Mikulić: Zbog Hajduka sam ostavio i biznis u Grudama i Zagreb, ovaj je projekt moj život!

Imate li 7500 kuna? Nemate? Svejedno, možete li mi ih dati? Pitate što ćete dobiti zauzvrat? Ovisi iz kojega kuta gledate. Jednima je to, naime, ništa, a drugima sve.

Samo zaljubljeni pristaju na ovakvu vrstu dogovora. Ja tebi sve, ti meni naizgled ništa. Bezuvjetna ljubav. Snaga koja pokreće milijune i ruši svjetove. Smisao života za jedne, pomućeni razum za druge. Ljubavnici i luđaci. Samo u Splitu, i to samo u jedan dan, našlo ih se više od 300, zaljubljenih i “ludih”, koji su potpisali obrazac s namjerom da mjesečnim donacijama kroz idućih devet godina doniraju 7500 kuna.

– Kome? – pita žena.

– Hajduku – odgovara muž.

– Hajduku?!? – viče, a u glavi joj bubnja, ajme šta bi sve sa 7500 kuna u Cityja mogla kupit – jesi ti normalan?!

– Nisan.

Sad kad smo to razjasnili, možemo dalje. Naš sugovornik je Tomislav Mikulić, projekt menadžer zaposlen u Udruzi “Naš Hajduk”. Mlad je, a izgleda još puno mlađe. Iz Hercegovine je, i baš tako zvuči. Ostavio je u Grudama obiteljski biznis, proizvodnju domaće marmelade, ostavio je i Zagreb gdje je završio Ekonomski fakultet, a svi znate kako je Hercegovcu teško ostaviti Zagreb, i spustio se na more. U Split. Zbog Hajduka.

Zapravo, zbog posla. Vidio je natječaj koji je raspisala Udruga “Naš Hajduk” i prijavio se. Zbogom oče, zbogom majko, nemojte se raspekmeziti, odoh ja tamo gdje me srce vuče. A dolje je i moja Tina, doktorica.

Prvi krug je lako prošao, ušao je među deset odabranih, potom su ga ostavili među trojicom, a onda je uslijedio pakao: tri sata završnog intervjua pred deseteročlanom komisijom. Kad bismo tako ministre birali, gdje bi nam bio kraj.

– Bilo je to pravo rešetanje, nisam mogao vjerovati da su ljudi u našem Hajduku tako ozbiljni i temeljiti, nakon tog poslovnog razgovora i prijave za posao koju ne bih mogao odraditi – govori Tomislav.

– Najvažnije je sigurno bilo da utvrde da nemate slučajno u familiji kakvog zabludjelog tetka ili strica dinamovca, ipak ste vi Hercegovac?

– Ma, kakvi! O tome uopće nije bilo riječi, zanimale su ih samo moje ideje, kompetencije i vještine. A i ta priča s plavom Hercegovinom je davno završena, ogranci Društva prijatelja Hajduka niču na sve strane i broje na tisuće članova.

Tomislav nije samo rijetko simpatičan sugovornik, nego i rijetko uvjerljiv. Kada bi imao priliku osobno od vrata do vrata obilaziti članove kluba i pričati im priču o projektima za bolju Hajdukovu budućnost, teško da bi mu itko odolio, bilo bi para ko žala.

– Ključan preduvjet za uspjeh je vjera. Ja vjerujem u ovo što radim, nisam došao u “Naš Hajduk” kako bi mi to bila odskočna daska za neki bolji ili zvučniji posao, nego zato što je ovo moj život, ja zaista živim ovaj projekt, a takvu emociju osjećam i kod svih ostalih ljudi izravno uključenih u projekt stjecanja dionica. Ja sam samo voditelj tog projekta, čovjek koji ima zadatak ekonomski i marketinški složiti priču nakon koje ćemo svi biti na dobitku, i klub i navijači – objašnjava.

Mršti se na spomen kritičara koji u svemu vide tek traženje novca. Daj pare danas, daj pare sutra. A opet, razumije ih, svjestan je da u očima nedovoljno upućenih, kojima je bitnije tko igra lijevoga beka od toga kako klub funkcionira, i funkcionira li uopće, tko i kako njime upravlja i je li upravljanje prepušteno korumpiranim političarima i kriminalnim menadžerima, svi ovi projekti, od novoga dresa do tematskoga parka, mogu izgledati kao mužnja naivnih navijača.

