Izvadili sve zube, nešto rezali iznad prepona… Sve bilo uzalud, a ja sam se gotovo predao.
Nijemci su me po kratkom postupku umirovili. Za narednih 5 godina nisam spavao ni deset minuta… – svjedoči Ernest. 1981 g. za veliku Gospu sam bio u Međugorju na večernjoj misi.
Kada sam došao navečer kući, zaspao sam. Cijelu noć supruga se budila da vidi dišem li jer je nepojmljivo bilo da mogu spavati.
Ujutro u 7 sati kad sam se probudio, rane na nogama i rukama su zarasle, bolovi nestali i preko dvadeset godina uživam u svojoj mirovini, uz dobar san i cjelodnevni rad, dane provodim. Hvala Majci Božjoj- svjedoči sedamdesetogodišnji Ernest.
Jabuka.tv