– Došli smo do prekretnice, projekt “Za sva vrimena”, ja ga zovem “The Projekt”, dat će odgovore na sva pitanja. Samo u prvoj godini akcije očekujem od 3000 do 4000 uključenih članova, a to znači da će nam uz toliki broj sudionika biti osigurana stabilnost financiranja. Njime ćemo de facto moći otkupiti sve preostale dionice koje smo preuzeli od tvrtke “Tommy”, a sve ostalo će biti plus i podloga za otkup dionica i od drugih institucija – napominje Tomislav.

Onima pak koji u svemu vide beskorisnu prošnju, jer Hajduk, pogledajte semafor, rezultatski ne napreduje, poručuje da dobro poslušaju:

– Ne tražimo pare za “Naš Hajduk”, za Udrugu, za nas nekoliko koji smo u njezinu vodstvu, ili štajaznam što je sve netko složio u svojoj glavi, nego pomalo postajemo vlasnici našega kluba. Ulažemo svoj novac kako bismo klubu koji nam nešto znači osigurali stabilnu budućnost, kako bismo mu učvrstili temelje i kako bismo kao odgovorni suvlasnici pazili da se više nikada ne ponovi ono vrijeme kada je došao do samog ruba stečaja.

Tomislav Mikulić siguran je kako će mu ovaj projekt biti vrhunac karijere. Sumnja u uspjeh nije dopuštena. Uostalom, sve je, kako kaže, do u detalje izanalizirano i milijun puta na nebrojenim sastancima pretreseno prije konačne odluke.

– Suštinski marketing danas je praktično postao znanost i graniči sa psihologijom. Nama nije cilj kupcu, u našem slučaju navijaču, prodati robu pod svaku cijenu, podvaliti mu proizvod koji mu zapravo i ne treba, nego sasvim suprotno, uvjeriti ga da kupi baš ono što želi. Hajduk je pri tome specifičan jer su njegovi navijači iznimno heterogeno tijelo, svatko ga voli iz nekog svog razloga, i baš zato je ova priča, njezino ekonomsko i marketinško uobličenje, za mene bila velik izazov. Njezin temelj je povjerenje, a brojke govore da nam sve više ljudi vjeruje – zaključuje Mikulić.

Večeras tulum na Rivi

Projekt ‘Za sva vrimena’, tematski park s imenima donatora koji će u idućih devet godina donirati ‘Našem Hajduku’ minimalno 7500 kuna, premijerno je predstavljen prošloga utorka sretnicima koji su se uspjeli ugurati u amfiteatar na splitskom FESB-u. Danas, međutim, kreće prava akcija, na Rivi, s početkom u 19 sati i 11 minuta, uz Marijana Bana i Diktatore, očekuje se nekoliko tisuća ljudi.

– Trajanje projekta nije ograničeno, no zbog rokova otplate 24,53 posto dionica koliko ih je trenutačno u vlasništvu Udruge bilo bi se dobro što prije uključiti. Svima onima koji su već donirali novac u prvom projektu taj se iznos ubraja u ovu priču – kaže Mikulić.

Novac se donira jednokratno ili kroz četiri paketa: 27 kuna mjesečno (324 kune godišnje), 50 kuna mjesečno (600 kuna godišnje), 91 kuna mjesečno (1092 kune godišnje), 150 kuna mjesečno (1800 kuna godišnje). Svi oni koji budu uplaćivali iznad 91 kune mjesečno dobit će na dar bogato ilustriranu monografiju ‘Bili dres u boji’, koja se, baš iz tog razloga, ne nalazi u slobodnoj prodaji.

Park će biti splitska atrakcija

Tematski park, prema Mikulićevim riječima, trebao bi se početi graditi sljedeće godine. Točna lokacija još nije poznata, konačnu će odluku donijeti Grad, no sigurno će biti unutar stadionskog prstena.

– Najesen ćemo izići s konkretnijim informacijama. Ono što sigurno znamo jest da će za njegovo idejno rješenje biti raspisan natječaj, da ćemo tražiti i arhitektonsku i umjetničku i tehnološku ekskluzivu, te da će on postati prepoznatljivost Splita, njegova razglednica, nezaobilazan dio turističkih tura i atrakcija za sve, a ne samo za navijače – objašnjava Mikulić.

Slobodna Dalmacija